Ja ne bih ovo nazvala dijeta već stil života. No kako je svemu što u nazivu ima riječ 'dijeta' zagarantirana prodaja, odavde valjda i naslov.
Dok sam čitala knjigu neprestano mi je zvonio u glavi naslov teksta 'ZNADEMO LI ŽIVJETI?' kojeg se već neko vrijeme spremam napisati.
Autor, naime, skreće pažnju da prehrambene navike koje nam je nametnuo tempo života i dostupnost namirnica sa svih krajeva svijeta, u potpunosti izbacuje iz ravnoteže naš organizam jer priroda je stoljećima u određeno doba godine nudila obilje određenih proizvoda pa je logično da i naš organizam najkvalitetnije hranimo ako mu nudimo plodove primjerene određenom godišnjem dobu i klimi u kojoj živimo. Naravno, sve to već znamo no uporno zaboravljamo.
Isto tako znamo da je u 21. stoljeću sva moguća hrana dostupna u svakom kutku svijeta
no nije prirodno da se usred zime hranimo obilnim količinama tropskog voća ako ne živimo u tropima, isto kao što nije prirodno da usred ljeta jedemo grah s repom kad on sam po sebi svojom dugotrajnom probavljivošću zagrijava organizam i otežava probavu, u, ionako vruće ljetne dane.
( Nije sve tako crno pa određeno tropsko voće spada u dobru zimsku hranu, ali to će te morati pročitati sami )
Dakle sve je logika. I knjiga je sasvim logična. John Douillard, autor knjige, nije izmislio nikakvu revoluciju, jer makrobiotika već odavno poučava taj segment, autor je i sam vegetarijanac i makrobiotičar, no ima dobar pristup i na jedan je vrlo jednostavan i razumljiv način objasnio funkcioniranje organizma hranjenog krivim namirnicama i logički posložio i obrazložio zbog čega je ručak najvažniji obrok u danu.
Toliko logički i toliko razumno da sam shvatila ( i prihvatila ) kako je čovjek sasvim u pravu i kako nam je tempo života kojim živimo sasvim pomiješao prirodne ritmove organizma.
Naime, ono što autor knjige zagovara je ručak kao glavni obrok dana. Obrok koji pojedemo polako i mirno i u kojem dobijemo dovoljnu količinu kalorija da nas drži ostatak dana, tako da je večera sasvim lagana jer tijelo ne žudi za dodatnim kalorijama. Zbog obilnog ručka još uvijek smo dovoljno siti da oko 17-18 sati pojedemo samo neku laganu juhicu ili salatu, a ne natorbamo se do grla pa onda ujutro pucamo po šavovima.
Sve lijepo i logično. Kad bolje razmislim čak i izvedivo. Jer instant juhica ima već u svakoj samoposluzi ( one s nudlima, u praktičnim čašicama ), dostavom obroka bavi se većina restorana u gradu, a pauza od pola sata zakonom je propisana. Dakle imamo sve predispozicije da se u tih pola sata do sita najedemo tako da naš organizam do spavanja potroši većinu kalorija
a juhica ili salata oko 17 sati samo će spriječiti noćna prejedanja i napadaje gladi.
Ako se uz to pripazi na unos namirnica primjerenih godišnjem dobu dodatno će se pojačati energetska snaga organizma, a ako pri tom primijenimo tri faze prehrane, koje sam dolje prepisala, a koje autor sugerira, možemo izgubiti suvišne kilograme i dovesti organizam u bolje zdravstveno stanje.
( jupiii... :)
Autor se također osvrnuo na pojam žudnje, koju vjerujem svatko od nas vrlo dobro poznaje i koja nas, apstinencijom od određene grupe namirnica, tjera da se kasnije tom istom namirnicom ( npr. ugljikohidratima ) prejedamo i tako svaku dijetu učinimo neučinkovitom.
U knjizi nije naglasak na zdravo koliko na korisno, zdravo je popratna pojava, zato, vjerovali ili ne, doista mislim da je ovo knjiga koja bi mogla postati moj stil života
adio ananasi dobrodošle banane...hehehe...
SAVJET O NAČINU ŽIVOTA: ( autor predlaže sedmodnevni pokus )
-Prvo ujutro nakon ustajanja izvesti vježbe rastezanja i disanja ( piši propalo, op.a. )
-Pojesti doručak, a između podneva i 15 sati pojesti ručak koji bi trebao biti najveći obrok u danu. Polako i bez žurbe pojesti po mogućnosti juhu, meso, prilog i desert. Autor sugerira da se treba do sita najesti.
-Na večer, najkasnije do 18 sati, pojesti laganu večeru ( salatu ili juhu ) a između 19 i 20 sati uzeti dosadnu ili opuštajuću knjigu i prepustiti se snu kad nas obuzme. Pretpostavka je da ćemo se ujutro oko 5 ili 6 sati spontano probuditi, a nakon tjedan dana takvog režima trebali bi se buditi s više energije i bez osjećaja ukočenosti.
***
No dobro, to je bilo za one mračnjake koji još u ponoć bauljaju oko frižidera, ajmo sad vidjeti koje su to tri faze za skidanje kilograma:
SVAKODNEVNO:
DORUČAK:
-jedna ili dvije čaše vode odmah nakon buđenja
-doručak bi trebao biti dovoljno obilan da bez osjećaja gladi izdržimo do ručka ( jaja, žitne pahuljice, voće...ovisno o potrebama organizma )
Osnovni smisao je najesti se do sita, znači pojesti upravo onoliko koliko nam je potrebno da izdržimo do ručka jer svi problemi i prejedanja dolaze od napada gladi. Autor tvrdi da kad se razvije navika obilnijeg ručka, potreba za doručkom i večerom bit će sve slabija.
RUČAK:
-Najobilniji dnevni obrok. Trebao bi biti potpun i zasitan, primjerice: riža, piletina, povrće, salata, juha, slastica i biljni čaj. Ne gledati TV, ne čitati novine, voziti automobil ili telefonirati. Polako i mirno jesti. Dići se od stola siti kako ostatak dana ne bismo žudjeli za hranom. Desert je obavezan, makar mrvica čokolade. Ako teško izdržimo do večere znači da nismo dovoljno jeli u vrijeme ručka.
VEČERA:
Ona je samo dopunski obrok Kad se jednom tijelo navikne bez gladi izdržavati do večere, tijelo će prirodno i lako biti prisiljeno sagorijevati vlastito masno tkivo i pretvoriti ga u energiju.
Ako se takvom načinu prehrane ostane dosljedan dva do četiri tjedna, ponovo će se aktivirati tjelesna sposobnost korištenja masnoće kao prirodne zalihe goriva.
Napomena: u prvoj, drugoj ili trećoj fazi večere, otprilike pola sata prije termina za večeru, popiti čašu ili dvije vode, čak i ako se večera ( u trećoj fazi ) svede na šalicu biljnog čaja.
Vodom se sprečava napadaj gladi koji proizlazi iz dehidracija
FAZA I:
-za večeru pojesti juhu, salatu ili voće. Salate su mnogo bolje u proljeće, voće je bolje ljeti a juha je savršena za zimu. Ovisno o jačini gladi čitavu godinu možemo večerati juhu ili salatu. S promjenom godišnjih doba samo mijenjamo sastojak juha pa u proljeće možemo jesti lagane povrtne juhe, ljeti sirove, poput gazpacha, a zimi gušće, teže juhe.
Prva će faza biti lagana samo ako je ručak bio obilan, opušten i zasitan. Ako voće, juhe ili salata nisu dovoljni za večeru, treba pojačati obim podnevnog obroka, ili ručati nešto kasnije.
Ako nam fali samo još malo hrane možda možemo u juhu nadrobiti malo krekera, umjesto da uzmemo toast ili kruh. Na večer u svako doba možemo popiti biljni čaj s medom kako bi smo smirili želudac.
FAZA II:
-Ako je prva faza lagana, prijeći na drugu fazu; nakon 17 sati piti samo tekućinu kao što su prirodni sokovi od voća i povrća, biljni čaj s medom ili voda.
Kome je teško obilno ručati a malo večerati, autor predlaže da uzme nešto od kapsula na prirodnoj bazi za ubijanje gladi.
FAZA III:
-U treću fazu ulaze samo oni koji su prvu i drugu fazu savladali bez problema. U ovoj fazi pije se velika količina vode ( 3-6 litara ) od ručka do sutrašnjeg doručka.
Doručak je zapravo prekidanje mini- posta, premda zapravo post i nije post jer počinje poslije ručka ali ta faza preskakanja večere aktivira metamolizam masti, pretvara masnoću u energiju, a velike količine vode uklanjaju višak iz tijela i pune želudac. Post od ručka do doručka nije ekstreman ili toliko dug da potakne stvaranje kiselina u tijelu, što se događa nakon nekoliko mjeseci prehrane bogate bjelančevinama.
Cilj je postupno razviti sposobnost stvaranja dugotrajne energije. Umjesto da svaka dva sata osjećamo potrebu za hranom, primarni izvor energije postaju stanice masnoće koje polako sagorijevaju. Čim taj proces započne, tjelesna i mentalna energija sve manje ovisi o ugljikohidratima.
Eto...
pa vi procijenite
