( Fotografije preuzete s www.muzika.hr )
Predobar koncert, prekrasan glas, predivna žena koja na pozornici zrači mirom i harmonijom.
A što da vam kažem; od njenog vam se glasa ježi koža, a na 'Dimond and Rust' uživo osjetite suze u očima.
Isto kao i od tipične HR (ne)kulture kašnjenja na koncerte zbog koje, kao uredni posjetitelj koji na vrijeme zauzme svoju poziciju, propustite prve dvije pjesme jer se čitavi redovi ljudi, u mraku prepune dvorane, dižu i komešaju da bi propustili zakašnjelog posjetitelja. Strašno. Punih je desetak minuta, dok je Joan pjevala, horda u mraku bauljala i tražila svoja mjesta osvjetljavajući put mobitelima.
( pssstt....jesam li suviše okrutna ako kažem da bih na takvoj vrsti glazbenog događaja u 20 sati zaključala vrata pa nekulturne kasnioce ostavila da slušaju vani? )
No vratimo se koncertu.
Joan nam je pjevala i pričala i pjevala....
Za razliku od njenog bivšeg partnera Boba ( Dylana op.a. ) koji na varaždinskom koncertu 2008.g. nije smatrao potrebnim obratiti se publici, Joan nam je pričala priče prema kojima su pjesme nastajale, a konačno nas je kupila kad je zapjevala 'Ima neka tajna veza' i zajedno s čitavom dvoranom otpjevala je do kraja.
Primjedbi nema. Koncert je prošao kao minuta. Na dva bisa iskamčili smo još pet pjesama a onda smo je morali pustiti. Šteta.
Još mi dlanovi bride.
Da sam uštekala prste u struju ne bih tako napunila dušu kao u tih sat i pol vremena. Bravo za Joan.
Njen glas nikako nije mjerilo njenih godina, dapače, visoka profesionalnost i ležeran nastup odaju osobu koja je s godinama izbrusila svoj nastup do krajnjih granica.
Dokaz je to i koncert koji je počeo u 20 sati i 6 minuta, a ne sa sat i pol zakašnjenja kao što je to uobičajeno kod malih ljudi koji si umisle da kašnjenjem dobivaju na važnosti.
Veličina se prepoznaje po jednostavnosti i upravo zbog te njene osobine uživali smo u svakoj sekundi koju nam je Joan priuštila zajedno sa svoja dva člana orkestra i jednom pratiljom. Iskreno mislim da njenom glasu ne trebaju ni popratni vokali ni gitare, u tome je doista jedinstvena.
Nadam se da će nam se opet vratiti. Ako se to dogodi njen koncert nikako nemojte propustiti.
Predobar koncert, prekrasan glas, predivna žena koja na pozornici zrači mirom i harmonijom.A što da vam kažem; od njenog vam se glasa ježi koža, a na 'Dimond and Rust' uživo osjetite suze u očima.
Isto kao i od tipične HR (ne)kulture kašnjenja na koncerte zbog koje, kao uredni posjetitelj koji na vrijeme zauzme svoju poziciju, propustite prve dvije pjesme jer se čitavi redovi ljudi, u mraku prepune dvorane, dižu i komešaju da bi propustili zakašnjelog posjetitelja. Strašno. Punih je desetak minuta, dok je Joan pjevala, horda u mraku bauljala i tražila svoja mjesta osvjetljavajući put mobitelima.
( pssstt....jesam li suviše okrutna ako kažem da bih na takvoj vrsti glazbenog događaja u 20 sati zaključala vrata pa nekulturne kasnioce ostavila da slušaju vani? )
No vratimo se koncertu.
Joan nam je pjevala i pričala i pjevala....
Za razliku od njenog bivšeg partnera Boba ( Dylana op.a. ) koji na varaždinskom koncertu 2008.g. nije smatrao potrebnim obratiti se publici, Joan nam je pričala priče prema kojima su pjesme nastajale, a konačno nas je kupila kad je zapjevala 'Ima neka tajna veza' i zajedno s čitavom dvoranom otpjevala je do kraja.
Primjedbi nema. Koncert je prošao kao minuta. Na dva bisa iskamčili smo još pet pjesama a onda smo je morali pustiti. Šteta.
Još mi dlanovi bride.
Da sam uštekala prste u struju ne bih tako napunila dušu kao u tih sat i pol vremena. Bravo za Joan.
Njen glas nikako nije mjerilo njenih godina, dapače, visoka profesionalnost i ležeran nastup odaju osobu koja je s godinama izbrusila svoj nastup do krajnjih granica.
Dokaz je to i koncert koji je počeo u 20 sati i 6 minuta, a ne sa sat i pol zakašnjenja kao što je to uobičajeno kod malih ljudi koji si umisle da kašnjenjem dobivaju na važnosti.Veličina se prepoznaje po jednostavnosti i upravo zbog te njene osobine uživali smo u svakoj sekundi koju nam je Joan priuštila zajedno sa svoja dva člana orkestra i jednom pratiljom. Iskreno mislim da njenom glasu ne trebaju ni popratni vokali ni gitare, u tome je doista jedinstvena.
Nadam se da će nam se opet vratiti. Ako se to dogodi njen koncert nikako nemojte propustiti.
