BLAGDANSKI BAKALAR

Znam, znam....definitivno malo kasnim s bakalarom, no za dobar recept kao i za dobre želje nikad nije suviše kasno, pa obzirom da je pred nama doček, Uskrs, slijedeća Nova....bit će još mnogo prilika za bakalar s krumpirom kojeg nazivaju raznoraznim imenima.
Zato smo mi svog nazvali 'blagdanski'.

Kao i za sve ostalo u kuhinji i ovdje će biti potrebno malo eksperimentiranja s količinama dok pronađete svoj omjer sastojaka ovisno o količini gladnih usta koje želite nahraniti. Recimo samo da je količina dolje navedenih sastojaka pozamašna i dovoljna kao glavno jelo za cca 8-9 osoba dok bi se kao predjelo bez straha moglo poslužiti 12-15 obroka.

SASTOJCI:

1 kg suhog bakalara
2 kg krumpira ( oguljenog i narezanog na ploškice )
oko 4-5 dl maslinovog ulja
oko 3-4 dl mlijeka
1 poštena glavica češnjaka, očišćena i sitno naribana ili nasjeckana
2 manja ili 1 veliki svežanj peršinova lišća, nasjeckanog
sol, papar

POSTUPAK:

( AKO OVO ŽELITE OBAVITI DAN RANIJE PROČITAJTE UPUTE NA DNU )
1) Bakalar narezati na velike komade ( manjeg prepoloviti a velikog na 3 komada ) pa staviti u veliki lonac, preliti hladnom vodom i namakati tri dana svakog dana mijenjajući vodu. Pokušajte ga smjestiti u šupu ili podrum jer smrdi ko vrag.
2) Trećeg dana skuhati bakalar u vodi u kojoj se močio. Ako imate plinsko kuhalo napravite to na balkonu ili na dvorištu, ako nemate posudite od susjeda ( vjerujte, isplati se :) pa kuhajte poklopljen bakalar otprilike 20 do najviše 30 minuta. Mora biti još pomalo tvrd i držati se zajedno.
Nakon najviše pola sata izvaditi ga šupljikavom žlicom a u vod u kojoj se kuhao skuhati krumpir. Posoliti vodu.
3) Dok se krumpir kuha očistiti bakalar. Najbolje prstima. Nije teško ali je ljepljivo i malo duže traje.
Bit će puno teže ako je bakalar prekuhan no ako je dobro skuhan onda velike komade jednostavno odvojiti od kralježnice, koža se skida u jednom komadu a jedine sitne kosti su oko peraja, sve ostalo su koščobe s kojima nemate brigu jer su itekako dobro vidljive. Ako vam koja i pobjegne kasnije se ulovi.

4) Skuhani krumpir ocijediti
5) U duboki lonac uliti otprilike 2 dl maslinjaka, polovicu češnjaka i lagano popržiti. Dodavati redom krumpir i bakalar pa sve lagano pritiskati gnječilicom za krumpir istovremeno podlijevajući toplim mlijekom i maslinovim uljem. NE pregnječiti! Komadi krumpira i ribe moraju ostati krupni. Obilno posuti paprom i sjeckanim peršinom i dalje gnječiti. Ako je suviše suho dodati još malo maslinjaka ili mlijeka. Masa mora biti kao krumpir salata, ne suviše žitka ali ni suviše suha.

Poslužiti kao obrok uz zelenu salatu ili kao predjelo u malim zdjelicama

AKO RADITE DAN RANIJE

1. Namočiti bakalar 4 dana prije serviranja, skuhati ga treći dan
2. Sačuvati vodu od kuhanja bakalara
3. Očišćeni bakalar preliti mlijekom da ogrezne, poklopiti i staviti na hladno
4. Na dan serviranja u vodi od bakalara skuhati krumpir
5. Bakalar ocijediti od mlijeka pa mlijeko lagano zagrijati
6. Dalje postupiti kao što piše gore u navodu 5)

Bez brige, nemožete pogriješiti, što god uradili i kako god pomiješali omjere od finih sastojaka uvijek ispadne fino jelo. Zato samo naprijed, zgnječite svoj blagdanski bakalar i servirajte ga toplog ili hladnog, odličan je bez obzira kako vam ispao. 

Psssst...ne štedite na peršunu i češnjaku a ako vam se čini pomalo bezukusan još ga malo popaprite i dosolite ;)

SRETAN BOŽIĆ

TAPIOCA ROLICE SA SIROM

( Ažurirano 17.06.2020. )

Ovaj brzinski bezglutenski recept preuzela sam s bloga SIMPLY RECIPES i mogu vam reći da mi je bio pravo otkriće, prije svega zbog njegove jednostavnosti ( utrpaš sve u blender, bzzz, bzzz i gotovo ), zatim zbog praktičnosti ( idealno za nositi sa sobom na put ili na posao ) i na kraju zbog ovisnosti koju razviješ prema njemu, jer kad jednom zagrizeš nema šanse da staneš do posljednjeg komada ...hehe....a baš volim takve:))

Rolice su malo 'gumenaste' kao i sve što radite od tapiokina brašna, no upravo je zato super kad vam treba nešto za žvaknuti.
Dugo sam recept mjerkala, odustajala, vraćala se na njega, dok na kraju nisam zaključila da je bolje da ga isprobam jer mi neće dati mira do kraja života. Od svih recepata koje sam više manje bezuspješno isprobala, ova me fotografija intrigirala toliko da sam bila spremna kupiti mini kalupe čak i prije nego što ga isprobam. Još ih nisam kupila iz jednostavnog razloga - rolice su odlične i bez njega, ispečene iz klasičnog kalupa za muffine, malo su krupnije ali koga briga.
Usput mi je tapioka postala jedan od najdražih sastojaka bezglutenskih mješavina brašna. Nađe se u prodavaonicama zdrave hrane ( u Varaždinu ga ima u Organiki ) a isti sam ovaj recept pronašla i na Coolinarici pod nazivom Fini Brazilski hleb sa sirom.

Sastojci:
( dovoljno za 12 muffina )

1 jaje
1/3 cup ( 60 grama ) nježnog maslinovog ili hladnoprešanog suncokretovog ulja
2/3 cup ( 145 grama ) mlijeka ( može i biljno* )
170 grama brašna od tapioke
40-50 grama tvrdog sira, sitno ribanog
žličica soli

Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva.

Sve sastojke osim sira umutiti u blenderu pa na kraju dodati sir i puniti silikonske kalupe** za muffine do 2/3 visine jer tijesto jako nabubri.
Peći cca 20 minuta u već ugrijanoj pećnici
da lijepo narastu i dobe lagano zlatnu boju.
Ne otvarati pećnicu do samog kraja.
Nemojte se zabrinuti ako dugo ne narastu jer tek u zadnjih 5-7 minuta nabubre ( zato je važno da se pećnca ne otvara :).

U koliko je potrebno peći dodatnih minutu dvije kako bi dobili boju.
Pečene izvaditi iz kalupa i hladiti na rešetki.

Nemojte ih odmah trpati jedan na drugi jer će se 'zgužvati', radije neka se ohlade da se malo stvrdnu pa ih kasnije možete utrpati u zdjelu i poslužiti ili ponijeti sobom na party druženja.
Savršene su uz pivo!!
:)

*Sa biljnim mlijekom ne dobe tako lijepu zlatnu boju i više su tvrde nego žilave ali stvar funkcionira 
Možete u njih dodati čilija ili začinskih trava no prvo ih isprobajte takve kakve jesu, gole i žilave.
**Moje prvo iskustvo u metalnim kalupima završilo je 'štemanjem' rolica iz kalupa nakon čega sam kupila kvalitetne silikonske stoga ako imate metalne pokušajte upotrijebiti običnu svinjsku mast koja se obično pokaže čarobna za podmazivanje metalnih kalupa :)

JOAN BAEZ - KONCERT ZA DUŠU

( Fotografije preuzete s www.muzika.hr )

Predobar koncert, prekrasan glas, predivna žena koja na pozornici zrači mirom i harmonijom.
A što da vam kažem; od njenog vam se glasa ježi koža, a na 'Dimond and Rust' uživo osjetite suze u očima.

Isto kao i od tipične HR (ne)kulture kašnjenja na koncerte zbog koje, kao uredni posjetitelj koji na vrijeme zauzme svoju poziciju, propustite prve dvije pjesme jer se čitavi redovi ljudi, u mraku prepune dvorane, dižu i komešaju da bi propustili zakašnjelog posjetitelja. Strašno. Punih je desetak minuta, dok je Joan pjevala, horda u mraku bauljala i tražila svoja mjesta osvjetljavajući put mobitelima.
( pssstt....jesam li suviše okrutna ako kažem da bih na takvoj vrsti glazbenog događaja u 20 sati zaključala vrata pa nekulturne kasnioce ostavila da slušaju vani? )

No vratimo se koncertu.
Joan nam je pjevala i pričala i pjevala....
Za razliku od njenog bivšeg partnera Boba ( Dylana op.a. ) koji na varaždinskom koncertu 2008.g. nije smatrao potrebnim obratiti se publici, Joan nam je pričala priče prema kojima su pjesme nastajale, a konačno nas je kupila kad je zapjevala 'Ima neka tajna veza' i zajedno s čitavom dvoranom otpjevala je do kraja.
Primjedbi nema. Koncert je prošao kao minuta. Na dva bisa iskamčili smo još pet pjesama a onda smo je morali pustiti. Šteta.
Još mi dlanovi bride.
Da sam uštekala prste u struju ne bih tako napunila dušu kao u tih sat i pol vremena. Bravo za Joan.

Njen glas nikako nije mjerilo njenih godina, dapače, visoka profesionalnost i ležeran nastup odaju osobu koja je s godinama izbrusila svoj nastup do krajnjih granica.
Dokaz je to i koncert koji je počeo u 20 sati i 6 minuta, a ne sa sat i pol zakašnjenja kao što je to uobičajeno kod malih ljudi koji si umisle da kašnjenjem dobivaju na važnosti.
Veličina se prepoznaje po jednostavnosti i upravo zbog te njene osobine uživali smo u svakoj sekundi koju nam je Joan priuštila zajedno sa svoja dva člana orkestra i jednom pratiljom. Iskreno mislim da njenom glasu ne trebaju ni popratni vokali ni gitare, u tome je doista jedinstvena.
Nadam se da će nam se opet vratiti. Ako se to dogodi njen koncert nikako nemojte propustiti.

Dani otvorenih vrata u Medenjaku

Tjedan pun informacija i zanimljivih događanja. Dođite! Svi ste pozvani :)

Kritika nadobudnog uma

ili kako se nepotrebno zamarati glupostima

Preferiram pravu domaću hranu. Iako nemam običaj hraniti se po restoranima moram reći da sam s velikim nestrpljenjem čekala otvaranje restorana SC u Varaždinu, jer osim što je na odličnoj lokaciji bila je to mogućnost da grad dobije ugodno, kvalitetno i inovativno mjesto za prehranu studenata i nas, hrane gladnih, pojedinaca. 

Napokon se otvorio. Da sam pala s Marsa shvatila sam nakon prvog posjeta. Moja vizija jednostavnog samoposlužnog restorana s kvalitetnom ponudom obroka među kojima izabereš ono što ti se toga dana jede i na kraju platiš s X-icom ili bez, oborila me s nogu kad sam tog jutra u vrijeme gableca ušla u ogroman prazan restoran. Popunjena su bila ukupno dva stola.

Na glavu mi je pala sva težina neiskorištenog prostora.

Gospođa na blagajni samoposlužnog pulta shvatila je da su nam X-ice istekle prije nekih tridesetak godina i ljubazno uputila u susjednu prostoriju gdje se jede 'a la carte' ( tog te trenutka sva težina neiskorištenog prostora prignječi do kraja. )

Ali ja ne želim 'a la carte'!!! Svi u gradu su 'a la carte'! 

Ja želim prošetati pored svoje hrane, želim birati, želim znati da mogu pojesti svoj pekarski krumpir ako mi se toga dana svidi samo taj krumpir ili svoju salatu ako je tamo na pultu izložena svježa, hrskava i primamljiva. Želim nakrcati svoju platu svim mogućim ponudama i slasticama koje me tresnu u oko dok prolazim pored njih sa svojim salatama, iako to nisam namjeravala.

Zar oni nikad nisu čuli da gladan čovjek kupuje preko svojih granica?

Zar nije upravo u toj caki poanta dobrih trgovaca? 

Ne.

Ljubazno smo upućene u sobu u kojoj nas je jedna kuhana noga, khh, khhh...oprostite....u kojoj nas je konobar bez boje, sukusa i osmjeha informirao kakva je miješana salata ( kupus i zelena ) pa nam donio ciklu umjesto kupusa, usput zamijenivši tanjure jer smo imale čak dva različita menija: s krumpirom i bez krumpira. Nije mu za zamjeriti, u restoranu su bila dva popunjena stola, nije to šala.

Ma ne ljutim se ja na njega. Ljutim se što nisam mogla vidjeti svoju salatu koja je btw. bila smiješno mala i koju nikad ne bih izabrala da je stajala složena na (praznim) policama samoposlužnog restorana. Zapravo, poprilično sam sigurna da bih umjesto tih 6 kn, koliko je koštala, izabrala dobru porciju nečeg za 12 ili xy kuna, jer sam bila stvarno gladna.

Sve u svemu, mojem razočaranju nije bilo kraja.

Reklamiran kao restoran 21. stoljeća nije se činio ništa drugo nego još jedna, na drugu lokaciju prenesena, stara špranca.
A možda u 21. stoljeću ne jedu zajedno studentice i matorice....hehehe... ( odlična primjedba, hvala gospodinu B. na originalno izabranom izrazu :)

Ili možda ja nešto ne razumijem. 

U stvari sigurna sam da ništa ne razumijem! Jer čežnja da u našem prelijepom gradu dobijemo nešto poput Merkurovog restorana u Seiersbergu upravo je smiješna ( shopping destinacija Graz, ako niste bili svakako navratite ).  

Ta što bih ja? Imamo KTC samoposlužni restoran tamo na kraju grada, 

Umjesto da lijepo prošećem kroz baroknu jezgru do luđački dobrog novog restorana SC, laktovima se proguram kroz gužvu i s ponosom u srcu uživam u činjenici da u našem voljenom gradu toga ima, mogu sjesti u auto i odvesti se u kantinski restoran KTC centra, a umjesto rekreativnog hodanja natrag do posla, uključiti rekreativno probavljanje vlastitih beznadnih sanjarenja. 

Pravo mi bilo kad očekujem što ne bih trebala.

( Ovo je kritika vlastitog uma! Molim sve koji se nađu prozvanim unutar ovog teksta da zanemare zov savjesti i škakljanje zdravog razuma jer sigurno se to njih ne tiče.)

AVO-HUMMUS

Klasičan hummus obogaćen avokadom koji mu daje bogatu, kremastu notu i malo dodatnih zdravih masnoća

POTREBNO:
1 manja konzerva kuhanog slanutka
1 avokado (sasvim zreli)
1 češanj sitno ribanog ili sjeckanog češnjaka
sok jednog limuna
3 žlice tahini paste
1 dl maslinova ulja
kajenski papar po ukusu
sol
mljeveni kumin (tko voli)

Sve sastojke staviti u blender pa blendati da masa postane glatka i kremasta. Probati. Po potrebi dosoliti.
Ako je suviše gusto dodati malo maslinova ulja ili limunova soka.

Odlično paše uz domaći kruh ili krekere a može se njime obložiti i meso prije pečenja, naročito piletina ili puretina ( receptek na testiranju, očekujte ga uskoro :)

Osim toga možete:
-premazati ga preko hamburgera ili 'faširancih'
-začiniti njime špagete
-upotrijebiti kao umak za sirove špagete od cikle ili tikvica
-pomiješati s ostacima pečenja pa servirati kao večericu na listu zelene salate
-premazati preko ostataka rižota i zapeči u pećnici posuto začinskim travama
-premazati ga na toast i posuti zrncima poprženih pinija ili bučinih golica
-premazati preko tijesta za pizzu umjesto umaka od rajčica
-servirati uz hrskavce od krumpira 
-upotrijebiti kao dodatak u izradi vražjih jaja

Ako vam to nije dovoljno razmislite o tome što grickate uz televizor a osim toga pogodan je za ponijeti na posao pa u njega umakati komadiće povrća poput mrkvice ili paprika što je sasvim dovoljan razlog za držati ga u frižideru.

MOON FESTIVAL i MOONCAKE KOLAČIĆI

Moon Festival tradicionalni je kineski festival kojim se slavi jesenska žetva. Ima veliku važnost  u narodu kao dan okupljanja obitelji i tim se povodom pale lampioni i jedu tradicionalni mooncake kolačići. Obitelji izlaze na ulice da uživaju u proslavi i nebu blistavom od lampiona. Zajedno gledaju rađanje punog mjeseca, jedu kolačiće i pjevaju pjesme o mjesecu. Ove će godine to biti u srijedu, 04.10.2017.

MOONCAKE kolačići tradicionalan su desert u

vrijeme Moon Festivala. Okrugli su poput punog mjeseca, tipična im je visina otprilike 5 cm a promjer od 7- 10 cm. Postoje posebni kalupi u koje se utisnu prije pečenja kako bi dobili prepoznatljiv izgled a nadjevi su krajnje kreativni, najčešće su to lotusov korijen ili slatka pasta od crvenog graha. Najneobičniji je svakako onaj s ukiseljenim pačjim jajima. Svima je zajedničko da se jedan kolačić reže na male komadiće i dijeli s obitelji ili najdražima. Grickaju se promatrajući puni mjesec uz čašicu vina ili tradicionalan kineski čaj.

Istok je poznat po svojim legendama a ova kaže da se u vrijeme Moon festivala može vidjeti Chang'e kako pleše na mjesecu.
Chang'e je bila žena ratnika Hou Yi-a koji je spasio narod ubivši sunca kojih je u to vrijeme na nebu bilo deset.

Ako vam se dalje neda čitati preskočite do recepta na dnu.
Priča je nevjerojatna kao i sve njihove priče a ide ovako:

Hou Yi u svom je vlasništvu posjedovao eliksir besmrtnosti a kao hrabar ratnik i izuzetan strijelac bio je zamoljen od
Vrhunskog Nebeskog Vojvode da učini nešto jer je njegovih deset poludjelih sinova, koji su se pretvorili u sunca, odlučilo spaliti zemlju te je tako na nebu u jednom trenutku bilo desetak sunaca koja su pržila biljke i tjerala divlje zvijeri da u svom ludilu od vrućine ugroze ljude. Hou Yi na svoju je ruku procijenio da je najbolje 'skinuti ih s neba' i svojom je vrhunskom preciznošću gađao u njih tako dugo dok, jednog po jednog, nije ubio njih devet. Možda bi ubio i deseto da ga nisu zaustavili. Život se vratio na Zemlju, suše je nestalo, divlje zvijeri su se vratile u svoje brloge ali bijesan je Vojvoda, zbog ubojstva sinova, Hou Yiu i Chang'e oduzeo besmrtnost i poslao ih na Zemlju da žive kao smrtnici. 'Ako Hou Yi toliko voli ljude neka i živi među njima' zaključio je. Zaboravivši da ga je on zamolio za pomoć.

Change, nesretna zbog gubitka besmrtnosti, gotovo umre od tuge a njen suprug, u želji da joj vrati osmjeh na lice, ode na dug i težak put u potragu za eliksirom života koji bi njemu i njegovoj dragoj vratio besmrtnost. U svojoj potrazi tako naiđe na Kraljicu Majku Zapada koja odluči da mu ga dade u obliku pilule, uz uvjet da svatko od njih popije samo polovicu. Donijevši kući pilulu, Hou Yi je zatvori u kutiju i zamoli Chang'e da je nikako ne otvara do njegova povratka. Chang'e, suviše znatiželjna, otvori kutiju i zabunom popije cijelu pilulu te od snage čarolije počne letjeti prema nebu. Hou Yi, u želji da je zaustavi, uperi strelicu u nju no nikako se nije mogao natjerati da je ispali te je tako Chang'e letjela i letjela sve do trenutka dok nije sletjela na mjesec. Očajna, sagradila je palaču nadajući se da će njen dragi nekako pronaći način da dođe do nje. Nije znala da je on, nesretan zbog njena odlaska, postao nasilan i skončao od strijele vlastitog učenika. A ni ona nije bila baš sama na mjesecu, no to je već neka druga priča.

***
Legenda o hrabrom ratniku i njegovoj voljenoj ženi koja postaje kraljica Mjeseca bila je dovoljna da Moon Festival dobije i svoju romantičnu notu; puštanjem lampiona simbolično osvijetljavamo Zemlju i omogućujemo Change's da vidi svog dragog ovdje dolje. Toga dana ljubavnici provode vrijeme zajedno jedući kolačiće i ispijajući vino gledaju u pun mjesec a parovi koji ne mogu biti zajedno također uživaju gledajući mjesec u isto vrijeme zamišljajući da ga u tom trenutku provode sa svojom dragom. Mnoge su pjesme ispjevane i mnoge priče napisane na tu temu.

Ljubav, legenda, pun mjesec i kolačići…nije ni čudo što Kinezi toliko vole svoj Moon festival :)

Baš lijepo, zar ne?

Ove godine Moon festival pada u srijedu ( 04.10.2017. godine ) pa ukoliko želite učestvovati u tom simboličnom ritualu, ispecite Mooncake kolačiće ili jednostavno dođite u Medenjak i pridružite nam se u izradi ovog zanimljivog kolačića. Punimo ih slatkom pastom od crvenog graha.

MOONCAKE KOLAČIĆI 
za 6 komada

Tijesto:
150 g glatkog brašna
90 ml šećernog sirupa
( ili rižinog slada )
40 ml hladnoprešanog biljnog ulja
1-2 žlice vode

Na pobrašnjenoj podlozi zamijesiti tijesto od sastojaka pa ga umotati u najlonsku foliju i staviti u hladnjak na pola sata.

Nadjev:
-sušeno voće
-orašasti plodovi
-marcipan ( po želji )
-slatka pasta od crvenog graha
( postoji u prodaji u specijaliziranim trgovinama ali možete je izraditi sami od konzerviranog crvenog graha pomiješanog s pastom od datulja )

U nedostatku tradicionalnih nadjeva odlično će poslužiti mljeveno sušeno voće koje imate pri ruci pomiješano s mljevenim orašastim plodovima.
Datulje, grožđice, brusnice, smokve, lješnjaci, orasi, sezam, bučine golice....po dvije žlice svega što vam se nađe pri ruci utrpati u blender i samljeti u ljepljivu masu. Ako je suviše suho dodati žlicu paste od datulja ( namočene datulje bez koštica samljeti u blenderu zajedno salo vode u kojoj su se namakale )
Podijeliti u 6 kuglica
Ako želite kreativniji nadjev onda u svaku kuglicu od sušenog voća umotajte jednu manju kuglicu od marcipana.

Izrada:
Tijesto izvaditi iz frižidera, razdijeliti na 6 kuglica, svaku prstima rastanjiti na veličinu dlana pa u sredinu umetnuti nadjev i zarolati.
Kolačić se zatim utisne u pobrašnjen kalup da dobije specifičnu šaru no možete ga jednostavno oblikovati u kuglicu kao na ovoj fotografiji sa strane.
Važno: kolačiće NE pečemo u kalupu, samo ih utisnemo da se oblikuju, zato, ako imate kalupe, neka budu dobro pobrašnjeni da kolačići lako izađu van.

Pripremljene stavljati na papir za pečenje, premazati jajetom i peći na 180 stupnjeva oko 25-30 minuta da dobiju zlatnu boju.
Tijesto je hrskavo, da bi otpustilo treba ga držati zamotanog u foliju na polici hladnjaka nekoliko dana pa ih možete pripremiti i tjedan dana ranije.

Još uvijek za to nije suviše kasno no možete to uraditi i druge godine kada festival pada u ponedjeljak, 28 rujna a ove ćete ih godine, sa svima koje volite, grickati ovako fino hrskave i svježe pečene.
I ne zaboravite usput škicnuti na mjesec, možda vidite Chang'e kako leprša po njemu čekajući svoga dragoga ;)

Originalan post: 07.09.2014.
Ažurirano: 02.10.2017.

BLONDIE u Vž

 ( slika preuzeta s Večernji.hr )
Drage Varaždinke i Varaždinci. U našem je prekrasnom gradu jučer gostovala Blondie. Da, da, glavom i crvenom kapicom BLONDIE osobno.
Za razliku od njene vršnjakinje Marianne Faithfull koja je na svom zagrebačkom koncertu prije koju godinu totalno razočarala, Blondie nas je probudila i podsjetila na dobro poznate hitove kojima je svojevremeno žarila i palila.
Istina, nije više ista ni glasom ni stasom, no Blondie je legenda, začetnik čitavog jednog pokreta, iza nje ostaje trag i možda je upravo zbog toga malo štrecalo oko srčeka zbog one zelene prazne livade unutar ograde našeg tora.
Grupa koja je prodala 40 miliona nosača zvuka i čije ime stoji u Rock'n Roll Hall of Fame stala je na binu u našem gradu kojim se toliko ponosimo a koji nije uspio popuniti ni dno livade Starog grada? Porazno, zar ne?

Da sam ja netko kao što nisam, sve bih one koji su sjedili vani okolo po bedemima pustila unutra, dapače, natjerala ih da uđu, jer ljudi moji, meni je bio neugodnjak, kakav li je tek njima na bini bio osjećaj? Ne vjerujem da su navikli svirati na livadi...

U jednom se trenutku na ekranu vrtjela snimka njenog prelijepog lica iz mladih dana i kadrovi sastavljanja kotačića unutrašnjosti sata.
Ironično.
Iza nje komadići starog sata, ispred nas posljedica istog tog sata. I zelena trava.
Baš okrutna i neumoljiva ironija života.

( Oprostite mi, znam da ovo nema veze s kuhanjem ali jednostavno nisam odoljela :)

KAKO ODABRATI DOBRO KOKOSOVO ULJE

Unatrag nekog vremena kokosovo je ulje postalo jedna od najpoželjnijih prehrambenih namirnica, ne samo zbog svojih nutritivnih vrijednosti već i zbog beskrajnih mogućnosti njenog korištenja i ugodnog okusa.

Odmah da kažem da nisam nikakav ekspert za ulja pa znam samo ono što me se u letu ulovi no kao prosječan kupac važno mi je da prilikom izbora znam bar neke osnove.

O masnoćama se doista mnogo govori i piše pa nećemo ponavljati, jedno je sigurno, kokosovo ulje jedno je od najkvalitetnijih i najukusnijih masnoća trenutno na tržištu.
Iako po kategorizaciji spada u zasićene, što znači loše masnoće, postoji poprilično dokaza da generalno nije baš tako. Naprotiv. Portal 'Zdrava krava' tu nam zbunjolu detaljno objašnjava OVDJE .

Bez obzira što riječ 'masnoća' sama po sebi izaziva 'brrrrrr' efekat, masnoće nikako ne treba izostaviti iz prehrane, dapače, one nam trebaju za funkcioniranje mozga, kao skladište energije i važan sastojak staničnih membrana pa treba ići u korak s vremenom i uvesti u prehranu nova saznanja a ne se držati starih navika zbog kojih posljedice osjećamo na vlastitim kostima.
 ( Potpisujem! )
Mada je jasno da zbog toga pojedemo hrpu 'zdravih' bedastoća koje za 20 godina proglase štetnima.

'Sve je to zbog lošeg vina' pjevao bi Željko Bebek, a ja bih rekla da bi bilo dobro kad bi u pitanju bilo samo vino no na žalost dugogodišnje korištenje jeftinih biljnih ulja iz samoposluge i plastičnih margarina kojim su nas majke hranile uvjerene kako nas tjeraju na 'zdravi' doručak' zaslužni su za taj naš današnji itekako razložan strah od masnoća.
Sad, nakon što su nam nutricionisti ukazali a proizvođači priznali sastojke tih sveprisutnih namirnica, tek sad nas je počela loviti panika. Vas možda nije? Ako vam nije stalo do samoga sebe zašto mislite da bi drugima trebalo biti stalo? Naprimjer liječnicima. Od njih očekujemo da riješe svu našu nebrigu o vlastitom tijelu jer mi se, naravno, ne bi odrekli ničega.

Stavimo to malo na vagu.

S jedne strane su odlasci liječniku, čekanje po čekaonicama, bolovi i hrpe lijekova koje pijemo na recept i bez njega, što naravno itekako košta, a s druge strane je zdrava hrana.
Što mislite, što je skuplje?

Ako su vam sad stvari jasnije vratimo se masnoćama.

Osvrnimo se na gornju tablicu.
Osnovno je da biramo NEZASIĆENE masnoće i zapamtimo koje su to:
Mono nezasićene su avokado, sjemenke, orašasti plodovi, hladnoprešana ulja...
Poli nezasićene masnoće su također ulja poput sezamovog, maslinovog i suncokretovog ( ne zaboravite da maslinovim začinjamo salate a suncokretovo služi za prženje zbog višeg stupnja tolerancije na temperaturu ) a ima tu još i lanenog, konopljinog i orahovog kojim povremeno začinimo salatu. Bitno da su hladnoprešana.

TRANS MASTI izbjegavamo; to je onaj dio koji smo gore nabrojili - margarini, grickalice poput čipsa, prepune hidrogeniziranih ulja te klasična biljna ulja iz samoposluga.

Dok kupujemo ne razmišljamo da je velik dio sastojaka od kojih se proizvode margarini i jestiva ulja GMO porijekla pa na kraju jedina povoljna stvar koju možemo reći u korist takvih proizvoda je da su takva ulja najstabilnija za prženje što i nije neko opravdanje jer u trgovinama zdrave hrane postoje i ulja za prženje pripremljena procesom koji je primjeren za visoka zagrijavanja, a osim toga uvijek možemo upotrijebiti GHEE koji je i zdrav i ukusan.
Veliki vodič kroz masnoće pročitajte OVDJE.

Ako želite vjerujte ako ne, ne morate, svatko uvijek vjeruje u ono što mu odgovara.

Ja sam ovdje ionako već napisala desetak puta više nego sam htjela a htjela sam samo reći prosječnom kupcu koji se s kokosovim uljem susreće prvi put ( evo nas napokon na temi :) da u prodaji postoje dvije vrste kokosova ulja - s okusom i neutralno, bez okusa, pa vam se može dogoditi da ne znajući donesete kući ulje kakvo niste očekivali, zato obratite pažnju.

RAFINIRANO kokosovo ulje je bez okusa i ima višu točku sagorijevanja pa je pogodno za prženjezbog svog čistog okusa bez dominantne kokosove arome. Cilj rafiniranja je produžavanje trajnosti proizvoda na štetu kvalitete proizvoda stoga takvo ulje nema istih zdravstvenih beneficija kao nerafinirno ali i dalje je odličan izvor velikog dijela masnih kiselina koje nam trebaju. Gotovo sva ulja na tržištu su rafinirana osim onih na kojima nije striktno naglašeno da su nerafinirana. Osim prženja takvo ulje možete stavljati u kolače, slastice, smoothije, salate...uglavnom na svu hranu koju želite da zadrži vlastiti okus.

NERAFINIRANO kokosovo ulje ima intenzivnu aromu kokosa i pogodno je za kolače, preljeve i egzotična jela. Obično je etiketirano sa 'djevičansko' ili 'ekstradjevičansko' i iste je koegzistencije kao i rafinirano kokosovo ulje. Po definiciji, djevičansko bi trebalo biti napravljeno prvim prešanjem svježeg, sirovog kokosa, bez dodavanja bilo kakvih kemikalija. Ovisno o tome kako je ekstraktirano, aroma može biti veoma intenzivna ili sasvim blaga, pa sam ja u svom prvom susretu s kokosovim uljem bila uvjerena da se moja bočica užegla. Sad znam da je u pitanju bila aroma pa uvijek kupujem malu bočicu jedne vrste i veliku druge vrste, ovisno o planu prehrane za naredno razdoblje.
Predlažem da za prvi put kupite nerafinirano i koristite u slasticama, nekako mi se čini da će svi to lakše prihvatiti nego da im prelijete preko matovilca.

Da zaključimo:
( mrzim velike članke, ovaj je doista pretjeran )

A) Odbaciti ulje iz supermarketa i uzeti hladnoprešano suncokretovo iz trgovina zdrave hrane.
Razlog: pržite hranu u dubokom ulju pa ga mnogo trebate? ako je odgovor NE onda ne bi smio biti problem dati desetak kuna više za malo više zdravlja kad vam litra ionako traje barem pola mjeseca i duže. Ako je odgovor DA onda pročitajte još jednom gornji članak i ODMAH odjurite do prve trgovine zdrave hrane jer itekako imate razloga.
Ako izaberete kokosovo pretpostavka je da ćete za pripremu hrane koristiti manje ulja ( zbog visoke cijene ), što je opet dobro. Ne zaboravite da vaš mozak treba kvalitetnu hranu a ne neko smeće.
Sva kokosovova ulja definirana su kao vrhunski proizvod koji svojom sastojcima učinkovito pomaže protiv alzheimera pa razmislite dvaput na čemu škrtarite.

B) Zaboraviti margarin u svim varijantama. Možda griješim, no JAKO sam sklona vjerovati da je OVAJ članak prepun točnih informacija. Dajbože da nije i da su istinita uvjeravanja kojima nas proizvođači uvjeravaju da se u međuvremenu promijenio proizvodni proces u korist kvalitete margarina jer i dalje najveći dio populacije koristi margarin kao namaz na kruhu i dodatak kolačima. I naša djeca to jedu.
Maslac košta duplo više no naše zdravlje valjda toliko vrijedi. Ili se možda varam?

Proguglajte malo, na tržištu postoji čitav niz hladnoprešanih ulja pogodnih za korištenje pa izaberite koje vam je najprikladnije. Ne zaboravite na mast ( običnu, domaću, svinjsku ), naravno, u malim količinama.

HIDRATIZIRAJMO SE

Neki sam dan, igrom slučajnosti, naletjela na blog u kojem jedna mlada Australka opisuje svoju turističku avanturu duž naše obale opisujući prekrasne predjele koje je vidjela i mjesta na koja se popela. Nekako mi je bilo toplo oko srca čitajući to.
Uvijek se pitam koji mi je vrag da lagano suosjećam s tim jadnim turistima koji odluče ljetovati kod nas osjećajući se odgovornom za njihova loša iskustva koja im se neminovno dešavaju. Ako imaju sreće, najmanje što im se može dogoditi je da ih prevari trgovac u obližnjoj samoposluzi.
A s druge pak strane, puna su mi pluća ponosa kad čujem ili pročitam da se netko dobro proveo. Sreća njegova. I naša.

No nešto sam vam drugo željela reći. Opisujući brda na koja se popela, ta je curka u jednom trenutku spomenula ekipu koja nije bila u stanju držati korak s njom a sve iz razloga, kako je navela, 'jer nije bila dovoljno hidratizirana'. Ilitiga nisu pili dovoljno vode, a ona je svoj organizam držala full sa samo dvije žlice chia sjemenki potopljenih u flašicu vode. Još kaže kako su je zezali da u boci uzgaja punoglavce jer malena je chia u stanju upiti 10 puta više vode od svoje veličine pa tada izgleda kao želatinom obloženo zrnce maka, baš kao žablja jaja :)

Nije mi trebalo dvaput reći da ovo odmah isprobam. Moj kronično dehidrirani organizam na ovoj joj je ideji beskrajno zahvalan. Ljeto je vrijeme pojačanih potreba za vodom a ta malena sjemenka, koja je btw. bez okusa, osim što je idealna za ljetne deserte poput pudinga, hidratizira organizam iznutra, zasiti vas i uz to ima nevjerojatne nutritivne vrijednosti kojih se ne bi posramila ni neka neka mnogo veća i poznatija namirnica ( koje su to pročitajte  OVDJE  ), stoga savjetujem da ovo svakako isprobate.

Sami odredite svoju dozu.
Samo za informaciju, ja sam dodala dvije vrhom pune žlice chia sjemenki u flašu od 1,5l i ponijela je ujutro sa sobom na posao. Do kraja dana flaša je bila prazna. Ja popila. Nemrem bilivit! obično bi mi 1,5 litra vode bila tjedna doza.

Cheers! pardonček, chiars ;o)

BRZI DESERT OD NEKTARINA

Sigurna sam da i vi spadate u grupu onih kojima povremeno životno ustreba nekakav desertek ili slatki komadić da ga strpate u usta.
Sezona svježeg voća pogodna je za takvu vrstu obroka a ovaj jednostavan, brzinski, zadovoljit će potrebu za slatkim dok istovremeno može biti ukusan voćni doručak ili lagana i zdrava večerica.

U svrhu deserta možete ga iskoristiti kao prilog uz sladoled, u tom slučaju dodatno po njemu posipajte zrnca sirovog kakaoa ili bobičasto voće koje ste umutili u pire s prstohvatom vanilije.

Ako pak ga servirate kao doručak/večeru u tom slučaju uz njega odlično paše grčki tip jogurta ili ocijeđeni tvrdi jogurt ( kako ga napraviti pogledajte  OVDJE ). Možete upotrijebiti jedno i drugo kao što sam ja.

POTREBNO:
za 2 osobe

• 3 nektarine
• 3 žlice maslaca ( još bolje Ghee )
• 3 žlice mljevenih badema
• malo kardamoma ( ili zrnca vanilije )
• po potrebi stevije

Nektarine narezati svaku na 8 šnitica pa ih popržiti na zagrijanom maslacu oko 1-2 minute. Kad počnu mekšati dodati mljevene bademe i kardamom i pržiti dodatnih 1-2 minute. Dodati steviju, promiješati i gotovo.

Ne zaboravite kardamom, on daje čar. I neka vam ne padne na pamet koristiti vanili šećer umjesto prave vanilije, osim što aroma nije ni približno slična hranimo se bez šećera, sjećate se? Pa onda trk u prvi dučan zdrave hrane po paketić vanilije i kardamoma, trebat će vam.

Kardamom u prahu je jednostavniji za upotrebu iako ja više volim zrnca koja mogu popržiti pa usitniti u mužaru, stoga njih uvijek i kupujem. Kardamom je treći po redu najskuplji začin na svijetu ( više pročitajte OVDJE ) i rekla bih da vrijedi svakog novčića. Sastojak je mnogih začinskih mješavina ali savršen je u čistom obliku, stavite ga u čaj, slastice, rižu, kuhani kakao ili egzotična jela i vaša će vam osjetila biti zahvalna.


Vanilija je čarobna u doslovce svim jelima, kupite čistu bourbon, ne šparajte na njoj, probajte prstohvat staviti u jutarnju kavu.

Blagodati masla Ghee već sam ranije opisala    ( OVDJE ) pa ako vam se neda napraviti ga kod kuće kupite ga u SPAR-u ili u trgovini zdrave hrane. Nakon što ga jednom probate vjerujem da ćete se lakše odlučiti napraviti ga kod kuće. Isplati se, nije teško a i aroma je mnogo intenzivnija. Samim time je i okus desertića poput ovog gore neusporedivo ukusniji.

Osim nektarina vjerujem da bi se za prženje isto tako mogle iskoristiti marelice, šljive ili svježi ananas ( šljive uz dodatak svježe ribanog đumbira? mmmmm.... ) ali to ću vam reći nakon što isprobam.

Dobar tek!

BLOODY RIŽOTO

Ako volite rižoto ovaj će vam se vjerojatno dopasti.
Izvrstan je kao samostalno jelo ili zanimljiv prilog a zbog atraktivne boje super je u kombinaciji crnog sipinog i klasičnog bijelog ili žutog Milanese rižota.

POTREBNO:

• pola glavice crvenog luka ( ili stručak mladog )
• šalica Arborio riže
• otprilike 1 dl crvenog vina ( može i bijelo )
• 2 svježe male cikle ili 1 velika
• bujon juha od povrća
• maslinovo ulje
• 2 žlice maslaca
• sol
• papar

Ugrijati maslinovo ulje i žlicu maslaca. 

Dok se ulje grije nasjeckati luk pa ga popržiti na laganoj vatri da bude staklast.

Dodati opranu i ocijeđenu rižu, još je malo popržiti pa podlijati vinom.

Za to vrijeme oguliti ciklu i usitniti je u blenderu s malo vode. Ako želite možete ju pretvoriti u pire, ja volim da mi tu i tamo ostane koji komadić. Vode doliti u blender samo toliko koliko je potrebno da se cikla može umutiti. Izblendanu ciklu izliti preko riže, posoliti, popapriti i doliti juhe koliko je potrebno da cikla ogrezne. 

Pokriti i pustiti da se riža kuha oko petnaestak minuta. 

Povremeno provjeriti stanje tekućine.

Kad je gotovo ugasiti vatru, dodati ostatak maslaca, promiješati pa pustiti da odmori još pet minuta.

Servirati posuto ribanim parmezanom.

KAKO RAZBITI KOKOS

Malo znamo o kokosu, naročito onom svježem koji se u inozemstvu kupuje na tržnicama no zato je zreli kokosov orah već toliko dugo prisutan na našem tržištu da smo ga već prestali i primjećivati iako sam sigurna da je svatko od vas, bez obzira u kom pogledu, bar jednom imao nekakav susret s njim.
Dehidrirano kokosovo brašno kojeg oduvijek koristimo za kolače ili kokosovo ulje koje se odnedavno pojavilo kao izuzetna namirnica koju bi obavezno trebalo uvrstiti u prehranu samo su djelići kvalitete tog izuzetnog egzotičnog ploda. Ako niste znali žlica kokosova ulja ubrzava metabolizam i

potiče ga na mršavljenje, normalizira tjelesne lipide, jača imunitet, pomaže u apsorbciji vitamina i minerala, njeguje kožu, usporava proces starenja... i bla bla...( dalje guglajte sami )
Dakle iza čvrste ljuske skriva se prava škrinjica dragocjenih sastojaka za koje se itekako vrijedi pomučiti.

Naime omjer vitamina i minerala u pulpi dovoljan je da bi hraneći se samo kokosom na nekom pustom otoku mogli sasvim dobro živjeti bez ikakvih posljedica a kokosova voda, koja je ujedno i najdragocjeniji svježi sastojak, sadrži isti udio elektrolita kao i ljudska plazma što govori da je kokos upravo savršena namirnica.
Pa hajdmo se onda malo pomučiti oko njega.

Prvi korak - dobro ga izabrati!
Kokos kao i svaka živa biljka s vremenom odumre pa neka vas ne zavara to što svi kokosovi orasi na policama isto izgledaju, uzmite jedan po jedan u ruku i svakog promućkajte. Dobar kokos mora biti ispunjen tekućinom i težak.
Dakle počnimo od početka:

1) Shake baby shake!!
Dobro ga promućkajte! Stavite pored uha i oslušnite. Kupite onaj u kojem se čuje da ima tekućine i da unutra bučka




Nakon što izaberete svoj primjerak
( uzmite odmah dva komada ) ono što vam treba su:



-čekić
-šilo ili čvrsti odvijač
-čaša
-gusta tkanina ( može kuhinjska krpa )




Na vrhu svakog kokosa nalaze se tri mala okca koja je potrebno otvoriti stoga uzmite vaše kokose, stavite ih na čvrstu podlogu i jednu po jednu rupicu otvorite šilom i čekićem. Tu je najtanji dio kokosa, neće biti teško. Na svakom okcu samo probušite rupicu, nije potrebno da izbušite krater.

Nakon obavljenog postupka izvrnite kokos nad šalicu i pustite da kokosova voda isteče. To traje neko vrijeme. Na kraju dobijete otprilike dva decilitra 'kokosovog mlijeka' koje obavezno procijedite kroz gusto sito a zatim popijte na ex ili umiješati u smoothie, svejedno, ono što dobijete moralo bi biti ugodna okusa.


Slijedi postupak: ispražnjeni orah zamotajte u gustu krpu ili dva sloja najlon vrećica i udarite čekićem ili jednostavno tresnite o betonski pod.
Betonski, velim, nikako po pločicama u kuhinji jer ( isprobano :) imaju tendenciju pucanja

Uz dozu sreće kokosova pulpa će vam se lako odvojiti od kokosa u protivnom morat ćete se malo pomučiti. Uzmite kratki i oštar nož pa ga gurnite između unutarnjeg i vanjskog sloja, to obično dobro funkcionira.

Unutarnji dio koji se odvoji od oraha ima na sebi opnu koju je potrebno oguliti, najbolje gulilicom za krumpir, a unutarnja strana kad kokos pukne morala bi biti čista, bijela mirisna i osvježavajućeg okusa.


Ako je žuta i/ili ima okus na auto-gume onda nemate sreće pa ponovite postupak s onim rezervnim komadom kojeg ste kupili a ako je unutrašnjost upravo takva bijela i fina kakvu ste očekivali onda narežite komadiće i poslužite ih kao zdravu grickalicu u šalici iz koje ste je upravo izvadili. Zgodno izgleda.

Narezani komadići dobro se drže u hladnjaku od 5-7 dana iako će teško doživjeti toliku starost nakon što ih jednom stavite na stol :))