RATATOUILLE

( Članak iz Jutarnjeg )

''Povijesničari gastronomije smatraju kako je naziv ratatouille izvedenica francuskog glagola touiller, što znači miješati.
Ovo jelo sve do nedavno nije bilo na nekoj osobitoj cijeni.
Ratatouille ima status pučkog, gotovo sirotinjskog jela. No kako je rastao ugled mediteranske kuhinje, tako je i počela priča o usponu ratatouilla do kultnog jela i majstorskih nijansi u pripravi. Danas je ratatouille jelo globalne rasprostranjenosti.

U tradicionalnim francuskim kuharicama Ratatouille se obično opisuje pod imenom Ratatouille Nicoise. U Larousseu ( francuskoj gastronomskoj enciklopediji, op.a. ) navodi se i točan omjer sastojaka, među kojima je i luk:

6 patlidžana
6 tikvica
6 rajčica
3 zelene paprike
2 luka

Prema ovom izvoru, nalaže se pirjanje na laganoj vatri u trajanju od pola sata.
Ratatouille treba poslužiti odmah, još dok je vreo, zaključuje se u Larousseu.

Zanimljiva je navika da se na nekim francuskim tržnicama ratatouille nudi kao fast food, hrana s nogu. U tu se svrhu povrće sjecka na sitnije komadiće. Ratatouille se tako pretvara u zanimljivu vrstu nadjeva. Stavlja ga se u palačinku koja se potom presavija dva puta u formu četvrtine. Francuske palačinke su u ovakvom izdanju uvijek tanke, dakle klasični tradicionalni crepes, naravno bez šećera.'' ( gotov članak )

Još dodamo rižicu i dobijemo đuveđ :)
Ali ratatouille zvuči dovoljno finjaka i dovoljno zanimljivo da se čovjek upusti u izradu ovog nadasve jednostavnog recepta, idealnog za kraj ljeta kad je puna sezona povrća a mi smo se već najeli raznoraznih hladnih salata i s prvim jesenskim danima zaželjeli nekog vrućeg ukusnog jela spremljenog u 15 minuta.

Mi smo ga pojeli uz kuhanu rižu koja je ostala od filanja paprike i pureće odreske na naglo, a u njemu se našao:

1 srednji patlidžan
2 zelene paprike
1 tikvica
1 luk
2 režnja sitno ribanog češnjaka
1 mala konzerva pelata
sol, papar, lovorov list i malo svježe sjeckanog peršina i bosiljka

Sve skupa poprženo na maslinovom ulju zatim petnaestak minuta pokriveno  prženo na laganoj vatri a zatimi iznijeto vruće ravno na stol.

A onima koji još nisu pogledali crtić 'Ratatouille' iskreno ga preporučam.

SMOKVE POJELE SIR

Uvijek me raduje kad s mora dobijem kašeticu svježih smokava. Na moru nam smokva dobro rodi no nekako posljednjih godina uvijek promašimo njenu sezonu pa su svježe smokve na tanjuru postale željena poslastica.










Kozji sir je naravno bio prva ideja. Svježi sir s domaće OPG farme na tržnici pokazao se fino kremast i veoma prikladan upravo u tu svrhu.

Još samo preko svega žličica meda i lagani ljetni doručak ili brzi desertić spreman je za serviranje

Izvrsna varijanta za predjelo svakako je ona iz Dobre hrane br.16 u kojoj su smokve punjene kozjim sirom prelivene preljevom od limunova soka, meda i maslinova ulja i servirane s pršutom.

Isprobano funkcionira!

PASJI KOLAČIĆI

<----   ovo je Gregor



                            a ovo Lava  --->





Naše slike nema ali vjerujte nismo ni približno tako zgodni kao ova dva mala jazavčara.

Mi smo samo obični vlasnici kućnih ljubimaca sa svim svojim vrlinama i manama. Kako nismo od onih koji od svojih pasa traže da im nose novine, daju šape i donose loptice, tako ih nismo naučili ni druge elementarne stvari pa naši psi redovno skaču po posjetiocima i gospođama drapaju čarape (uh)




No zato su dobri i ne rade štetu kad su preko dana sami kod kuće. Uglavnom se izležavaju po uglovima, raznose cjepanice po dvorištu i žvaču dekicu kad im je dosadno

<--- Gregorova uobičajena poza u vrijeme popodnevnog odmora

a na večer s nama na kauču mirno gledaju televiziju,
ona obavezno pod dekicom bez obzira na ljetne vrućine



I naravno, ljubav je beskrajna. U pogledu, u načinu na koji nam stanu na nogu sa šapama...

Ona je tipična dama finih manira; hranu jede zrno po zirno, pop*ša vam se od sreće pred nogama i ako ne pazite poliznut će vas po nosu u djeliću trenutka. A on, muški stoji sa strane i gleda kako vas ona po licu licka pa ne znajući kako da iskaže svoju ljubav ode i legne pod stol. Isto tako odmah znate tko je ručao, njena je hrana u zdjelici u crtu ravna a oko njegove svinjac. I kaj ćeš. Naravno, volimo ih, mi smo tipični vlasnici razmaženih kućnih ljubimaca i svatko tko nije jedan od nas teško nas može razumijeti. Svojevremeno sam na svom web siteu napisala članak o nama takvima ( OVDJE ) i još uvijek se nismo promijenili, možda eventualno samo na gore.

Vratimo se razlogu zašto smo ovdje.
Kako naši kućni ljubimci također zaslužuju mrvicu truda uloženog u njihov zdrav život zašto im ne bi smo ispekli keksiće i tako pronašli još jedan način da iskažemo ljubav?

Ima na coolinarici nekoliko recepata, ja sam za početak izabrala sastojke koje sam imala pri ruci i ispalo je puno ( i sasvim dobro, nitko se ne žali )

SASTOJCI za cca 120 keksića:

700 g cjelovitog brašna
100 g zobenih pahuljica
200 g margarina
1 jaje
200 ml vode
1 žlica lanenih sjemenki
2 žlice suncokretovih sjemenki
1 žlica anisovih sjemenki
prstohvat soli
1 prašak za pecivo

- U mlincu za kavu samljeti sjemeke lana, suncokreta i anisa pa sve sastojke zajedno zamijesiti u podatno tijesto koje razvaljati i rezati keksiće raznih oblika. Ako je potrebno dodati malo brašna ili vode. Izrezati kalupom pa peći na 180 otprilike 10-15 minuta.

Super je ako imate kalup u obliku kosti no sasvim je u redu bilo koji oblik, čak i rezanje na prutiće kuhinjskim nožem. Nemojte gricnuti jer to našim nepcima ne valja no pasje su okusne relacije drugačije, uostalom, njima je sve fino a ako je iz vaše ruke taman da je i otrov.


evo još par skinutih s neta koje još nisam isprobala

KOSTI OD KIKIRIKI MASLACA

• 240 grama cjelovitog brašna
• 10 g praška za pecivo
• 270 g neslanog prirodnog kikiriki maslaca
• 235 ml mlijeka

Izraditi tijesto, izrezati keksiće i peći 20 minuta u pećnici zagrijanoj na 180

ZDRAVI PASJI KEKSIĆI

• cjelovito brašno
• ribana mrkva
• 1 jaje
• biljno  ulje 
• 1 konzerva pasje paštete ili uzeti kutiju sardina zajedno s uljem )

Postupak je isti kao i gore

ZAŠTO JE VAŽNA REAKCIJA LOUISA MAILLARDA

Članak iz časopisa Dobra hrana br. 15 ( prepisan u cjelosti )

Poznata je uzrečica da se meso prvo treba zapeći kako iz njega ne bi istekli sokovi, inače će biti suho, žilavo i uglavnom nejestivo. A istina je zapravo potpuno drugačija. Meso se ne zatvara da bi se sačuvali sokovi, nego da bi se potakla Maillardova reakcija. Francuski kemičar, Louis-Camille Maillard, otkrio je, 1913. godine, da kuhanjem namirnica na temperaturi višoj od 100 stupnjeva dolazi do povezivanja šećera i bjelančevina u novu molekulu te se stvaraju nove arome, tvari i okusi - meso postaje ukusnije, pomfrit hrskaviji, a kruh ljepši.
Idealne temperature za postizanje ove reakcije su od 110 do 170 stupnjeva. Maillardova reakcija se može postići i na većoj temperaturi, ali tada nerijetko dolazi do izgaranja ili stvaranja štetnih kancerogenih spojeva. Pirjana ili pečena hrana uvijek nam se čini ukusnija od kuhane. To je zato što voda vrije na 100 stupnjeva ( osim kada se kuha pod velikim pritiskom - npr. u ekspres loncu ) pa je gotovo nemoguće postići Maillardovu reakciju.
Iz istog razloga kod složenaca i gulaša namirnice prvo zapečemo, ispirjamo pa tek onda podlijevamo. Jelo je ukusnije nego da smo sve stavili u hladnu vodu i kuhali. Spomenutu reakciju moguće je postići i na niskim temperaturama, ali tada proces traje iznimno dugo.

Zato postoji cijeli niz trikova koji su otkriveni u gastronomskim laboratorijima, a kojima možemo potaknuti i pojačati Maillardovu reakciju skraćujući vrijeme termičke obrade. Mnoge te trikove otkrile su i naše bake kroz iskustvenu spoznaju, dokazujući da bijela kuta nije jača od pregače.
Uglavnom, Maillardovu reakciju možemo postići na više načina: visokom temperaturom, povećavanjem ph faktora ( povećavanjem lužnatosti ), dodavanjem bjelančevina i reducirajućih šećera, smanjivanjem tekućine kod kuhanja i zaključno, dužim kuhanjem.

Jedan od trikova, kod pirjanja luka objasnio je kemičar Martin Lersch: nakon što se na zagrijanu masnoću doda nasjeckani luk, doda se i prstohvat mješavine soda bikarbone i soli u omjeru 1:1.
Luk će ubrzo početi opadati, promijenit će boju i ispirjati se bitno brže nego uobičajenom tehnikom. Ovu tehniku može se primijeniti kod svih vrsta pirjanja. Kod pečenja u pećnici mješavinu bi bilo poželjno rastopiti u vodi te kistom oprezno premazati meso jer bi sokovi mogli zagorjeti na dnu posude. Kod pečenja kruha, da bi potakli reakciju, površinu namažemo jajetom ili mlijekom. Soda bikarbonu možemo dodati i u smjesu za prženje ( tempura, pariški način ) da bi namirnica bila hrskavija.


Odležavanje ili mariniranje, koristite li soda bikarbonu, ne smije trajati duže od nekoliko sati jer može doći do pojave vrlo opasnih bakterija. Zvuči nevjerojatno, ali dodavanje jednog zvjezdastog anisa tijekom pirjanja također potiče Maillardovu reakciju, dok Heston Blumenthal preporučuje upotrebu mlijeka u prahu ( odlično kod pečenja piletine - dobije izniman okus i teksturu ). Primjera ima mnoštvo, ali i drugih kemijskih reakcija kod termičkih obrada jer Maillardova nije jedina, ali upravo je ona jedna od tajni dobre kuhinje.

DOBRA HRANA BROJ 15

Jedan pravi ljetni broj s bezbroj zanimljivih ideja i ukusnih prijedloga, no kako u mojoj ljetnoj shemi vlada pomanjkanje vremena, izbor sam suzila na nekoliko najzanimljivijih.

Namirnica mjeseca kukuruz. U to ime evo mog osobnog recepta za brzu KUKURUZNU ZLEVANKU:
( za niski široki lim veličine 45 cm )

-5 jaja
-2 dl šećera
-3 dl kukuruznog brašna
-2 dl bijelog brašna
-1 prašak za pecivo
-1 žličica soli
-3 dl mlijeka ( još bolje 1/2 litre jogurta )
-2 dl ulja
-sir i vrhnje za preljev ( oko pola kilograma sira i pola litre kiselog vrhnja )

Pomiješati suhe sastojke: kukuruzno i obično brašno, prašak za pecivo i žličicu soli
Jaja dobro promiješati sa šećerom da se zapjene, naizmjence dodavati brašno i mlijeko, na kraju dodati ulje, sve zajedno dobro promiješati pa izliti u kalup premazan mašću i peći na 200 stupnjeva oko 5-7 minuta. Izvaditi iz pećnice pa gore žlicom po čitavoj površini dodati sir pomiješan s vrhnjem i staviti u pećnicu da se zapeče do kraja, cca 25-30 minuta za dobije zlatnu boju.
Što je više sira i vrhnja to će zlevanka biti sočnija. Neka vas ne smeta što preljev utone u tijesto, bit će rahlije.

Prva gastro knjižara 'Fritula' otvorena u Rovinju. U ponudi je 500-tinjak naslova, uglavnom kuharica te knjiga o vinima i maslinovim uljima. Slažem se s autorom teksta da je ideja mladog para koji se upustio u tu avanturu genijalna i za svaku pohvalu.

Robert Predrag Žmire, finalist Masterchefa, kuha rižota po Jadranu, vodi kuharske radionice i otvara svoj lokal koji će se zvati Cenca.

U pametnom izboru obrađena je BAMIJA ( ocra ). Ako niste znali što je to reći ću vam da izgleda kao malena papričica a stavlja se kao začin u razna jela, od juha do umaka. Nema tog bosanskog lonca ili begove čorbe kojoj bamija ne daje prepoznatljiv okus. Istovremeno je i lijek i delikatesa. Uzgaja se na OPG Zejbek nedaleko od Krnjaka u Kordunu. ( dalje googlajte )

Luce Knego prije šesnaest godina doselila se na Vis. Mislila je da je došla na kraj svijeta, a onda se zaljubila u otok. Otvorila je restoran Val a njen paštafažol na brijet, uz ugora i grdobinu, obogaćuju škampi i dagnje. Gosti joj se uvijek iznova vraćaju.

Pa sladoledi razni u novim aromama, npr kokosovo mlijeko, kokosove mrvice, slatko vrhnje i sečuanski papar ili mango i kajenski papar, pa lubenica i šampanjac, zatim banana i krokant...gumeni bomboni i votka...

no ovaj put zanimljivije od sladoleda bile su marmelade. Autorica bloga Da mi je nešto slatko sprema se za zimu i radi marmelade. Jabuka i mrkva, rajčica, krastavci i menta...
Svi redom zanimljiviji jedan od drugoga no ne jedemo marmelade pa preskačem navedeno.



Grupa neovisnih blogera formirala je listu najboljih turističkih restorana u centru Zagreba do 10 Eura:
( dobro je znati )

1. Nokturno, Skalinada i Leonardo ( Skalinska 4, 2 i 4 )-dobar omjer cijene i ponude
2. Stare skaline( Skalinska 3 )-hladne povrtne juhe, ku-kus...
3. Agava ( Tkalčićeva 39 )-najljepša terasa u Tkalči
4. Chateau des Jardins ( Pizza House ), ( Tkalčićeva 73 )-prave pizze s tankim tijestom
5. Mikina klet ( Tkalčićeva 59 )
6. Mirni kutić ( Tkalčićeva 57 ) - ne baš dobro prezentirana hrana
7. Ivica i Marica ( Tkalčićeva 70 )-zdravi pristup hrani
8. Paparazzo ( Tkalčićeva 43 )-mediteranska ponuda
9. The cookie factora ( Tkalčićeva 21 )-omiljeno mjesto za desert u centru grada
10. Amfora ( Dolac 2 ), sjajna svježa riba za one plićeg džepa

KUHINJSKI LABOS GASTRONOMADA: E ovo je zanimljivo pa sam prepisala čitav članak ( OVDJE )

Slijedi 10 sorti vina za gemišt ( to si zberite sami ), ja za sebe biram neko fino polu suho vinčeko uz dobru klopu i dobro društvo

i
                                                             KRAJ

SUŠENE RAJČICE

Iako preferiram zimnicu spremljenu na način naših baka, spadam u domaćice 21. stoljeća kojima je nezamislivo kuhati ajvar ili peči džem čitavo poslijepodne. Jer vrijeme je novac, naše su bake bile domaćice i smatralo se da im to spada u opis posla, na našu sreću, jer da tako nije bilo mi danas ne bi smo imali toliko lijepih sjećanja. Ali što se može, netko je u međuvremenu izmislio emancipaciju, pa nakon odrađenih 8 sati službenog radnog vremena želimo biti i dobre domaćice i dobre majke pa kuhamo, peremo, peglamo, obrađujemo vrtove, čitamo knjige, gledamo filmove, putujemo, družimo se s obiteljskim prijateljima i šopingiramo s prijateljicama. A dan ima samo 24 sata. Naše su bake nekad u 9 sati ugasile svijeću i mrtve umorne zaspale razmišljajući o novim receptima a mi danas pokušavamo što više toga ubaciti u jedan kratak dan.

Sušenje rajčica na sucu našim bi bakama vjerojatno bila smijurija. Ma što tu ima posla, prepoloviš i staviš na sunce, a naše bi se zagorske na sve to valjda još i pitale kud ih ( dovraga ) pospremiti, u bučino ulje? ..iako je to možda zanimljiva ideja.

Na našem je velikom vrtu samo nekoliko malih gredica od čega na jednoj rastu tikvice a na drugoj rajčice. Treća, sa špinatom, posušila se dok smo bili na putu pa sam je zapustila, dok tikve za pečenje, s kojima nema nikakvog posla čitave godine, čekaju prve zimske mrazeve da ih se ubere i u svoj svojoj raskoši penjući se po ogradi prijete da će zagušiti rajčice.

I to je sve od vrta. Reklo bi se ništa da tikvice ne rastu ko lude a rajčice se raspustile pa ih ima, ima i ima.

Da stvar bude bolja, moj otac svako malo 'zaboravi' da imamo vrt otraga pa donese pun cekar rajčica jer njih dva neznaju kud s njima. A nas dva znamo, ha?

Od svih ideja, sušenje se činilo kao najjednostavniji način spremanja, osim toga sušene rajčice su prava delikatesa i višestruko su upotrebljive kao dodatak raznim jelima a ne traži ništa, osim malo uloženog vremena i pola litre dobrog maslinjaka.

POSTOJE 2 NAČINA:

1) U PEĆNICI

Prerezati rajčice na pola, malom žličicom izvaditi meku unutrašnjost ( da se lakše posuši ), posipati solju i po želji začinskim travama pa staviti u pećnicu na 100 stupnjeva da se suše 6 sati.
Ja sam imala malene cherry rajčice pa nisam vadila unutrašnjost jer je gotovo nije ni bilo a kako su rajčice bile doista malene, ravnala sam se intuicijom pa sam ih izvadila jedan sat ranije.

Nakon toga treba ih ostaviti da se ohlade pa staviti u staklenke i zaliti maslinovim uljem. Može se dodati komadić čili papričice.



2) NA SUNCU

Postupak je isti, osim što sušenje traje tri dana. Svaku večer unositi rajčice unutra kako bi se zaštitile od jutarnje rose a ako nisu baš sasvim sitne sredinom prvog dana bilo bi ih dobro okrenuti kako bi se vlaga nakupljena u njima izbacila van.
Tako okrenute sušiti čitav jedan dan a zatim ih opet okrenuti i vratiti licem prema suncu pa sušiti do kraja.

Spremiti u ulje.

SRDELE S RAJČICAMA

Neka vas ne zbune fotografije, poznavaoci ribe odmah će primijetiti da su na njima inćuni.
Što se može, kad nešto naumim onda to mora biti odmah a odmah nije bilo srdela pa smo ispekli inćune.
'Smo' znači - ja sam se zaželjela a suprug odradio. On se u tome već specijalizirao, svake godine na ljetovanju on i kupuje i sprema ribu a kako to dobro radi zašto bi mu se čovjek miješao u posao. Jel tako? :)

Srdela je stvorena za ovaj recept, inćuni znatno manje, zato nastojte da riba svakako bude srdela. Bar za prvi put.

Može se pripremiti ujutro a pri povratku s plaže samo ubaciti u pećnicu iako moj suprug kaže da to ne voli jer srdela pusti vodu pa mu onda dno pliva.
I nikako nemojte preskočiti limunovu koricu, bez nje ovo jelo nema karakter.

POTREBNO:  

• svježa srdela
• par svježih rajčica
• 2-3 češnja češnjaka
• 1 neprskani limun
• krušne mrvice
• maslinovo ulje
• stručak svježeg peršunova lišća
• grančica svježeg ružmarina
• sol, papar

Dno posude u kojoj će se peći premazati maslinovim uljem i obilno poprašiti krušnim mrvicama.

Očistiti srdele. Naribati limunovu koricu i pomiješati je sa solju pa time natrljati srdele iznutra i izvana. Nasjeckati peršinovo lišće, ružmarin i češnjak a rajčice narezati na ploške. 

U posebnoj zdjelici  napraviti preljev od maslinova ulja, papra, sjeckanog peršuna, ružmarina i češnjaka.

Na dno posude za pečenje naizmjence slagati srdele i rajčice pa odozgo posipati mješavinom ulja sa začinskim travama.

Peći na 200 stupnjeva oko pola sata i servirati uz rukolu ili zelenu salatu.  

LOPTICE OD SVJEŽEG KOZJEG SIRA

Zadržimo se još malo na svježem kozjem siru. Okruglice od sira kulinarski su klasik, osobno, najdraže su mi one od kravljeg sira s hrenom umotane u dimljeni losos ( RECEPT ), no sad se pojavila nova ideja s kozjim sirom pa se moralo probati. Naišla sam na to listajući Pinterst, ako još niste razgledali sve što se tamo nudi prošvrljajte malo, iznenadit ćete se kakvih se sve zgodnih stvari nađe.

Privukla me fotografija okruglice koja pliva u prekrasnom zelenom umaku od bosiljka ( OVDJE ) kojeg, ispostavilo se kasnije, ni uz najbolju volju nisam uspjela taki lijepo uzeleniti.

Recept sam malo korigirala jer mrvice od kruha jednostavno mi se nisu uklapale u kombinaciju, no tko voli, može se držati orginalnog recepta.

Masa je dovoljna za 5-6 manjih okruglica, kako sam ovaj put trebala samo 4 ispale su malo prevelike

SASTOJCI:

• 1 pakung ( 280 g ) svježeg kozjeg sira (ja koristim Capro Fresh)
• malo parmezana
• otprilike 5-6 žlica kiselog vrhnja 
• sol, papar, 
• stručak svježeg bosiljka
• maslinovo ulje
• režanj češnjaka

1) Kozji sir pomiješati u blenderu s vrhnjem kako bi se dobila lijepa glatka masa. Posoliti, popapriti pa sve dobro izmiješati i staviti u hladnjak da očvrsne. Vrhnje dodavati žlicu po žlicu i pri tom paziti da masa ostane čvrsta i gusta kako bi se iz nje mogle žlicom za sladoled ili vlažnim rukama formirati okruglice.
Ako slučajno pretjerate s vrhnjem pokušajte stvar spasiti dodavanjem malo gustina ( ili još bolje malo svježeg kravljeg sira ).

2) Bosiljak staviti u kipuću vodu i blanširati oko 2-3 minute. Izvaditi u cjediljku i ostaviti da se voda dobro ocijedi.

Zatim ga staviti u blender, dodati češanj ribanog češnjaka, sol i dovoljno maslinova ulja da se blendanjem dobije ravnomjeran preljev.  

3) Od hladnog sira formirati okruglice, uvaljati ih u ribani parmezan i smjestiti u zdjelicu pa okolo naliti malo preljeva s bosiljkom. Servirati uz poprženi baquette.

Dobro se slaže uz svako predjelo a na stolu izgleda vrlo dekorativno, naročito u žlicama za posluživanje.

SLADOLED OD KOZJEG SIRA I ĐUMBIRA

Ako volite kozji sir ovo bi mogli uvrstiti u rang delikatesa.
Isprobala sam nekoliko recepta koji su uglavnom sadržavali jaja pa se gubila specifična aroma a boja je postajala žuta što jednostavno nije bilo prihvatljivo za sladoled od svježeg sira. Na kraju se opet pokazalo da je najjednostavnije ujedno i najbolje pa su sastojci ostali minimalni a detalji postali važni. Zato s ovim molim suptilno. Ne pretjerujte sa šećerom! Pustite da na površinu dođe jedinstvena aroma sira a zatim sladoled servirajte s raznim zanimljivim preljevima. Na primjer slanim karamelom, umakom od metvice ili pijanih višanja.
Đumbir mu ne ubije aromu ( isprobano ) pa možete dodati i njega.

POTREBNO:

280 g svježeg kozjeg sira CAPRO FRESH ( 1 pakung )
500 ml slatkog vrhnja
1 žlica Gustina
85 g šećera, ili žličica javorovog sirupa, meda, stevije ili nekog drugog prirodnog sladila
prstohvat soli
( po želji dva komada svježeg đumbira veličine palca )

1. Izmiješati vrhom punu žlicu gustina u jednom decilitru slatkog vrhnja
2. U dublju posudu za miksanje istresti sir
3. Na laganoj vatri zagrijati preostalo slatko vrhnje i šećer pa zagrijavati oko 4 minute tek toliko da lagano zakipi. Maknuti s vatre, dodati mješavinu razrijeđenog gustina pa opet staviti na vatru i uz neprestano miješanje kuhati da se zgusne, cca 1/2-1 minutu.  
4. Preliti dio kuhanog vrhnja preko sira pa štabnim mikserom ( ili u blenderu ) dobro izraditi tako da sir postane kremast, zatim dodati ostatak kuhanog vrhnja i žlicom dobro sve skupa promiješati
5. Probati. Aroma mora biti svježa i mora se osjećati okus kozjeg sira, nemojte ga ubiti šećerom
6. Sad je trenutak za dodati ribani đumbir i par zrna soli ( sol pojačava aromu ) 
7. Ostaviti masu da se ohladi na sobnu temperaturu pa izliti u aparat za sladoled i pustiti da se izrađuje cca 30 minuta. Nakon toga najbolje ga je odmah servirati no ako baš morate, premjestite ga u posudu za zamrzavanje i smjestite u škrinju.  

Ovakav je sladoled prikladna baza za mnoge kombinacije, ja sam ga servirala uz gusto ukuhane pijane višnje no jako mi dobro zvuči slani karamel pa se jedan od narednih vikenda svakako moram njime pozabaviti.

PORILUČNI DŽUMBUS

recept iz Dobre hrane br. 14

Da su nas mame i bake u djetinjstvu umjesto klasičnog variva od poriluka nudile ovim receptom ne bi smo imali traume, tvrdi autorica recepta. Ja se slažem, ovo je fino, iako sasvim drugačije.

Prije nego što počnemo moram naglasiti da se jelo preko noći zgusne (slika lijevo) jer riža popije tekućinu pa ako radite ručak za drugi dan, računajte s tim.

Ja sam uzela 4 lijepa mlada poriluka i 500 g mesa ( moj suprug je mesojed ) pa uzmite to u obzir kad gledate fotografije

Za jedan dobar ručak potrebno:

1 kg poriluka
300 g mljevene junetine
100 g riže
1/2 litre povrtnog temeljca
2 dl pasirane rajčice
sol, papar, ribani parmezan

Poriluk dobro oprati pa narezati na kolutiće debljine oko 3 cm ( i bijeli i zeleni dio ). Meso kratko popržiti na ulju da posmeđi pa mu dodati rižu, posoliti i popapriti.
Dno ekspres lonca lagano nauljiti te staviti pola količine poriluka, posoliti, pa pola mesa i riže, zatim ostatak poriluka pa ostatak mesa i riže.
Sve zaliti temeljcem pomiješanim s rajčicama. Kuhati 20 minuta pod pritiskom.
Ovaj se poriluk može kuhati i u zemljanoj posudi, sve je isto samo je treba staviti u pećnicu na 180 stupnjeva

Odmah nakon kuhanja gustoća je bila taman ali ako drugi dan bude malo gušće ništa ne smeta.
Preko svega naribajte svježi parmezan i dobar tek!

Sigurna sam da će se i klincima dopasti. Podsjeća na chilli con carne.

DOBRA HRANA broj 14.

Recesija, restrikcija, redukcija... Iako nema nikakve veze s ovim blogom podsjeća me na to kako sve više kratim članke jer je sve manje vremena za prepisivanje pa se na neki način osjećam uskraćena.


Pred nama su dva nova ljetna broja, evo prvoga

Odmah na koricama reklama za Vindijin pohani sir a ja, ko prava Varaždinka, moram odmah sve novog probati pa ga iskreno preporučam pogotovo ako imate klince. Meni je odličan.

Namirnica mjeseca je marelica, preporuka je tart od marelice i sladoled od marelice za koji vam treba šećer, šlag i kiselo vrhnje.

Dalje. Dopao mi se članak pod nazivom Gerilske vrtlarice o dvije zeleno osvještene djevojke koje su svoju strast prema kopanju po zemlji pretvorile u krasnu ideju pa sa sad izrađuju seedbombs-male bombice od gline, zemlje i raznog sjemenja koje treba samo katapultirati u pukotine asfalta, razne rupe ili bilo koji centimetar zemlje gdje će se uz pomoć prve kiše pretvoriti u cvjetne gredice.

Osmislile su i mini urbane, tzw grow-box vrtove, po uzoru na one koji se mogu kupiti u inozemstvu a koji se sastoje od male kutije sa sjemenjem, izolacijske vrećice izrađene od recikliranih plastičnih vrećica iz dučana, drenažne kuglice od ekspandirane gline, zemlja i knjižica uputa i savjeta. Treba dodati samo mrvicu vode, zraku sunca i tračak ljubavi da vam iz tog izraste mali vrt na vlastitom balkonu. Prvi su prototipovi bili 'It takes two to salsa' ( rajčica i bosiljak ), zatim 'Freshness underground' ( peršin i rotkva ) te 'Some eat it hot' ( čili i origano ).
Jedina zamjerka autoru članka je što nije naveo njihovu adresu.

Na farmi Hele Liverić u Šumberu blizu Labina živi kozje društvo zgodnih imena koje daje ljubav, sir, sirutku i skutu.



U mjestu Poljica, u Dalmaciji, kažu da žele brendirati sirotinjski soparnik, koji btw. toliko dobro izgleda da mi je prvi poriv bio da ga odmah danas pripremim za večeru, onda sam se skulirala kad sam vidjela kako je tanko razvučeno tijesto ( u tome baš i nisam majstor ) no i dalje mislim da je taj soparnik nešto što svakako valja probati, pa kome te stvari idu evo recepta.

SASTOJCI: brašno, blitva, luk, češnjak, peršin, miješano ulje     ( maslinovo i suncokretovo ),sol, voda, kukuruzno brašno.
POSTUPAK: blitvi ostaviti samo lišće koje narezati na rezance i prosipati ih po čistoj krpi pa pustiti preko noći da se ocijedi i osuši. Važno je da u blitvi ne bude vode jer ona uzrokuje pucanje soparnika. Sutradan se blitva začini, doda se sjeckani češnjak, peršin, ulje, luk i sol pa se sve dobro izmiješa. Zamijesiti tijesto od sastojaka pa pustiti da se odmori. Tijesto se podijeli na dva jednaka dijela i vrlo tanko razvalja. Na donji dio tijesta staviti blitvu pa pokriti drugim dijelom tijesta, rubove zarolati. U pravilu se peče u krušnoj peći prekriven žeravicom što je vjerojatno najbolji dio recepta no vjerujem da i bez nje stvar funkcionira..

U velikom ljetnom specialu na trpezi je srdela. Neću vam prenositi recepte već dati jedan svoj kojeg svake godine obavezno jedemo za vrijeme ljetovanja a moj ga suprug savršeno sprema. Zapečene srdele s rajčicom, recept je OVDJE ( uskoro ).

Preskačem veći dio novih morskih specijaliteta jer sam tradicionalno nastrojena pa mi dagnje sa svinjskom plećkom jednostavno ne mirišu a polpete od muzgavaca čine se suviše komplicirane no na coolinarici bi se našlo nekoliko zanimljivih recepata.

Opet osvrt na paški sir sirane Gligora koji zaslužuje sve pohvale



a zatim u okviru rubrike 'Ukradi večeru' jednostavan recept za grilane kozice s aioli umakom za koji nam treba:

AIOLI UMAK:
1 dl čvrstog jogurta
2 režnja češnjaka
4 jušne žlice majoneze
1 jušne žlice soka od limete i malo ribane korice
1 jušna žlica sitno sjeckanog peršinovog lišća.
Pomiješati jogurt, sjeckani češnjak, sol i koricu limete, majonezu i peršin pa ohladiti u hladnjaku.

Kozice ispeći na roštilju pa servirati uz aioli umak i prepečeni kruh koji se također može popržiti na roštilju.

Ljetna cuga od jutra do večeri donosi nekoliko zanimljivih tekućih recepata no, iskreno, nemam ih namjeru raditi pa stoga ni prepisivati.

Autorica bloga 'Da mi je nešto slatko' pekla je Rožatu i kolač od maslinova ulja, limuna i ruzmarina, zatim kekse od lavande i kolač od čokolade i crnog vina pa ako negog zanima neka potraži na njenom blogu.

Nakon dugih 12 brojeva napokon jedno vino iz rubrike Vinska lista. 'Napokon' znači da svaki broj ima osvrte na vina ( koje ja uporno preskačem ), no ovaj put mi je oko slučajno palo na redak u kojem je pisalo čisti afrodizijak, što nije šala. Ma šalim se. Napomena da će taj čisti afrodizijak oboriti s nogu poznavatelja vina i one koji to nisu ( a ja nisam ) je već nešto što ima težinu. Napravljen od zabravljene sorte carmenere, svilenkaste teksture, sočan, mekan, bogat i raskošnog mirisa a pri tom postojan, topao, pun, s blagim začinskim tonovima na završetku. Dovoljno? Meni je bilo. Montesov PURPLE ANGEL 2009.
KOMENTAR: Da nije vino iz supermarketa shvatila sam iz članka na webu u kojem piše da je ponuđeno Obami, na Amazonu košta 42 Eura a koliko je kod nas znat ću kad ga pronađem.


Slijede osvježavajuće salate:

Evo jedne zanimljive: dinja, rajčica i svježi kozji sir, još samo treba dodati klasične sastojke poput maslinjaka, soli, papra i maslinovog ulja i užitak je potpun ( malo majčine dušice ili bosiljka )


Evo još jedne: lubenica i kajmak + indijski oraščić, menta, sol, papar, maslinjak i malo jabučnog octa.



Slijedi za ljubitelje sladoleda savršen članak:

U 50 polizanih sladoleda u kategoriji štapića pobijedio je Lidlov GELATELLI ALMOND, burbon vanila u skladu s bademima

 i ravnopravno Intersparov MEGA BAR MANDEL

dok je među kornetima Ledov MAXIMO od vanilije te od čokolade i lješnjaka zaslužio +5-icu a šumsko voće samo peticu

Od obiteljskih pakiranja najvišu ocjenu (-4) ponijela je Lidlova NOBLISSIMA SCHOKOLADE


 dok je u kategoriji dječjih pobjedu odnio i opet Lidlov ROCKET LOLLIES GELATELLI-
( I ja tvrdim da su Lidlovi sladači zakon!!! :)

Komisija Dobre hrane utvrdila je da je najbolja janjetina u ......hmmm....pa svatko tvrdi da je njegova najbolja a mi u Gorskom Kotaru uvijek stanemo u Vrbovskom u restoranu Mirni Kut i uvijek utvrdimo da je njihova još uvijek odlična.
Doduše sad već dvije godine nismo išli istim putem ali prvom prilikom svakako opet stajemo tamo.


Prema izboru 'Dobrih restorana 2012.' izdvojili su desetak koje ne bi trebalo zaobići ako smo u blizini:

1. NAUTIKA, Dubrovnik
2. PELEGRINI, Šibenik
3. FOŠA, Zadar
4. POJODA, Vis
5. KADENA, Split
6. PLAVI PODRUM, Volosko
7. BATELINA, Medulin
8. Le MANDRAĆ, Volosko
9. DRAGA di LOVRANA, Lovran
10. KUKURIKU, Kastav

U članku ZAŠTO MOČIMO GRAH, odgovorili su nam na pitanje koje smo zapravo znali no nikad o njemu nismo baš mnogo razmišljali. Stari grah močimo kako bi smo ga rehidrirali a močenje je moguće izbjeći ako grah sasvim polako kuhamo na niskoj temperaturi prilično dugo vremena.

Problematika nadutosti povezana je s nemogućnosti organizma da probavi složene kemijske spojeve koje zovemo neprobavljivi šećeri, odnosno oligosaharidi. Procesom namakanja dolazi do rastvaranja tih spojeva u vodi, pa kad bacimo vodu i krenemo kuhati grah u svježoj vodi, udio oligosaharida je bitno manji a time i intenzitet nadutosti.

Postoje dva načina kuhanja;

1) standardni, namakanje 24 sata u posoljenoj vodi u hladnjaku nakon čega baciti vodu i isprati grah pa ga skuhati u svježoj vodi

2) ubrzani: grah staviti u uzavrelu vruću vodu, kuhati ga na jakoj vatri dvije-tri minute, nakon toga ugasiti vatru te ga pustiti jedan sat da se moči. Nakon toga sve po starom.

U Vinskoj školi Saše Špiranca kategorizacija vinopija svodi se na dvije skupine: - snobovi i vinski ignoranti.

Snobovi su pak podijeljeni u dvije skupine, nouveau rich snobovi kojima je ( skupo ) vino samo statusni simbol s kojim mašu uokolo i ex cathedra snobovi, koji imaju određenu kategoriju znanja kojom afektiraju dok isključivošću pokrivaju rupe a skloni su ponižavanju i hranjenju veličine svog bića. Ignoranti pak smo svi mi nekad bili do kad se nismo u određenom odraslom životu zainteresirali za vino. U tu kategoriju spadaju i pijanci koji će nas umoriti pričama o vinu a zapravo im je svejedno što piju;  pivo, radler, gemišt ili fino vino.

U kategoriji 'za neznalice' na tapeti je poriluk. Više-manje svi imamo nekave traume iz djetinjstva vezane za njega no autorica članka tvrdi da ćemo obožavati ovaj recept i rješiti se svih trauma. ( Istina, ovo je fino )

Recept za PORILUČNI DŽUMBUS pogledajte OVDJE


kraj