SRETAN USKRS

              SRETAN VAM USKRS I UGODNI BLAGDANI!

SAVRŠENO KUHANA JAJA

Uskrs je vrijeme kad se najviše kuhaju jaja.
Iako ih spremamo čitave godine nekako u ovo vrijeme najviše obraćamo pažnju kako će nam ispasti stoga nije na odmet imati na umu nekoliko sitnica:

• Prvo i osnovno: pratiti kad se pojave mjehurići jer se vrijeme kuhanja računa od trenutka kad voda zakipi
• nakon što voda zakipi poklopiti jaja, ugasiti vatru i ostaviti tako ovisno o tome kakva jaja želimo ( slika ) - za tvrdo kuhana dovoljno je deset do dvanaest minuta
• nakon što istekne potrebno vrijeme jaja isprati pod hladnom vodom kako bi se zaustavio proces kuhanja

Komentar: u posljednje vrijeme od kad tako kuham jaja možda mi se samo u dva-tri navrata dogodilo da su tvrdo kuhana jaja bila u sredini nešto malo mekša ( kao ova na slici od osam minuta ) no i takva su još uvijek ukusnija nego ona koja sam svojevremeno kuhala i kuhala, i usput radila nešto drugo pa zaboravila na vrijeme

Evo još par stvari na koje treba podsjetiti

• jajima ravno iz frižidera treba dulje vrijeme da se skuhaju stoga bi bilo dobro izvaditi ih van nešto ranije
• vrijeme kuhanja ovisi o veličini jaja, navedeno vrijeme odnosi se na velika jaja ( ne ona ekstra velika )
• što više vode stavimo to treba više vremena da zavrije, dovoljno je staviti samo toliko vode da prekrije jaja
• brzina kojom će zakipjeti voda također ovisi o debljini posude u kojoj se kuha
• savjet naših baka: žlica soli u vodi olakšava kasnije guljenje jaja no ne zaboraviti da sol produžuje vrijeme potrebno da voda zakipi
• sasvim svježa potonu na dno, što su starija to je zračna komora veća pa se dižu prema gore, stara jaja plutaju
  
• lakše se gule ako ih lupnemo s donje strane gdje je zračni mjehurić jer se onda povuče i opna pa se ljuska skine u komadu
• kuhana jaja držati u hladnjaku i pojesti unutar pet dana

Nekoliko ideja što s ostacima ili prevelikom količinom jaja ( OVDJE )

NAPULJSKA PASTIERA

Pastiera Napolitana tradicionalan je napuljski uskrsni kolač kojim se u narodu slavilo proljeće.

Legenda kaže da su ga prinosili u procesiji štovanja rimskoj božica Ceres, majci zemlje i plodnosti, zaštitnici žetve i božici rođenja jer se smatralo da su svi živi organizmi njeni darovi, stoga se prinosila s jajetom koje je bilo simbol novog života.
U tradicionalnoj pastieri osnovni je sastojak pšenica, što je razumljivo obzirom da znamo da je opskrba pšenicom bila kamen temeljac politike Rimskog Carstva, sladila se medom a smatra se da je novija receptura, takva kakvu danas znamo, usavršena u napuljskom samostanu San Gregorio Armeno negdje tijekom 17. stoljeća. Jedna od sestara, ne zna joj se ime, željela je da kolač, simbol buđenja, ima u sebi mirise i okuse iz njihovog vrta pa je izmiješala pšenicu ( simbol bogatstva ) s mekim ricotta sirom, dodala nekoliko jaja ( simbol novog života ), naranđine vodice ( kao miris svježeg cvijeća ) te kandirane limune i istočnjačke arome.

Danas postoje dvije verzije pastiere, ona starija s ricotta sirom i novija napravljena od ječmene kaše kojoj je umjesto sira dodana slastičarska krema čime kolač postaje sočniji. Pastiera se obavezno radi nekoliko dana ranije no nipošto kasnije od Velikog Petka kako bi se arome stigle prožeti i svi okusi do Uskrsa doći do izražaja. Peče se u kalupu za tortu čiji se rubovi skidaju jer je vrlo lomljiva stoga postoji opasnost da se prilikom vađenja iz nekog drugog kalupa jednostavno slomi.

Ovaj sam izuzetan kolač prvi puta radila prije dosta godina i žao mi je što nisam sačuvala recept. Zapravo jesam, no u moru bilježnica, knjiga i članaka, jednostavno se utopio. Zato sam recept uzela OVDJE pa obzirom da je danas utorak trčim u nabavku žita jer sutra počinjem s pripremom.

Napomena: fotografije u prilogu skinute su s neta, nove slijede po vađenju iz pećnice i prvog zalogaja :)

Nadjev sam radila s pšenicom pa ako je to i vama zanimljiva kombinacija molim da prije pripreme kolača svakako pogledate komentar na dnu teksta

TIJESTO:

• 500g brašna
• 200g šećera
• 250g maslaca ili ( 200 g svinjske masti ) - preporučam maslac
• ribana korica jedne naranče

NADJEV:
(za kalup promjera 28 cm )

• 10 jaja
• 500g šećera
• 500g ječma ( može i pšenica no prvo pročitajte dno teksta ) 
• 1 l mlijeka
• 500g sira Ricotte
• 2 paketića vanilije
• 150g arancina
• prstohvat cimeta 
• 1 žlica vode narančina cvijeta ili 2 ampule narančina ulja ( ima u Lidlu, slika desno )

SRIJEDA:

Namočiti u vodi ječam i ostaviti preko noći

ČETVRTAK:

Ječam ocijediti, oprati i skuhati u litri mlijeka zajedno s polovicom količine šećera i dva paketića vanilije. Neka se kuha tako dugo da masa postane kremasta. Kako sam prije nekoliko godina radila s ječmom mogu reći da se on fino raskuha, omekša i postane kremast, ovaj put sam probala pšenicu koja, bez obzira na vrijeme kuhanja, uvijek ostane žilava.
Staviti sa strane da se u potpunosti ohladi.

Za to vrijeme zamijesiti tijesto od gornjih sastojaka pa staviti u hladnjak da odleži sat-dva.

Odvojiti žumanjke od bjelanjaka. Bjelanjke istuči u čvrsti snijeg a žumanjke pjenasto umutiti s preostalom polovicom šećera. Umiješati sir, arancine, cimet i ampulu narančinog ulja.

Kalup za tortu premazati maslacem i posuti brašnom. Odvojiti jednu trećinu tijesta, od njega napraviti trakice a ostatak razvaljati i time obložiti kalup.

Usuti nadjev, po vrhu napraviti rešetku od tijesta i staviti u zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva otprilike sat i pol do dva ( moja se pekla gotovo tri ). Po potrebi pred kraj pokriti alu folijom da previše ne potamni.

Ohladiti i zamotati u alu foliju kako se pastiera ne bi presušila. NE vaditi iz kalupa u kojem se pekla, zamotati zajedno s kalupom.

Servirati sobne temperature, posuto šećerom u prahu.

KOMENTAR:


1) Ječam je ziheraški izbor i svakako njega preporučam. Mnogo je primjereniji kao nadjev za kolač jer se fino omekša i spoji s arancinima i narančinim uljem.
Pšenica je i nakon dugog kuhanja ostala tvrda, bolje reći žilava a zbog tvrde ovojnice nije bila u mogućnosti upiti sve arome kao što to može ječam. Ljudi vole tradicionalne recepte, žito je možda ipak malo suviše ekstravagantno no čekam nedjelju da napokon probam kako je ispalo i čujem što misle ostali

2) Volim mast. Mislim da je čarobna. Njome uvijek premazujem kalupe kako mi se kolači ne bi lovili za dno, no izbor masti za slatko prhko tijesto nije ispala baš dobra ideja. Naime mast se u hladnjaku ne ohladi kao maslac pa se tijesto ne stisne i bilo ga je nemoguće u jednom komadu prebaciti u kalup za oblaganje.
A nije se htjelo ni loviti za kalup pa sam na kraju sve morala štukati prstima ali ni to nije bilo najgore, prilikom pečenja cijedila se mast pa sam na dno pečnice morala staviti posudu s vodom da kaplje u nju kako na dnu ne bi izgarala. O mirisu bolje da ne pričam, moj je suprug mislio da radim čvarke.

Trakice su pak posebna priča. Zbog sipkosti tijesta uspjela sam ih napraviti tako da sam tijesto razvaljala na papir, izrezala trakice, pa skupa s papirom stavila na dasku koju sam zatim smjestila u ledenicu na jedan sat. Smrznute sam jedva stavila preko nadjeva jer su se čak i tako ohlađene lomile.
Sad mi je jasno zašto je preporuka na originalnom receptu da se pastiera obavezno radi u posudi s rubom koji se skida i nikako ali doista nikako ne vadi iz kalupa.

***

Poštujem stare recepture no koji puta si je doista potrebno olakšati i primijeniti iskušane postupke. U ovom slučaju potpuno mi je jasno zašto su pšenicu zamijenili ječmom, naime, pšenica je za naše pojmove suviše tvrda i žilava i da budem iskrena, dva dana nakon kuhanja u kolaču je postala još žilavija.
U vrijeme kad je izmišljena takva je hrana bila uobičajena no našim razmaženim nepcima tako je nešto sasvim neprihvatljivo. Dakle - zaboravite pšenicu i koristite ječam, nadjev s njim je izvrstan.

Jedino na što se još moram osvrnuti je tijesto - na njega sam imala tisuću primjedbi a ispalo je fantastično rahlo i pahuljasto, svi su ga hvalili.
Eto toliko, Pastiera Napolitana kroz jedno neponovljivo iskustvo.

No nemojte misliti da odustajem lako! Slijedeće godine ponovni pokušaj
;)

DAN SVIZACA

Pa dobro koji je ovo vrag? U vrijeme kad već na veliko trebaju cvasti visibabe i oživjeti livade od proljetnog cvijeća u Varaždinu novih 30 cm snijega.

Ko loš déja vu!

Zapravo i nema tu baš puno filozofije, priroda pamti, stoga kako smo si skuhali tako nam se sad servira.

Pisala sam već što mislim o tome početkom prošlog ljeta ( ovdje ) pa nemojte me tjerati da se ponavljam.




Izdržimo još malo, nahranimo ptičice, očistimo nogostupe, zima se neda no proljeće je tu, odmah iza ugla.

HALLOUMI

ili škripavac ili spuznuti sir ili priča o neuspjehu

Zadržimo se još malo u Grčkoj.
Njihov popularni Halloumi ( holumi ) porijeklom je sa Cipra, sličan mozzareli no tvrđi, slaniji i fino se peče na grilu. Kako volim sireve u svakom obliku izazov je bio napraviti ga kod kuće što je poprilično jednostavno. Ili je bar tako izgledalo sve do kad mi prvi pokušaj sa dvije litre mlijeka nije iscurio u odvod jer se sir nije stisnuo pa je  prošao kroz gazu. ( No pa dakle... )
Za izradu je potrebno:
-5 l mlijeka
-sirište ( 21 kn u ljekarni )
-toplomjer
-sol

Postupak je jednostavan. Mlijeko se zagrije do temperature 37 stupnjeva, doda se sol i sirište razblaženo u malo vode, sve se promiješa i ostavi da miruje sat do dva.

Za drugi sam se pokušaj bolje pripremila. Ovaj put je mlijeko bilo kupljeno na tržnici od lokalnog uzgajivača a ja spremna za izradu samo tog sira a ne, kao što je uobičajeno - i kuham i heklam i štikam...
Recept sam potražila na Coolinarici pa hvala Anastasiji na detaljnom opisu kojeg nisam do kraja pročitala tako da sam na suviše krupno ------>
narezala gruž što je bilo kobno kod cijeđenja jer se cijedio dva dana a uz to sam izvela samo pola postupka ( bez ponovnog kuhanja ocijeđenog sira ) i dobila ono što moj suprug jako voli i često donese s tržnice a zovu ga spuznuti sir.

Spuznuti zato što je čvrst i kremast a stajanjem otpušta tekućinu i lagano se širi.
Moram priznati da mi je to bilo otkriće.

Škripavac sam dobila u pokušaju da ispečem taj isti sir no kako se opasno počeo topiti postupak nisam završila pa je bio pečen samo s jedne strane. Dobro se držao kad sam ga prebacila na tanjur gdje se opet stisnuo i pod zubima - škripao. Opa. Još jedno iznenađenje.

I tako sam jednim receptom otkrila tri sira :)

HALLOUMI -do kad ne napravim popravni ispit molim da recept pogledate OVDJE 

SPUZNUTI sir - nakon cijeđenja umjesto da se dalje kuha staviti ga u dublju posudu ( jer ispušta vodu ) i spremiti u frižider

a ŠKRIPAVAC.....hmm...pa ovaj je škripao nakon pečenja,


Za pravi škripavac gospođa Anka s Coolinarike kaže da se sir mora dobro izgnjaviti :)
Pa tko voli neka gnjavi, ja ću ipak ponoviti postupak jer želim napraviti svoj halloumi, želim ga ispeći i znati da je to taj i da recept funkcionira.

TSOUREKI - GRČKI USKRŠNJI KRUH

Nekako je običaj da se po povratku s puta donese sa sobom neki lokalni zalogajčić pa se ovog puta u koferu iz Soluna već tradicionalno našlo vinčeko, sir i dva lokalna začina; Mastic i Mahlab - ono bez čega ne može ni jedan tradicionalan grčki uskršnji kruh a kažu da je po njemu najpoznatiji upravo Solun.


POTREBNO
( za jednu lijepu veliku pletenicu ili tri manje )

750 g brašna za dizana tijesta
200 g šećera
1/2 čajne žličice soli
3 jaja
150 g omekšalog maslaca sobne temperature
200 ml mlijeka
1 svježi kvasac
Mastic - 1 vrhom puna čajna žličica
Mahlepi ( Mahlab ) - 1 vrhom puna čajna žličica
1 žlica ribane narančine korice ( neprskane )
po želji malo mljevenog anisa

GLAZURA:
1 jaje
1 žlica vode
listići badema

IZRADA:

Lagano ugrijati mlijeko. Odvojiti pola količine pa u njemu plastičnom žlicom rastopiti kocku kvasca, dvije žlice šećera i dvije žlice brašna. Paziti pri tom da se kvasac u potpunosti rastopi. Pokriti plastičnom folijom i pustiti desetak minuta da se napravi pjenica.

Za to vrijeme pripremiti ostalo: u posebnoj posudi pomiješati brašno, sol, mastic, mahlab i ribanu narančinu koricu.

Miksati maslac sa šećerom da se zapjeni pa dodati jedno po jedno jaje. Zatim dodati pola količine brašna, dignuti kvasac i malo po malo preostalu količinu brašna neprekidno miješajući. Kad su svi sastojci dodani miksati još desetak minuta da tijesto postane glatko i podatno. Zatim posudu pokriti plastičnom folijom i pustiti jedan sat na toplom. Mastic je razlog zbog kojeg se tijesto jako ne diže no ipak kvasac odradi svoje.

Tijesto sipati na pobrašnjenu podlogu, podijeliti ga na tri dijela i svaki razvaljati u traku dužine tridesetak centimetara pa isplesti pletenicu i formirati je u krug.
Ostaviti dvadesetak minuta ili pola sata da odleži.

Za to vrijeme zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva. Pletenicu premazati jajetom, posuti listićima badema  i po želji na vrh pletenice staviti crveno obojanu pisanicu. Peći oko pola sata da poprimi lijepu zlatnu boju. Po potrebi pred kraj pečenja prekriti alu-folijom da previše ne potamni.

DODATAK:
Umjesto jedne velike, može se napraviti tri male pletenice s pisanicom na vrhu i dobiti lijepi poklon prilikom odlaska u čestitare.

Simbolički pisanica predstavlja krv Kristovu pa se stoga stavlja u vrijeme Uskrsa, no vjerujte ovo izvrsno paše uz kavicu ili čaj u bilo koje doba godine.

Pripremila sam tri verzije recepta za tsoureki koje sam željela isprobati; prvi se nije baš iskazao a trećeg nemam potrebe iskušavati jer ovaj se pokazao po svim kriterijima odličan. Čak i drugog dana kad većina

dizanog tijesta ne dobije prolaz


a najljepše od svega pokazao se kao uskršnji poklon

OBLAČAN DAN U SOLUNU

Volim zemlje gdje naranče rastu uz cestu.
Ima neku čar taj osjećaj da samo posegneš rukom i s grane skineš svježi plod, doduše bez pesticida no zato s okusom ispušnih plinova ali tko mari, osjećaj je dobar.
I dok kod nas novi snježni val bijeli ulice, u Grčkoj oni hrabriji već šeću bez čarapa.
Thessaloniki ili Solun, drugi je po veličini grad u Grčkoj. Smješten uz obalu Egejskog mora u dužini od nekih dvadesetak kilometara danas broji oko milijun i pol stanovnika. Kriza o kojoj mi sve dobro znamo naizgled se očituje jedino u napuštenim lokalima i popustima od 50-70% na izlozima trgovina, no atmosfera grada je i dalje vedra a restorani puni ko šipak. Moguće da je razlog bio karneval koji je tog četvrtka napunio ulice no i naredne su večeri također svi restorani bili popunjeni a razlog smo saznali slijedećeg dana u obilasku tvornice namještaja. Naime radnička je plaća 50 eura po danu što ispada nama nezamislivih tisuću eura na mjesec pa stoga ne čudi popunjenost restorana.

Bez obzira na navedenu plaću iza tih ljubaznih i vedrih ljudi krije se mnogo problema. Očituje se to i prilikom razgledavanja grada kad je od četiri bizantske crkve kroz čija smo vrata pokušali ući otvorena bila tek jedna, i to Hagia Sofia, najpoznatija solunska crkva izgrađena u 8. stoljeću po uzoru na onu veliku u Istambulu. Ostale su zatvorene kao i većina objekata od povijesne važnosti, kažu zbog nedostatka novca za održavanje i nemogućnosti plaćanja osoblja.

I onda neš pil? :)

Šta drugo preostaje nego - hrana. Grci vole fino papati. Da im hrana nije fina ne bi bila globalno poznata a da ne spominjem slastice koje su prava šećerna bomba. Iako nigdje u restoranu nisu posluživali baklavu, na svakom je uglu smještena slastičarna s tortama, baklavama, urmašicama, halvama i šećerlemama da ti pamet stane. Cijene od pola do jednog eura.

I onda neš jel? No pa recite...
Jedino ne razumijem zašto tako finu hranu jedu iz malih tanjura (?)

Svjetski popularna grčka salata košta oko 6 eura, a porcija za slona. Od jedne salate popucate po šavovima. Serviraju vam uz vruće svježe pečene pogačice pa još ako uz to naručite grilani halloumi ( vrsta tvrdog sira ) i gyros ili pržene krake od hobotnice te 1/2 litre domaćeg crvenog vina, do sita ćete se najesti za 10-12 eura po osobi. Istina bez deserta, no siti i sretni. 

Naš beskrajno šaramantan City Hotel bio je smješten na najboljoj mogućoj poziciji; jednu ulicu sjeverno od mora, jedan blok lijevo od Aristotelousa, glavnog gradskog trga, jedan blok desno od Ladadike, kvarta punog malih taverna i pet minuta hoda do tržnice. A tržnica je carstvo hrane, začina i raznih malih kućnih potrepština pa sam se jedva odmaknula s nje. Ovog su puta glavni ulov bili kalupi, upravo oni mali koji su mi tjedan ranije nedostajali za brioše, a kako se od nedavno palim na minijaturne torte, kapitalci su bila dva mala kalupa od 15 centimetara koji se čak i na Amazonu rijetko nađu.
Juhuuu, koja sreća, nakon takvog shoppinga večerica bolje sjeda.

Tsoureki je grčki uskršnji kruh, specifičnog okusa i strukture. Crvena pisanica u sredini simbolizira krvi Kristovu. Kažu da je Solun poznatiji po tsourekiju nego po svojoj Bijeloj kuli a kako tsoureki zahtijeva dva specijalna grčka začina Mastic i Mahlab, najveća mi je briga bila da se kući ne vratim bez njih.
Mastic je produkt drveta koji raste na mediteranskom području a njegova se smola koristi kao dodatak od proizvodnje paste za zube i guma za žvakanje, preko sapuna do prehrambenih proizvoda poput rahat lokuma, likera i dodatka u dizana tijesta. Daje specifičnu gustoću tijestu, koju je teško opisati.
Mahlepi ili mahlab je aromatičan začin proizveden od sjemena jedne vrste višnje. Okus mu je nešto između arome višnje i gorkog badema.

S oba začina u koferu logičan je nastavak bio da umijesim Tsoureki. Moram priznati da smo prvi pokušaj pojeli prije no što sam se sjetila da ga uslikam i iskreno, nisam bila sigurna da mi je uspio. Suviše se brzo posušio i otvrdnuo. No zato je drugi bio uspješan i ukusan. Nešto doista malo drugačije, nekako okusom na pravi panettone a čak je i drugi dan bio odličan. Ključnu ulogu ima Mastic pa ako imate priliku doći do njega, recept slijedi za koji dan.

DOMAĆI PANETTONE ( u osnovi BRIOŠ )

Volim dizana tijesta. Zapravo ne da ih volim nego bih se mogla udaviti u njima i to je razlog zbog kojeg ih tako rijetko spremam. Smiješno, zar ne? Ono kupljeno baš me i ne dira ( osim panettonea ) no kad se dočepam domaćih klipića, krafni, buhtlica ili pogača postajem
neobuzdana, željna i proždrljiva, maltene kao da sam luda. Potpuno pobenavim. Nema načina da stanem sve do kad ne pojedem sve do zadnje mrvice. Mazohistički se veselim ožujku kad počne sezona dizanog tijesta.  

Nakon BRIOŠ KRUHA koji je upravo idealan za blagdanska jutra premazan maslacem i nekim finim džemom, napokon je na red došao i ovaj fini panettone u originalu zapravo brioš.
Hvala Rummy s coolinarike  na izvrsnom receptu za brioš kojeg sam dodavanjem arancina i aroma preobrazila u panettone. Obožavam panettone. Već ga neko vrijeme želim sama pripremiti a kako zapravo gotovo i da nema razlike u vrsti sastojaka, čim sam pročitala prvu rečenicu Rummynog recepta znala sam da stvar funkcionira. Već davno sam na krafnama naučila da iz tijesta koje se ljepi i teško izrađuje rukom ispadne fantastično dizano tijesto. Zato ovo obavezno raditi mikserom

Imajte na umu da brioš pečemo drugi dan a panettone isti

Hajdemo sad miksati.

BAZA:

• 250 ml mlijeka sobne temperature
• 25 grama svježeg kvasca
• 530 g glatkog brašna
• 2 jaja
• 80 g šećera
• 75 g mekog maslaca sobne temperature
• 1/4 žličice soli
• ribana limunova kora ( neprskani limun )
• po želji 1/2 ampule ulja od limuna (Lidl)

ZA PANETTONE dodatno rum, arancini, grožđice i po želji 1/2 ampule ulja od naranđe ( ima u Lidlu )

Jaja lagano stući vilicom. Kvasac dignuti u mlijeku zajedno sa žličicom šećera pa pjenicu koja se dobije sipati u posudu od miksera zajedno s jajima. Uključiti mikser ( metlice za tijesto ) i pustiti da se sve zajedno rahlo promiješa. Dodati limunovu koricu, ulje, prosijano brašno, šećer i sol pa miješati i postepeno dodavati maslac koji je preko noći odležao vani ( ne iz mikrovalke topao i tekuć ). Sve zajedno miješati još nekih pet-šest minuta da se sastojci lijepo spoje i tijesto počne ljepiti za miješalicu. Dobro bi bilo jednom u toku miksanja zaustaviti mikser i nožem ostrugati tijesto s rubova zdjele.

Kad je gotovo ( ne treba zbuniti to što je meko i ljepljivo ) napraviti slijedeće:

ZA BRIOŠ - prebaciti tijesto u drugu pobrašnjenu posudu pa prekriti plastičnom folijom i ostaviti preko noći u hladnjaku. Drugi dan sipati tijesto na pobrašnjenu podlogu, odvojiti jednu trećinu a ostatak tijesta na brzinu premijesiti rukama pa ga staviti u podmazan i pobrašnjen kalup. Načiniti udubinu na sredini pa u nju staviti kuglicu napravljenu od one izdvojene trećine tijesta. Pustiti 30-40 minuta na toplom da se digne, premazati razmućenim žumanjkom i staviti u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Prvih sat i 15 minuta peći prekriveno alu folijom, zatim je maknuti pa zapeći još desetak minuta da brioš postane zlatno žut.
Paziti: Tijesto je gusto, ako ga ne pečemo dovoljno dugo sredina će biti sirova ( moje iskustvo )

ZA PANETTONE: u bazu dodati narančino ulje te arancine i grožđice namočene u rumu pa dobro promiješati i sipati u kalup obložen papirom za pečenje. Papir neka bude desetak centimetara viši od kalupa. Ostaviti sat do sat i pol na toplom da tijesto udvostruči volumen. Recept je dobar pa tijesto relativno brzo naraste.
Površinu tijesta rahlo premazati umućenim jajetom, posuti kristal šećerom, na vrh staviti alu foliju i sve skupa staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Prvih pola sata ne otvarati vrata pećnice. Peći jedan sat prekriveno folijom, zatim smanjiti temperaturu na 180 i  peći još pola sata, po potrebi i više. Probati drvenim štapićem za ražnjić, gotovo je kad izađe čist. Ako je potrebno pred kraj ponovo lagano prekriti papirom da vrh previše ne potamni. 

Ohladiti 15 minuta na rešetki i poslužiti.

Napomena: kalup za panettone na slici promjera je 18 cm ( Amazon.de )

KOMENTAR: kako nisam mjerilo za takve kolače odlučila sam upitati prijateljicu, koja je slučajno naletjela dok je još bilo ostataka na stolu, što misli o receptu no očito sam se namjerila na krivu jer mi je skoro pala u nesvijest od toga kako joj je sve bilo dobro. Komentirala je da joj u panettoneu malo fali onaj okus limuna koji se osjeća u briošu ( nisam stavila limun ni u kakvom obliku, samo narančino ulje ).
Pa eto...
Ako ih držite dobro zatvorene ( recimo Tupperware ) drugi dan su još uvijek fantastični.....i kaj da velim, jedan savršen panettone/brioš!


***********
A ako imate volje isprobavati evo jedne ( još neisprobane ) verzije BRIOŠA S ĐUMBIROM I BADEMIMA
( Recept iz časopisa Lisa )

• 350 g brašna
• 50 g šećera
• prstohvat soli
• 10 g instant kvasca
• 10 ml slatkog vrhnja
• 2 jaja
• 2 žumanjka
• 175 g maslaca
• 150 g suhih keksa ( npr petit beurre )
• 150 g đumbira  ( sitno ribanog )
• 1 žumanjak
• 50 g bademovih listića

1) Pomiješati brašno, šećer, sol i kvasac. U posebnoj posudi dobro izmiješati vrhnje, 2 cijela jaja i 2 žumanjka, a potom u smjesu dodati suhe sastojke. Čvrsto mijesiti da se dobije glatko tijesto.

2) Dodati maslac izrezan na kockice i nastaviti mijesiti dok se maslac u potpunosti inkorporira. Tijesto ostaviti na toplom da se diže oko sat vremena, nakon toga u tijesto umiješati đumbir i kekse ili arancine a može po želji i grožđice. Kako nisam bila sigurna u priču sa keksima u pola tijesta umiješala sam njih a u drugu polovicu arancine.

3) Tijesto podijeliti u dva dijela. Od jedne, manje polovice oblikovati kuglicu a od druge napraviti veću kuglu koju staviti u podmazan i pobrašnjen kalup za brioš. U njemu palcem napraviti udubinu u koju zatim staviti manju kuglicu.

4) Zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva. Brioš prije pečenja premazati žumanjkom i posuti listićima badema. Peći 25 minuta ili dok poprimi lijepu zlatnu boju.