Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


četvrtak, 8. rujna 2011.

MIJEŠANO VARIVO


Ne tako davno moja mi je kolegica s posla rekla kako ona skuha najbolji ručak kad čisti frižider pa sad, svaki put kad otvorim frižider, imam to na umu vrteći u glavi, onak' u sekundi, film, što bi ispalo da sve to s police potrpam u lonac :)
Jučer sam, analizirajući sadržaj frižidera, primjetila snopić kopra koji već predugo stoji u čaši s vodom na vratima frižidera i zaključila da je došlo vrijeme da i ja iskušam taktiku. Tako se na stolu našao krumpir i luk ( kojih uvijek imam na zalihi ), zatim smrznuti blanširani vrganji, pa blanširane mahune ( koje su na kraju završile u susjedinom loncu jer joj je suprug zakasnio na plac :), pa graškić, mrkvica i snopić svježeg kopra od kojeg je sve počelo
U standardnom postupku, počevši od luka i krumpira narezanog na kockice i prodinstanog na ulju, sve osim kopra završilo je u loncu sa žlicom vegete i komadićem kombu alge koja se prije toga kratko močila. Pred sam kraj kuhanja dodala sam sjeckani kopar ( čitav snopić ), vršak chilli papričice i u posljednjem trenutku odlučila ukuhati još i domaće žličnjake, ilitiga noklice, pa sve zgusnuti s malo gustina razmućenog u 2 dl vrhnja za kuhanje.


Nije da je neka revolucija ali baš mi je pasalo malo jušne hrane s prvim jesenskim nižim temperaturama. I znate što?...bilo je za prste polizati!
Dok sam ga jela, razmišljala sam o Leonardi Boban i njenim cušpajzima koje još nisam uspjela probati. Uvjerena sam da se ovog ne bi posramila ni sama Leonarda zato bravo mojoj kolegici i njenom čišćenju frižidera
:)