( Fotografije preuzete s www.muzika.hr )
Predobar koncert, prekrasan glas, predivna žena koja na pozornici zrači mirom i harmonijom.
A što da vam kažem; od njenog vam se glasa ježi koža, a na 'Dimond and Rust' uživo osjetite suze u očima.
Isto kao i od tipične HR (ne)kulture kašnjenja na koncerte zbog koje, kao uredni posjetitelj koji na vrijeme zauzme svoju poziciju, propustite prve dvije pjesme jer se čitavi redovi ljudi, u mraku prepune dvorane, dižu i komešaju da bi propustili zakašnjelog posjetitelja. Strašno. Punih je desetak minuta, dok je Joan pjevala, horda u mraku bauljala i tražila svoja mjesta osvjetljavajući put mobitelima.
( pssstt....jesam li suviše okrutna ako kažem da bih na takvoj vrsti glazbenog događaja u 20 sati zaključala vrata pa nekulturne kasnioce ostavila da slušaju vani? )
No vratimo se koncertu.
Joan nam je pjevala i pričala i pjevala....
Za razliku od njenog bivšeg partnera Boba ( Dylana op.a. ) koji na varaždinskom koncertu 2008.g. nije smatrao potrebnim obratiti se publici, Joan nam je pričala priče prema kojima su pjesme nastajale, a konačno nas je kupila kad je zapjevala 'Ima neka tajna veza' i zajedno s čitavom dvoranom otpjevala je do kraja.
Primjedbi nema. Koncert je prošao kao minuta. Na dva bisa iskamčili smo još pet pjesama a onda smo je morali pustiti. Šteta.
Još mi dlanovi bride.
Da sam uštekala prste u struju ne bih tako napunila dušu kao u tih sat i pol vremena. Bravo za Joan.
Njen glas nikako nije mjerilo njenih godina, dapače, visoka profesionalnost i ležeran nastup odaju osobu koja je s godinama izbrusila svoj nastup do krajnjih granica.
Dokaz je to i koncert koji je počeo u 20 sati i 6 minuta, a ne sa sat i pol zakašnjenja kao što je to uobičajeno kod malih ljudi koji si umisle da kašnjenjem dobivaju na važnosti.
Veličina se prepoznaje po jednostavnosti i upravo zbog te njene osobine uživali smo u svakoj sekundi koju nam je Joan priuštila zajedno sa svoja dva člana orkestra i jednom pratiljom. Iskreno mislim da njenom glasu ne trebaju ni popratni vokali ni gitare, u tome je doista jedinstvena.
Nadam se da će nam se opet vratiti. Ako se to dogodi njen koncert nikako nemojte propustiti.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDUBLwVIjv6-zX_m1s08v_u7Tq-JdwMMA4L6MavxukB8dffny-PXtgnl6uuwnwx75tchTTKTIx02yGsIbSXKXR_uHUhaCVbu67tbF5tfvo_kUDXSMEzFC8ClRkX4BrbIgqK-IlXCfUfw/s1600/20141020-085524_baez02.jpg)
A što da vam kažem; od njenog vam se glasa ježi koža, a na 'Dimond and Rust' uživo osjetite suze u očima.
Isto kao i od tipične HR (ne)kulture kašnjenja na koncerte zbog koje, kao uredni posjetitelj koji na vrijeme zauzme svoju poziciju, propustite prve dvije pjesme jer se čitavi redovi ljudi, u mraku prepune dvorane, dižu i komešaju da bi propustili zakašnjelog posjetitelja. Strašno. Punih je desetak minuta, dok je Joan pjevala, horda u mraku bauljala i tražila svoja mjesta osvjetljavajući put mobitelima.
( pssstt....jesam li suviše okrutna ako kažem da bih na takvoj vrsti glazbenog događaja u 20 sati zaključala vrata pa nekulturne kasnioce ostavila da slušaju vani? )
No vratimo se koncertu.
Joan nam je pjevala i pričala i pjevala....
Za razliku od njenog bivšeg partnera Boba ( Dylana op.a. ) koji na varaždinskom koncertu 2008.g. nije smatrao potrebnim obratiti se publici, Joan nam je pričala priče prema kojima su pjesme nastajale, a konačno nas je kupila kad je zapjevala 'Ima neka tajna veza' i zajedno s čitavom dvoranom otpjevala je do kraja.
Primjedbi nema. Koncert je prošao kao minuta. Na dva bisa iskamčili smo još pet pjesama a onda smo je morali pustiti. Šteta.
Još mi dlanovi bride.
Da sam uštekala prste u struju ne bih tako napunila dušu kao u tih sat i pol vremena. Bravo za Joan.
Njen glas nikako nije mjerilo njenih godina, dapače, visoka profesionalnost i ležeran nastup odaju osobu koja je s godinama izbrusila svoj nastup do krajnjih granica.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrk2cUwGzDtXfqihEu5Kkr1ANj5kQyHrrM6ZZUCwOP9CxL4wnE3oROXFF3xWInxOrb37H9m443mstXuw6DjPdlrrqjF4Z4Q3fuAYDMek88Bryq23kbChtJA5Yv0Kb7oap7MyLlDtiA_A/s1600/20141020-085535_baez04.jpg)
Veličina se prepoznaje po jednostavnosti i upravo zbog te njene osobine uživali smo u svakoj sekundi koju nam je Joan priuštila zajedno sa svoja dva člana orkestra i jednom pratiljom. Iskreno mislim da njenom glasu ne trebaju ni popratni vokali ni gitare, u tome je doista jedinstvena.
Nadam se da će nam se opet vratiti. Ako se to dogodi njen koncert nikako nemojte propustiti.