BITI KETOTARIJANAC 30 DANA

Danas ( ponedjeljak je, 06. svibnja ) kad službeno započinje jednomjesečni ramazanski post, zaključila sam da je i meni vrijeme za odmak u prehrani te na 30 dana odlučila postati ketotarijanac.

Odluka je pala u sekundi. Bio je to onaj WOW trenutak koji je napokon donio rješenje odakle početi i kako iskušati sve one brojne recepte iz elektonskih i PDF kuharica koje su se na dnevnoj bazi skupljale, skinute preko SCRIBD-a i kindleunlimited-a.

Rješenje nije moglo biti jednostavnije - obraditi knjige jednu po jednu.

A ta je knjiga u tiskanom obliku pod nazivom KETO-TARIAN riješila stvar, i to iz veoma prozaičnog razloga - bila je doslovce prva kuharica koju sam primila u ruku i željela isprobati apsolutno sve recepte, od korica do korica. I to odjednom, bez čekanja. A kako to izvesti? Pa eto, veoma jednostavno, postati ketotarijanac na 30 dana :)

Što znači biti ketotarijanac? Doslovno, hraniti se biljnom hranom s većim udjelom zdravih masti i manjom količinom ribe, jaja i ghee maslaca. Pojednostavljeno - lisnato zeleno povrće, avokado, kokosovo i maslinovo ulje + morski plodovi s prirodnim izvorom ugljikohidrata u obliku korjenastog povrća.

Dr. Will Cole koji je knjigu napisao u rangu je 50 najboljih praktičara funkcionalne medicine, a vjerujem da nikom od nas nije potreban liječnik da mu kaže da je prirodna prehrana na bazi neprocesiranih namirnica ono što nam svima treba. Nešto kao paleo vegetarijanac, u stvari pescatarijanac ali naravno, ne do krajnjih granica.

Odmah nakon što je pala odluka s velikim sam veseljem potrpala u kolica lokalnog supermarketa hrpu BIO povrća ( da savjest bude čista :), izbor prvog recepta nije bio jednostavan jer, kao što rekoh, sve bih najrađe odmah skuhala no bio je prohladan kišni dan i trebalo je pojesti nešto toplo pa evo...

Recept kojim započinje moje jednomjesečno ketotarijanstvo zove se 'Ujušak s kokosovim mlijekom i gljivama' a recept pogledajte OVDJE

Drugi recepti su:
 'Špageti od tikvica s pestom'
'Odrezak od cvjetače s ljutim umakom i maslinama'
'Avokado & cikla topla salata'
'Marokanska povrtna tagina'
'Talijanska juha od cvjetače'
'Grilana salata i avokado s jajima'
'Filet bakalara sa špinatom, crvenim grejpom i klicama'




( Uskoro će ovdje biti popis svih recepata i nešto više o knjizi i njenim poglavljima )

DVIJE SU NAM GODINE

Vrijeme leti. A kao da je jučer bilo kad je krenulo s prepisivanjem recepata, prvo onih najdražih pa poslije onih isto tako omiljenih ( iako je zapravo trebalo prepisati bakine i one još starije ) a na kraju se svelo na grozničavo testiranje novih jer život je suviše kratak da bi se sve stiglo isprobati pa treba požuriti.

U toj se žurbi se, eto, navršila i druga godina. Ove je godine napokon ljubav prema hrani dobila svoj finish u obliku projekta MEDENJAK.

O njemu sam pisala, sve već rekla ( ili možda nisam? ), no budite sigurni da će se ovdje još mnogo o njemu ovdje pisati jer će se tamo svašta zbivati i mnogo raditi.

Planove vam još ne želim otkriti jer su trenutno u ( visokoj ) oblikovnoj fazi, no samo da znate - radi se. Radi se tako intenzivno da se ne stigne kuhati ( primijetili ste? ), pa dok se čekaju dozvole, rješenja i sve ostale formalnosti - smišljaju se plančeki za što bolja druženja u Medenjaku. Smišlja se ponuda ( bit će tu malih i korisnih kulinarskih trica i sitnica ), rade kalkulacije, uvodi fiskalna i sortira materijal ( to je ona tona papira ( čitaj recepata ) prikupljenih u proteklih XX godina života a koja se neizostavno mora isprobati ).

Kako i što? Vidjet će se uskoro. Predstavljanje za javnost pripremamo za rujan, do tada sve treba biti savršeno.
Zbog svega toga malo kuhamo no vjerujemo da ćete nam oprostiti jer tu i tamo ipak nešto skuhamo da baš ne umremo od gladi.

Obećajemo da ćemo sve to uskoro nadoknaditi.

Srdačan pozdrav i do skorog viđenja u Medenjaku!

A sve je počelo...

...od urnebesa u mojoj glavi. Od želje da pročitam sve knjige odjednom, da odgledam sve filmove odjednom, da odigram sve igrice, spokuham sve recepte, proputujem sve destinacije i preuredim sve prostore u mom svemiru i oko njega! Šta mogu, zovem se urnebes i ja sam ovisnik. Priznajem. Crno-bijeli svijet u kojem ne postoji siva zona. Kad mi nešto zapali mozak uletim u to do krajnjih granica. Trenutno sam na hrani. Opet ( ! ) Prije nekih 7 godina stavila sam svoju obitelj na dijetu, odložila nož, pospremila mikser i krenula na odvikavanje. Od hrane, naravno, jer u to sam vrijeme toliko manično kuhala da se ta opsesija svima objesila oko struka. Ali kažu da se ubojica uvijek vrati na mjesto zločina pa sam i ja,eto, završila opet u kuhinji. Sa novim receptima i obnovljenom željom da oplemenim svijet i udebljam moju izgladnjelu obitelj ( ne vjerujete valjda u to ? :).
I tako se rodio urnebes. Izjurio iz moje glave u želji da što prije ispljunem sve ideje, saznanja, iskustva i tko zna što sve ne, da sortiram po ladicama čitav jedan mali svemir koji tutnji u glavi i želi van.
Kulinarstvo je samo jedan od njih, ali kao što znamo - sa hranom sve počinje i završava.