Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


Prikazani su postovi s oznakom ZAČINI. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ZAČINI. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 15. srpnja 2013.

BAMIJA ili OKRA + ljuti umak

Najljepše su ranojutarnje šetnje po vrtu. Trava još nosi svježinu noći a jutarnja se rosa svjetluca na lišću i vlatima. 









Iz dana u dan vidi se napredak, plodovi su veći, rajčice crvenije, salata bujnija a suncokreti viši i snažniji. Pčelice na njemu imaju pune ruke posla. Prizor koji bih što duže željela zadržati u fokusu, no jutros mi je pažnju skrenula jedna druga sasvim mala biljčica - bamija.
Sramežljivo se skrivala ispod lišća krastavaca.

Od pet sjemenki koje sam zasadila tri su sasvim lijepo iznikle. Doduše, moram priznati da sam očekivala visoki grm sa mnogo plodova a kad ono tek pedalj velike patuljčice i gore plodić veličine malog prsta. Smiješno, istovremeno prekrasno. Ukupno tri plodića.

Jeste li kad kušali bamiju?
Ja jesam, jednom toliko davno da se vrijeme mjeri u decenijama a sjećanje sadži samo jednu asocijaciju - neobično. Zato sam je i zasadila da evociram sjećanja i utvrdim gradivo. Ovaj put mnogo više o njoj znam i svakako je želim pripremiti na mnogo načina. Jest da mi ove tri male biljčice neće baš to omogućiti no na putu do mora jedan OPG bavi se uzgojem pa moguće da uleti u auto koja vreća :)

Bamija ili okra jednogodišnja je biljka i jedna je od onih u nas relativno malo poznatih i definitivno suviše malo korištenih prehrambenih namirnica koje nam svojim svojstvima i okusom mogu obogatiti obrok.
Zovu je 'lady fingers' zbog njenog tankog elegantnog izgleda. Bogata je antioksidansima, prehrambenim vlaknima, vitaminom C, folnom kiselinom, magnezijem, kalcijem i vitaminom A. Regulira razinu šećera u krvi, pomaže rad jetre, korisna je kod lječenja astme, kronične iscrpljenosti i redukcijskih dijeta a tvrde i da ima afrodizijačka svojstva. Priznaju je kao diuretik.
Od sjemenki se dobiva zeleno-žuto jestivo ulje ugodnog okusa i mirisa, bogato nezasićenim masnim kiselinama a studije su pokazale da je pogodno za korištenje kao biogorivo. 

Bamija sadrži 0,8g na 100g oksalne kiseline potrebne za pravilno funkcioniranje peristaltike tijela stoga nutricionisti savjetuju prehranu bogatu tom kiselinom. Ona je za naš organizam toliko važna da bi svakog dana trebalo piti sokove od svježeg povrća koje tu kiselinu sadrži. Najviše je ima u špinatu, zelenom kupusu, kelju...no i mala će bamija zasigurno na adekvatan način dati svoj doprinos.
Prilikom rezanja bamija ispušta mnogo sluzi. Da bi se tome doskočilo potrebno ju je pustiti da se nakon pranja na papirnatom ručniku potpuno osuši. Obavezno soliti nakon kuhanja.

Stavlja se u juhe, variva i umake ili priprema kao samostalan prilog na mnogo egzotičnih načina. Lišće se jede sirovo na salatu a sjeme prži i melje te služi kao nadomjestak za kavu.

Ako imate prilike svakako je probajte, može se pronaću u bolje opskrbljenim supermarketima na odjelu voća i povrća no sigurnije je da potražite neki OPG koji se bavi uzgojem pa usput kupite i sjeme za svoj vlastiti mali uzgoj.

Jedan od jednostavnijih načina pripreme je svakako grill. Nakon pečenja posoliti i poslužiti uz neki fejst ljuti čili umak.

Evo jedan iz domaće izrade kojeg još nisam isprobala ali ove godine svakako hoću.
U svijetu je poznat kao Sriracha


SRIRACHA  ( ljuti umak )


-700g jalapeno papričica, opranih, očišćenih i nasjeckanih na veće kolutiće ( raditi u rukavicama )
-8 režnjeva češnjaka, očišćenih i zgnječenih
-8 dl jabučnog octa
-3 žlice pirea od rajčica
-3 žlice meda
-2 žlice ribljeg umaka ( npr. Blue Dragon ili 1 žlica bilo koje druge riblje paste )
-1,5 žličice soli

Sve sastojke usitniti u blenderu i staviti na laganu vatru da se kuhaju. Kad zakipi smanjiti vatru i lagano miješajući kuhati desetak minuta
Nakon nekog vremena prestane se raditi pjena, umak dobije lijepu jasnu crvenu boju i prestane mirisati na sirovo povrće.
Spreman je za uliti u staklenke i servirati na bezbroj načina.
( preuzeto sa stranice Nom nom paleo ( OVDJE ))

HR verzija famoznog Sriracha umaka zove se ALPINOS, a više o tome pročitajte OVDJE 

subota, 6. travnja 2013.

UŠEĆERENI ČILI

Savršena poslastica za ljubitelje malih ljutih papričica


Nedavno sam u Kauflandu naletjela na paket čili papričica i nisam mogla odoljeti da ih ne kupim. Pojma nisam imala što ću s njima jer moja muška polovica koluta očima na ljubav koju gajim prema njima pa ostajem usamljena u svojoj ljubavi.
I tako tri dana za redom ista briga, otvorim hladnjak unutra papričice i što sad?
Nisam imala nikakvu ideju, ali kako se stvari uvijek dese onda kada se trebaju, nakon dužeg vremena na poslu se javio jedan također veliki ljubitelje čili papričica i podsjetio me da su svojevremeno Lari&Penati prodavali ušećereni čili na što sam ja, na žalost, zakasnila jer je sve prodano gotovo odmah. 
Ali Google sve zna i evo ploda jednog takvog googlanja

NAPOMENA: OBAVEZNO RADITI S RUKAVICAMA!!

POTREBNO:

500 g šećera
200 ml vode
žlica octa
kristal šećer za uvaljati
može ih se aromatizirati kardamomom ili đumbirom


Vodu, šećer i ocat zakuhati i pustiti da se pretvori u gusti šećerni sirup. 
Dodati po želji mljeveni kardamom ili đumbir.

Papričice oprati i narezati zajedno s košticama na malo deblje šnitice.





Ubaciti u šećerni sirup i kuhati otprilike 4 minute. Ne suviše dugo kuhati da se ne presuše. Izvaditi ih šupljikavom žlicom u cjedilo i ostaviti par minuta da se ocijede. Postupak se može ponoviti nekoliko puta ako su papričice mesnate, no nije neophodno.






Na papir za pečenje sipati kristal šećer pa u njega uvaljati ocijeđene papričice i jednu po jednu poredati uz rub papira pa pustiti preko noći na zraku da se posuše.   


Ovo je  izvrsno za grickanje. Kad fali nešto slatko dovoljno je jednu ubaciti u kljun i... whoooohoooooo!!!
Hehe..
Veselim se sezoni domaćih, kad budu velike i mesnate da ih pokušam kandirati poput ušećerenog voća.
Juhuuuu :)

srijeda, 3. travnja 2013.

juhice, juhice...i KURKUMA

Nakon Uskrsnih šunkica i ove strašne zime koja nikako da dozvoli proljeću da uzme maha opet smo na toplim juhicama.

Bilo koje povrće u bilo kojem obliku s bilo kojim začinima gode našem promrzlom organizmu, umornom od ove suviše duge zime i željnom sunčanih dana

U mom se loncu našla mrkvica, luk, poriluk i zelena leća uz aromu svježeg timijana i bijelog papra a dodatnu boju i okus daje KURKUMA, začin o kojem premalo znamo i definitivno ga premalo koristimo što bi svakako trebalo promijeniti jer ona to zaslužuje.

Kako dolazi iz obitelji đumbira i okus joj je sličan; svjež, blago ljutkasto-gorkog okusa te intenzivne zlatnožute boje. Meni je savršena uz rižu na način kako to priprema moj suprug ( viš viš...već mi dugo to nije spremio, morat ću malo poraditi na tome :)

Krasan članak o kurkumi pogledajte OVDJE a ako želite još malo više pročitajte kako Ayurveda koristi njene mogućnosti ( ČLANAK )

ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

SUŠENE RAJČICE

Iako preferiram zimnicu spremljenu na način naših baka, spadam u domaćice 21. stoljeća kojima je nezamislivo kuhati ajvar ili peči džem čitavo poslijepodne. Jer vrijeme je novac, naše su bake bile domaćice i smatralo se da im to spada u opis posla, na našu sreću, jer da tako nije bilo mi danas ne bi smo imali toliko lijepih sjećanja. Ali što se može, netko je u međuvremenu izmislio emancipaciju, pa nakon odrađenih 8 sati službenog radnog vremena želimo biti i dobre domaćice i dobre majke pa kuhamo, peremo, peglamo, obrađujemo vrtove, čitamo knjige, gledamo filmove, putujemo, družimo se s obiteljskim prijateljima i šopingiramo s prijateljicama. A dan ima samo 24 sata. Naše su bake nekad u 9 sati ugasile svijeću i mrtve umorne zaspale razmišljajući o novim receptima a mi danas pokušavamo što više toga ubaciti u jedan kratak dan.

Sušenje rajčica na sucu našim bi bakama vjerojatno bila smijurija. Ma što tu ima posla, prepoloviš i staviš na sunce, a naše bi se zagorske na sve to valjda još i pitale kud ih ( dovraga ) pospremiti, u bučino ulje? ..iako je to možda zanimljiva ideja.

Na našem je velikom vrtu samo nekoliko malih gredica od čega na jednoj rastu tikvice a na drugoj rajčice. Treća, sa špinatom, posušila se dok smo bili na putu pa sam je zapustila, dok tikve za pečenje, s kojima nema nikakvog posla čitave godine, čekaju prve zimske mrazeve da ih se ubere i u svoj svojoj raskoši penjući se po ogradi prijete da će zagušiti rajčice.

I to je sve od vrta. Reklo bi se ništa da tikvice ne rastu ko lude a rajčice se raspustile pa ih ima, ima i ima.

Da stvar bude bolja, moj otac svako malo 'zaboravi' da imamo vrt otraga pa donese pun cekar rajčica jer njih dva neznaju kud s njima. A nas dva znamo, ha?

Od svih ideja, sušenje se činilo kao najjednostavniji način spremanja, osim toga sušene rajčice su prava delikatesa i višestruko su upotrebljive kao dodatak raznim jelima a ne traži ništa, osim malo uloženog vremena i pola litre dobrog maslinjaka.

POSTOJE 2 NAČINA:

1) U PEĆNICI

Prerezati rajčice na pola, malom žličicom izvaditi meku unutrašnjost ( da se lakše posuši ), posipati solju i po želji začinskim travama pa staviti u pećnicu na 100 stupnjeva da se suše 6 sati.
Ja sam imala malene cherry rajčice pa nisam vadila unutrašnjost jer je gotovo nije ni bilo a kako su rajčice bile doista malene, ravnala sam se intuicijom pa sam ih izvadila jedan sat ranije.

Nakon toga treba ih ostaviti da se ohlade pa staviti u staklenke i zaliti maslinovim uljem. Može se dodati komadić čili papričice.



2) NA SUNCU



Postupak je isti, osim što sušenje traje tri dana. Svaku večer unositi rajčice unutra kako bi se zaštitile od jutarnje rose a ako nisu baš sasvim sitne sredinom prvog dana bilo bi ih dobro okrenuti kako bi se vlaga nakupljena u njima izbacila van.
Tako okrenute sušiti čitav jedan dan a zatim ih opet okrenuti i vratiti licem prema suncu pa sušiti do kraja.

Spremiti u ulje.

nedjelja, 20. svibnja 2012.

HARRISA umak




Harrisa spada u tradicionalnu sjevernoafričku hranu, uglavnom Tunis i Maroko a mene je zaintrigirala kad je Jamie pripremao marokanski ručak - janjeća rebarca i kao prilog servirao jogurt pomiješan s harrisom.
Da je ljut - ljut je.

Recept nije bilo teško pronaći pa ako imate volju isprobajte.

POTREBNO:
  • 10-12 suhih čili papričica
  • 3 glavice sitno sjeckanog češnjaka ( ja ga ribam na ribež za sir )
  • 1/2 čajne žličice soli
  • 2 žlice maslinova ulja
  • 1 čajna žličica mljevenog korijandra
  • 1 čajna žličica mljevenog kima
  • 1/2 čajne žličice kumina

PRIPREMA: namočiti suhe čili papričice u vrućoj vodi na 30 minuta. Procijediti. Maknuti sjemenke i sitno nasjeckati. U blenderu izmiješati čili papričice, maslinovo ulje, sol i češnjak. Dodati mljevene začine pa još miksati da se sve pretvori u pastu.



Korijanter, kim i kumin mogu se usitniti u mlincu za kavu ili sitno stući u mužaru.




Jamie je harrisu servirao u tanjuru na podlozi od jogurta, onako samo lagano promiješanu. Bila je odlična uz quinoa tabboulleh, janjeća rebarca, toskansku salatu i lepinje popržene na grilu.

nedjelja, 22. siječnja 2012.

ŠEST OKUSA



Prema ayurvedi, hrana se satoji od 6 okusa koji bi morali biti u ravnoteži kako bi organizam bio u balansu. To su slatko, slano, kiselo, ljuto, gorko i trpko.

A kako bi naši okusni pupoljci bili zadovoljeni, svaki bi obrok morao sadržavati sve njih. S tim sam se pristupom prvi put susrela u knjizi 'Zašto kinezi ne broje kalorije' koju sam pročitala čak dvaput i vjerujem da ću je pročitati još najmanje jednom. Sviđa mi se pristup, prije svega jer se čini veoma logičnim i vrlo bih ga se rado pridržavala jer volim kombinacije okusa, no nikako da zapamtim u koju grupu sastojaka pripada koja namirnica jer su mi neke sasvim suprotne od logike i kategorije u koju sam ih do sad svrstavala.

Razlika između ayurvedskog i kineskog pristupa je u TRPKOM okusu kojeg autorica knjige 'Zašto Kinezi ne broje kalorije'  izostavlja, no zato daje popis ostalih pet pa ću ja ovdje prepisati dio jednih i dio drugih ( kineske crnim i ayurvedske crvenim slovima ).
( namirnice označene sa * također su i slatke )

KISELO:

jabuka*
marelice*
grožđe*
glogove bobice*
limun
masline*
breskve*
ananas*
šljive*
maline*
sitni crveni grah ( aduki)*
mandarine*
rajčica*
naranča, kiwi, ribizla, jagoda
jogurt, kiseli kupus, miso, sir, kiselo vrhnje
ocat
hibiskus
šipak
tamarind


GORKO

šparoge
celer*
gorka tikvica
sušena narančina kora
šišarice hmelja
koraba ( ljuto i slatko )
zelena salata*
svinjetina i ovčja jetra*
čaj*
kakao*
salata
špinat
blitva
kelj
sezam
radič
aloa vera
kamilica
sezam
masline
češnjak

SLATKO

banana
tofu
govedina, piletina
maslac
kupus
mrkva
jaja
smokve
mlijeko
gljive
krumpir
riža
škampi
batat
lubenica
Slatki okus ne mora nužno biti sladak poput šećera. Ayurveda kaže da slatki okus također znači 'dobar, ugodan okus hrane.' On dominira u većini namirnica koje svakodnevno konzumiramo-žitaricama, voću, povrću, mliječnim proizvodima itd. Prisutan je u ugljikohidratima, mastima, šećerima i aminokiselinama. Ayurveda preporučuje da unosimo slatki okus koristeći kvalitetna ulja i zdrave ugljikohidrate.


LJUTO

vlasac
čili papričice
korijander
đumbir
češnjak
mladi luk
koraba
poriluk
mažuran
metvica
tikva*
crvena i zelena paprika*
ružmarin
bosiljak
gorušica
crveni luk


SLANO

ječam*
školjke
rakovi
pačetina
šunka
alga kelp
kamenice
oštrige
svinjetina*
morska trava


TRPKI


grah
leća
kruške
nar
suho voće
brusnice
kaki jabuke
brokula
karfiol
artičoka
šparoge
repa
heljda
raž
quinoa
kurkuma
origano
kava
čaj

AYURVEDA -tradicionalna indijska medicina u prijevodu znači znanost o životu ili umjetnost življenja. Postoji više od 5000 godine i od nje potiču sve ostale medicinske tradicije svijeta.
Ayurveda razlikuje tri tjelesna tipa - tri doše: vata, pitta i kapha.
VATA doša je kombinacija etera i zraka, PITTA - vatre i vode a KAPHA vode i zemlje.
Više o tome pročitajte OVDJE, a ispunjavanjem TESTA može se saznati vlastiti doša tip.

Ja sam pitta-kapha, tek toliko da ne zaboravim :)

nedjelja, 20. studenoga 2011.

DOMAĆI KETCHUP

( iz časopisa Dobra Hrana br. 5)



Ovaj je kečap u stvari prilog savršenom hamburgeru za koji sam sastojke opisala u obradi časopisa Dobra hrana broj 5, a kako majstor Medak kaže da je tajna savršenog hamburgera u pačjoj masti i domaćem kečapu normalno je da ću mu uzeti recept :)
O pačjoj masti još razmišljam...



Dakle što sve treba za savršen domaći kečap:

-koncentrat rajčice
-pelati
-luk
-češnjak
-vinski ocat
-crveni papar,
-sol
-svježi začini: bosiljak, timijan i peršin

Mjere prema vlastitom ukusu

Sve sastojke staviti u veliki lonac 'na hladno' pa pustiti da zakipi, smanjiti vatru i kuhati 30-45 minuta. Zatim štabnim mikserom sve usitniti i smjesu procijediti kroz gusto sito. Vratiti umak na vatru pa pustiti da još malo krčka i reducira se. Provjeriti začine, dosoliti ako je potrebno. Može se dodati i žlica gustina, ali tada treba kuhati još petnaestak minuta.
Čuvati u frižideru.

subota, 3. rujna 2011.

HERBARIA začini

Jeste li čitali knjigu ''Zašto Kinezi ne broje kalorije''? Ako niste savjetujem da pročitate, ne zbog kalorija već zbog zanimljivog pristupa kojeg su Kinezi razvili vezano uz hranu ili bolje reči njen nedostatak. Često se čuje kako ''Kinezi rade za šaku riže'' ali upravo je fascinantno koliko su oni maštovitih jela dodali toj svojoj rižici pretvarajući je u osnovu svih dnevnih obroka pa je uvijek drugačija i nikad ne dosadi. I ja sam nakon čitanja te knjige počela drugačije gledati na rižu, ne više samo kao dodatak mesu već kao gotov obrok kojem je potrebno samo malo začina da se pretvori u ukusnu pauzu ili slatki desert. Na Amazonu, mojoj najdražoj shopping destinaciji, nudi se upravo fantastičan izbor začina pa kako ih je nemoguće sve pokupovati, iz ponude Herbaria izabrala sam četiri. Svaki od njih treba samo dodati toploj riži i promiješati.



BUDDHA's BELLY - iako piše da je namijenjen za salatu ja ga koristim za rižu,
kus-kus i quinou. Jednostavno ga umiješam u kuhane žitarice.
Sastav: krupna sol, prženi kikiriki, sezam, crni papar, češnjak, shiitake gljive i morske alge. Okusno prevladavaju gljive i kikiriki, a ja obično u svoj obrok za posao umiješam još malo sjeckanih oraha ili dodam masline ili dimljeni tofu, ovisno što moji okusni pupoljci tog dana žele imati na meniju :)



SWEET GEISHA - namijenjen za tople ili hladne egzotične deserte ova je kombinacija idealna za pudinge, drobljence, knedle, pite ili palačinke. I naravno - za moju rižu. Sastav: šećer, sušeni ananas, maracuja, banana, mango, ingwer, vanilija, zeleni čaj i limunska trava





WONNEBROCKEN - ova mi je mješavina nekako najbolje sjela. Piše da je odlična za božićne Stolle, voćna peciva, brze preljeve za sladoled ili parfe i ostale slatke deserte, a ja ju, naravno, osim u kolače dodajem u rižu i puding.
Sastav: bijela čokolada, mandarina, šećer, cimet, ingwer, klinčić, vanilija




DUNKLER DIWAN - tamni Diwan namijenjen je za kavu, čokoladne glazure, fondue, muffine ili toplu čokoladu. Okus je intenzivan po klinčićima a ja sam ga do sada probala samo u kavi. Kad malo zahladi pa topla čokolada postane zamjena za koktele, Spritz i grenabeer svakako ću i to probati ali prije toga ću je probati staviti u rižicu :)
Sastav: kakao, mljeveni mak, datulje u prahu, kardamom, muškatni oraščić i klinčić

srijeda, 10. kolovoza 2011.

CAFÉ DE PARIS baquette


Još jedna krasna stvar.
Café de Paris mješavina je začina i začinskih trava a baza je curry koji joj daje prepoznatljivu intenzivnu žutu boju. Sasvim sam slučajno naručila kutijicu te mješavine, onako, iz čiste znatiželje, privuklo me ime pa, iako sam pročitala sastav, još uvijek nisam bila sigurna koliko će mi se svidjeti to što ću dobiti. Ali svidjelo se i meni i ekipi koja obično testira moje kulinarske eksperimente pa preporučam i vama ako imate priliku. Uobičajeno se mješavina začina Cremé miješa sa maslacem pa zarola u alufoliju, ohladi i narezan na šnite stavlja preko roštilja ili u već gotovu rižu neposredno prije serviranja ali ja sam u svoju mješavinu nasjeckala dosta češnjaka i time obilno, s obje strane premazala na šnite narezan baquette ( onako da se dolje još drži zajedno ) kojeg sam zatim zarolala u alufoliju i zapekla u pečnici na grilu nekih 10-ak minuta. Pred kraj još samo treba rastvoriti foliju kako bi korica postala onako lijepo hrskava i to je to.

Odlično kao prilog uz roštilj ili samostalna grickalica za večeru uz neku salatu, narezak ili sir.

ponedjeljak, 1. kolovoza 2011.

KARDAMOM i SLATKA RIŽA


Uvijek svemu dajem drugu šansu. Nekako sam to naučila još u djetinjstvu kad je moja majka skuhala cušpajz koji sam mrzila i koji nikako nisam mogla progutati a onda sam kod susjede iz čiste pristojnosti jela njenu verziju takvog cušpajza i bio je sasvim dobar. Nekako isti ali opet sasvim drugačiji, i sasvim dobar. Iz istog sam iskustva izvukla pouku da nikada ne treba reći da ne volim hranu koju nisam probala. Fuj nekom ne mora biti fuj i meni, ali ako u dva navrata na dva različita mjesta probam istu vrstu hrane i zaključim da to nije to onda je množim s nulom i brišem iz jelovnika.
Tako nikada nisam baš voljela kardamom. Njegov mi je slatkasti miris/okus imao neku odbojnu notu zbog čega sam izbjegavala stavljati ga u jela. A volim začine, dapače, luda sam za njima, samo što mi taj nekako nikako nije sjeo sve do kad nisam probala desert sa rižom koji me razoružao.

Radi se o riži kuhanoj na mlijeku zajedno sa začinima u koju se dodaje tučeno slatko vrhnje pa servira u čaši zajedno sa preljevom od voća
Sve to ne bi bilo vrijedno spomena da nema unutra kardamoma pa ako imate volje predlažem da probate

1 šalica riže ( okruglog zrna )
4 šalice mlijeka
1 štapić cimeta
2 vanili šećera
nekoliko klinčića
među prstima kardamoma ( ja stavim dva prstohvata )

Kuhati rižu sa svim gore navedenim začinima tako da nabubri pa ugasiti vatru i pustiti poklopljeno.

Ne treba je dodatno šećeriti. Ako riža nije prekrivena mlijekom dok ugasite vatru dolijati još toliko mlijeka da bude otprilike prst iznad nje. Najbolje da odstoji preko noći da nabubri i popije svu tekućinu.
Drugi dan istući slatko vrhnje i rahlo umiješati u rižu.
Servirati u visokim čašama; na dno džem ili preljev od višanja, red riže, red džema, opet riža i na vrhu malo džema za dekoraciju.
Može se servirati i sa višnjama iz kompota, ja najčešće koristim Podravkin nadjev od višanja u koji umiješam malo ruma alinaravno, može bilo kakav džem i voće

Jednostavno, lako izvedivo i fino.

Film uz desert: VATEL - raskoš Versaillesa, kostimi, hrana, intrige...Vatel (Gerard Depardieu) priređuje trodnevnu feštu s kulinarskim bakanalijama i usput malo ljubi Umu Thurman :)

nedjelja, 31. srpnja 2011.

SOL NAŠA SVAGDAŠNJA


Znadete li priču o kralju koji je protjerao svoju najmlađu kći iz kraljevstva jer je rekla da ga voli kao sol?
Svaki puta kada mi fali soli ili mi je hrana previše slana sjetim se te priče.

Neki dan sam naišla na odličan članak o soli, zove se ''Zašto jesti (ne)zdravu slanu hranu'' za koji bih se kladila da je u međuvremenu cenzuriran jer je detaljno analizirao sastave soli i ukazivao na mrtvu sol kojom se svi mi hranimo a koja je zapravo potpuno prazna, iscrpljena i u svojoj kranjoj svrsi gotovo štetna. Neću vam pričati o tome da i ja ne završim u kazni ;) ali preporučam da svratite u Bio%Bio gdje imaju u ponudi Himalajsku kristalnu sol i gdje će vam ljubazno isprintati sedam stranica teksta o razlici između navedene himalajske i onog što kupujemo u supermarketima i koristimo kao sol. Zanimljivo je to što se članak taman nadovezao na moju nedavnu kupovinu u kojoj sam preko Amazona naručila nekoliko vrsta soli; zelenu havajsku, crvenu havajsku, dansku dimljenu i populanu francusku Fleur de sel koja slovi kao naj naj...najcjenjenija i najskuplja jer osim što je po svom sastavu bogatija mineralima, ručno se obire i relativno je rijetka. Kažu i da je okusom drugačija ali moji nepci, otupjeli od velikih količina peperoncina, nisu uspjeli razlikovati okus iako neki gurmani koje poznajem kažu da je

razlika itekako osjetna. Mark Bittman uzdigao je do neba taj Fleur de sel u svojoj knjizi Salted. No dobro, napravit ću ja ponovnu degustacijsku analizu ali prvo moram nabaviti još i onu famoznu Himalajsku sol za koju kaže da je najkvalitetnija od svih i po svom sastavu zadovoljava sve potrebe koje bi mi, kao živi organizam, trebali.

Za sada sva mi je pažnja usmjerena na fantastičnu dansku dimljenu sol koju naprosto obožavam. Ma volim ja dimljene sireke i meseko ali ova je sol pravo otkriće. Volim je posipati preko maslaca, rižice, kuhanih špageta, pilećih ili purećih prsa na grilu... ali najviše od svega volim okus Ricotte sljubljen s finim okusom dima iz soli na zgrilanom baquettu...mmmmmm...

Moj najdraži zalogajčić:

-narezane šnite integralnih ili nekih drugih baquetta posložiti u lim za pečenje i na najgornjoj prečki brzo ih zgrilati u pećnici
Kad dobe boju istresti ih u veću košaru i s njima ravno na stol.
Servirati uz 1-2 pakunga Ricotte. Svatko sam premazuje kruh i posipa ga dimljenom solju. Uz to neko fiino vinčeko.
....m m m....milina

Poslužim to kad ekipa navrati samo na čašicu vina, čas posla gotovo a brzo i fino. Stavim i ostale soli ali nekako je svima sjela baš danska.
Probajte :)
Film uz Riccotu i sol: RATATOUILLE - avantura o mišu koji s kuhačom u ruci ostvaruje san svog života, zabavno