Znate onu situaciju kad dolaze gosti a vi se nikako nemožete odlučiti, jel ispeći ovo ili ispeći ono? Ili možda nešto treće?...pa se na papiru nađe plan za nekoliko recepata od čega bi ste najrađe ispekli sve odjednom jer i dalje nemate ideju kako se odlučiti samo za jedan? Poznato vam je?
Moj suprug uvijek tada komentira, da ne razumije zašto kraj toliko starih dobrih recepata imam potrebu iskušavati nešto novo, što nije sigurno da će dobro ispasti i dopasti se gostima.
Sve češće vjerujem da ima pravo. Ta konfuzija oko izbora recepata uvijek, ali baš uvijek, natjera me da se sjetim jedne pjesme Jadranke Čunčić-Bandov koju je moja kći učila napamet u nižim razredima a meni se toliko dopala da sam je zapamtila.
Zove se Pujcek i Gujcek
P(ujcek): Idemo Gujcek do onog plota?
G(ujcek): Kojeg plota?
P: onog preko
G: nejdemo Pujcek, to je daleko
P: Idemo onda do ovog plota?
G: kojeg sad opet?..od ovog plota do onog plota, od tih mi se plotova v glavi mota
P: Idemo onda v naše blato?
G: Idemo Pujcek, i ja sam za to!
hehe...
Ne zamjerite ako nisam baš od riječi do riječi zapamtila ali ako ste shvatili, to je poanta.
Od plota do plota, od recepta do recepta... ali naši stari sto puta iskuhani i ispečeni recepti ono je čemu se uvijek vraćamo.
Možda to progovara moja savijest obzirom da je ovo trebalo biti mjesto čuvanja svih tih starih, dobrih i pouzdanih recepata a pretvorilo se u manično zgrtanje novih, koje tek treba isprobati,...a tjedan je tako kratak, nemoguće je kuhati stare kad je puna glava novih...
:)
