Subota. Sasvim običan dan. Obično subotom ujutro pozavršavam sve kućanske poslove tako da se poslijepodne mogu posvetiti čitanju, surfanju ili igranju igrica.
U posljednje se vrijeme sve promijenilo. Od kad me napala hrana od onda subotom ujutro manično kuham, a ako je na meniju i desert sve se zna protegnuti do kasno poslijepodne. I nije mi teško. Dapače, uživam.
Ove sam subote odlučila iskušati PEČENI RADIĆ o kojem sam čitala u posljednjem broju časopisa Dobra hrana i servirati ga uz bijeli grah s kojim sam imala problema ovih dana zbog količine u koju se nakuhao. Kako bih ga što više potrošila, odlučila sam napraviti Albino chilly :) - chilly con carne s bijelim grahom i puretinom. Naribala sam unutra emmentaler i zapekla i odlično se složio s pečenim radičem koji sam, usput rečeno, prepekla.
Drugu rundu radiča pekla sam na znatno manjoj temperaturi i znatno kraće ali je isto tako ispala siva i hrskava. Zaključila sam da takva očito mora biti a sve ono što po netu izgleda apetitlich, krasne ljubičaste boje, vjerojatno je ušminkano za snimanje. E da, mojima se nije dopao takav radič pa ću ga vjerojatno u buduće preskakati s jelovnika.
Za desert je bio TARTE FINE , a kako sam jučer kupila iz domaćeg uzgoja prekrasne gigantske šampinjone, odlučila sam, kad već stojim uz štednjAk, za večeru napraviti punjene šampinjone.
Na metar od mene, za kuhinjskim stolom, moja je kći svirala gitaru i pravila mi društvo. U jednom trenu u tavi su se pržili špekec, češnjak i stapke od šampinjona, ona je pjevala RISE AGAINSTOV HEROES OF WAR, kuhinja se orila, a ja sam osjećala istinsku sreću.
Potpuno savršen dan.
