Tko je rekao da ne možeš ubiti vješticu? Možeš, možeš, i to veoma lako.
Prvo me ubila hrana, zatim me ubila zima i na kraju me dotuklao fitnes na koji sam se dala nagovoriti. Ja - zakleta lijenčina. Al' da ne bi bilo da nisam ništa uložila u sebe, rekoh, 'pa hajde, ne može škoditi' i tako sam krenula. I možda bi sve bilo lakše da mi nije tako prokleto hladno. Zima je tek počela, temperature su smiješne a ja sam se doslovce smrzla. A teretana znači da nema kauča i tople dekice nakon dolaska s posla već zdrava hrana i vježbanje.
I tako ja vježbam ( vrag ga nosi )...., kosti bole, zglobovi škripe al ipak sam uporna. Ma ne bih da se nisam izvagala onog nesretnog 1. siječnja. Što je - tu je. Punih pet ( 5 ) kilica više.
Ehh...da se bar nisam glupirala s one tri smiješne kile proteklog ljeta.
Al sad je dosta glupiranja,
idemo oštro;
vitaminiziranje hladno prešanim sokovima i alkaliziranje toplom limunadom uz malo meda, pa voćke za doručak, žitarice za pauzu/ručak i na kraju guste juhe s mesekom za večeru u pet. Taj obrok u 5, nešto između kasnog ručka i rane večere, ono je čemu se radujem čitav dan. U sezoni snijega i niskih temperatura juhe su najbolja hrana. Pogotovo one guste, bez zaprške, s puno povrća.
Zbog toga sam se bacila na osmišljavanje ( čitaj: googlanje ) gustih juha. Toliko me raduju da bih najrađe sve odjednom skuhala i pojela.
Nakon napornog radnog dana i ovog ledenog vjetra što me šibao neki dan na povratku kući ( i to pješice, da se ne bi zezali molim lijepo ), topla je juhica bila pravi melem za bušu.
Rezultati se broje na kraju. U kilogramima ili dekagramima, vidjet ćemo, obečala sam sama sebi da se ne važem do kraja mjeseca, a do tada,
na repertoaru su - guste juhe
juuhuuuuu :)
