...od urnebesa u mojoj glavi. Od želje da pročitam sve knjige odjednom, da odgledam sve filmove odjednom, da odigram sve igrice, spokuham sve recepte, proputujem sve destinacije i preuredim sve prostore u mom svemiru i oko njega! Šta mogu, zovem se urnebes i ja sam ovisnik. Priznajem. Crno-bijeli svijet u kojem ne postoji siva zona. Kad mi nešto zapali mozak uletim u to do krajnjih granica. Trenutno sam na hrani. Opet ( ! ) Prije nekih 7 godina stavila sam svoju obitelj na dijetu, odložila nož, pospremila mikser i krenula na odvikavanje. Od hrane, naravno, jer u to sam vrijeme toliko manično kuhala da se ta opsesija svima objesila oko struka. Ali kažu da se ubojica uvijek vrati na mjesto zločina pa sam i ja,eto, završila opet u kuhinji. Sa novim receptima i obnovljenom željom da oplemenim svijet i udebljam moju izgladnjelu obitelj ( ne vjerujete valjda u to ? :).
I tako se rodio urnebes. Izjurio iz moje glave u želji da što prije ispljunem sve ideje, saznanja, iskustva i tko zna što sve ne, da sortiram po ladicama čitav jedan mali svemir koji tutnji u glavi i želi van.
Kulinarstvo je samo jedan od njih, ali kao što znamo - sa hranom sve počinje i završava.
