Kolegica s posla i ja bile smo istovremeno na bolničkoj dijeti. Kako smo obostrano zaključile da je bolnička sasvim okej za skidanje nekoliko kilograma, uredno smo gulile naranče i kuhale jaja, a onda je, kao i obično, došao vikend u kojem smo sve to pokvarile, pošteno se najele i vratile sve što smo u proteklih tjedan dana izgubile. Kako je to moguće ne znam ali vjerujem da vam je poznato. Iscrpljena takvim ponavljanjima odlučila sam napraviti drastičan rez. Izmijeniti kompletnu prehranu i prilagoditi je vlastitim potrebama nije nimalo jednostavno, pogotovo ako imate obitelj u kojoj neki jedu jedno, drugi ne jedu drugo i sve u svemu izbor se svede na nekoliko jela koja svi vole a koja se dadu pripremiti dan ranije. Njihova se bazira na mesu, mesu, i mesu ( eventualno malo krumpira ) a moja bi trebala biti na povrću, voću i, naravno, mesu. Individualno prilagođena prehrana, osim što traži odricanje, traži žrtvu i mnogo volje. Nije jednostavno. Zbog toga me deprimirao makrobiotički stav koji nalaže svježe sjeckanje namirnica, Pa kud još i to? Zar nije dovoljno kuhati posebno za sebe a posebno za svoju obitelj? ...sad još ne bih smjela svo to povrće nasjeckati dan ranije kako bih si olakšala i ubrzala pripremu? Nema šanse, za početak preskačem svježe sjeckanje...
Najvažnije od svega je pripremiti jelovnik prilagođen obrocima na poslu, obzirom da sam jutarnji tip i da mi je jutarnji obrok najvažniji u danu. Spremna sam ujutro kuhati, nije mi teško pripremati svježe obroke za posao jer poznavajući svoje tijelo i svoj ritam znam da obroke moram složiti tako da ni u jednom trenutku nisam gladna. Kad sam gladna svi kriteriji nestaju i sve odluke padaju u vodu.
Većim je dijelom zbog toga ovaj blog i nastao. Zbog toga što su se recepti i ideje za obroke gomilali po bilježnicama i papirićima a kad sam trebala ideju što kuhati ni za vraga nisam mogla pronaći kud sam to zapisala.
E pa sad će biti sve tu i doista nema razloga da dalje zabušavam. Dakle - akcija!
