Nisam savršena. Nitko nije, pogotovo po pitanju ovog našeg tijela kojeg nosimo kao oklop i glancamo, mazimo i pazimo kako već tko znade i umije. Osobno nikad nisam bila neka mršavica, dapače, nisam tome ni težila, nekako si nisam mogla zamisliti da jednog dana budem stara i zgužvana ko posušena šljiva. I tako do mog totalnog savršenstva smeta samo jedna stvar - ove moje dvije-tri suvišne kilice. Zločeste kilice, nikako da se odlijepe od mene kako god se trudila. No dobro, nije baš ni da sam se ubila od truda, pa nisam valjda sama sebi maćeha da se odričem svih onih finih stvari u životu, ali dala sam si truda i, kad sam bila dosljedna, rezultati su bili vidljivi. Jedini je problem što se nesretne kilice vrate odmah nakon što se skinem s jogurta i salata. I sad ti budi pametan. Nisam od onih laganih cura čija konstitucija dozvoljava da ih bez muke prenesete preko praga, ipak se za mene treba malo pomučiti, pa valjda sam vrijedna tog truda...hehe....
I tako, na svojih 165 cm visine dr. Dukan kaže da je moja savršena težina 61,5 kg. U sretnijim vremenima uspijevala sam to neko vrijeme održavati ali sklonost finoj papici bacila me na čvrstih 63,5 i poprilično sam sigurna da je moje tijelo odlučilo da je to njegova savršena težina. Vjerojatno zbog toga nju održavam bez problema,,, ali to nije - TO!
Ja želim, ja hoću, ja mogu skinuti bar još te dvije pa da se dr. Dukan ponosi sa mnom i drži me kao ogledni primjerak kokoši u kokošinjcu.
A ma pustila bih ja to sve skupa kvragu ali kaj ćeš kad me moj garderobni ormar svako jutro kad stanem pred njega mrko gleda i prijeti otkazivanjem poslušnosti. Naime, prije par godina kad sam nekim čudom sa punih 68 kilograma uspjela postići svoju savršenu težinu, napunila sam ga krasnim novim stvarima koje sad sve redom prijete da popucaju po šavovima kad ih izvedem u javnost. Mijenjati kompletan sadržaj ormara, priznat ćete, jest da pričinajava veselje, ali nije ni jednostavno ni jeftino. Dakle, nemojte me krivo razumjeti, ne želim nikakve drastične promjene, radi se o jednom konfekcijskom broju ( Isuse, pa kaj ja to pričam? ...SAMO broj?? )....no dobro, želim neke nove stvari ali, zaboga, pa neću valjda kupovati veći konfekcijski broj!!..
Uostalom, te tri nesretne kilice osim što kvare opći dojam, dok sjedim 8 sati u uredu previše žuljaju oko struka da bih ih mogla tolerirati pa je to sam po sebi dovoljan razlog.
Valjda postoje fine stvari koje čovjek može papati a da se baš ne odrekne svega. Sigurna sam da postoje, nije to sad neka drastika, ipak je u pitanju samo par kila - samo se treba posvetiti tome, prebaciti kvaku u glavi i donijeti nekoliko čvrstih odluka.
Bacam se na to :)
-- nastavak slijedi --
