Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


nedjelja, 31. srpnja 2011.

YORKSHIRE PUDDING


Vjerojatno ste svi čuli za njega. Tradicionalan engleski recept porijeklom iz Yorkshira služi se sa umacima i pečenjem a kako je sad vrijeme kotlovina možda nije loše da isprobate :)

Ja sam ga poznavala samo kao naslov i nikad me nije zaintrigirao dovoljno da ga isprobam. Možda zbog poznate činjenice o bezukusnosti engleske hrane?...a onda se nedugo na TV-u prikazivala epizoda u kojoj je poznati kuhar u nepoznatom engleskom selu poznati lokalni restoran pokušao spasiti od propadanja. Baš zanimljiva priča. Koliko je kuhar uložio truda toliko se vlasnik nije mogao odreći svojih navika, mučeći poslugu i vlastite kuhare, i kad je već izgledalo da je sve spašeno i da će lokal ipak preživjeti stari se vlasnik opet okrenuo svojim ustaljenim navikama, recepturama i ponašanju... i ošlo sve dovraga. Da dobrica od kuhara nije navratio da vidi kako im ide posao - lokal s dugogodišnjom tradicijom propao bi zbog generacijske smjene i nespremnosti vlasnika da mijenja svoje poglede na svijet i prihvati činjenicu da ga je vrijeme pregazilo i da je došlo vrijeme za promjene. I tako je kuhar izmjenio kompletan interijer, eksterijer, kuhinjska pomagala, garderobu osoblja i naravno - jelovnik.

Ono što je meni zapelo za oko je upravo taj jorkširski puding koji se poslužuje uz jelo sa puno umaka pa sam iskoristila priliku kad su susjedi zvali na kotlovinu da ga u živo iskušam. I znate šta? Uspio je. Iako sam stavila premalo soli pojeo se odmah, dapače, nekima se dopao i više nego što sam očekivala. Služi onako, više kao kruh i mogu vam reći da je veoma jednostavan za izradu. Ja sam bila pomalo skeptična obzirom da se radi bez praška za pecivo ali iznenadio me i izgledom i strukturom.
Moram priznati da sam jedva uspjela pronaći neki recept koji bi mi u potpunosti zadovoljio logiku dugogodišnjeg kulinarskog iskustva i objasnio postupak samog pripremanja pa sam u svom prvom pokušaju kombinirala recept za neta i video sa YouTubea. Kasnije sam pronašla ovaj video:
http://www.youtube.com/watch?v=tPaxNiFaegI&feature=related

Izrada:
-Pećnicu zagrijati na 220 stupnjeva. U kalup za muffine staviti ulje ili komadiće masti ( mast je odlična za sve kalupe jer se po njoj kolači ne ljepe za dno ), dakle grudicama masti ispunjene kalupe staviti u pećnicu da se griju. Grijati bi se morali dok mast u njima ne postane veoma vruća, za to vrijeme umutiti tijesto malo rjeđe nego za palačinke

Tijesto:
150 grama brašna
1/2 čajne žličice soli
125 ml mlijeka
125 ml vode
3 jaja

Miješati jaja sa solju, dodati mlijeko pa sve skupa umutiti sa brašnom i pustiti pola sata da odstoji. To je veoma važno. Tijesto obavezno treba odležati, kažu po mogućnosti na hladnom ali ne u frižideru. Ja sam svojeg stavila u frižider :) Za to vrijeme pratiti šta se zbiva u pećnici.

Mast bi se u tih 30 minuta dok tijesto leži trebala već dovoljno zagrijati i biti spremna da ulijete u nju tijesto do pola ili najviše 3/4 visine kalupa. Jako se dižu pa nemojte previše visoko sipati. Ja sam stavila samo 1/3 i još uvijek se puding digao preko ruba. Dakle peku se 20 minuta na 220 stupnjeva i spremni su za njamanciju.
Postoje varijante u kojima se u tijesto stavljaju biber i začinske trave, ili se puding puni mljevenim mesom, sirom ili drugim filerima, ali to sve naravno ovisi o ukusu. Najvažnije da vam ovaj prvi puta dobro uspije a svaki slijedeći već ovisi o vašoj mašti

Film uz ovaj recept: dok grickate košarice od pudinga umočene u umak ili ispunjene npr nekom finom domaćom paštetom pogledajte film ONDINE - Collin Farrell, tmurno irsko nebo i neobična priča sa (ne)očekivanim završetkom
:)