Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


subota, 4. veljače 2012.

SAVRŠENI KRAFNI


'Savršeno' u nazivu dobiju samo oni recepti koje često radim i uvijek uspiju, pa tako osim savršenih krafni, imam savršene buhtle i savršne klipiće. Krafni su najzahtjevniji. Od kad sam ove prvi put probala ( kod jedne stare  Bečanke ) sve recepte koje sam do tad imala bacila sam u smeće, ostao je samo taj. I uvijek mi uspije, iako su se neki koji su po njemu radili poprilično namučili a rezultat im nije bio baš tako sjajan. U čemu je tajna ne znam, no poznata je stvar da to s krafnama nekima uspijeva nekima ne, izgleda da svatko mora pronaći svoj :)
Ovaj je definitivno moj. Sezona je krafni pa evo recepta.

SASTOJCI:

500 g brašna ( oštro )
4 žumanjka
2 žlice šećera
1 dl ulja
4 žlice ruma
2,5 dl mlijeka ( mlako )
malo soli
1 svježi kvasac
ribana limunova korica ( po želji )

U visokoj posudi pomiješati tekuće sastojke; žumanjke, mlijeko, ulje i rum. Dodati šećer, sol, po želji limunovu koricu i nadrobljeni kvasac. Plastičnom žlicom sve dobro promiješati da se kvasac rastopi pa pustiti na toplom da se diže. Kad se na površini napravila pjenica, dodati brašno i miješati mikserom s nastavcima za tijesto. Miksati tako dugo dok se tijesto počne odvajati od rubova zdjele. Mora biti vrlo mekano i ljepiti se za ruke, no ipak dovoljno povezano. Nekad se dobro tijesto za krafne poznalo po tome što su iz njega pucali mjehuri, pa se sjećam da je susjed pričao kako je po sat vremena pjenjačom lupao tijesto do kad baka nije bila zadovoljna....ajme muke...hehe....eee dobra stara vremena...

Vratimo se poslu. Dovoljno izrađeno tijesto istresti na vrlo pobrašnjenu dasku, još ga s gornje strane obilno pobrašniti pa pustiti prekriveno krpom da udvostruči volumen. Kad dovoljno naraste, razvaljati ga prst debelo, kalupima izrezati kolute i slagati ih sa strane. Sve to uz obilno posipanje brašnom u protivnom se ljepi za ruke.
( Krafne će biti pjenušavo meke jedino ako je tijesto vrlo mekano. To je pravilo koje važi i za buhtle. )

Zagrijati ulje. Dovoljno je vruće kad se oko puknute čačkalice ubačene u njega počnu stvarati mjehurići. Krafne u ulje stavljati naopačke - onu stranu koja je bila gore okrenuti prema dolje pa pokriti posudu na pola minute dok se ta strana ispeće. Zatim otklopiti, okrenuti krafne i bez poklopca ispeći drugu stranu.
Vaditi na sloj papirnatih ubrusa. Gotove obilno posipati šećerom u prahu.



Uvijek radim duplu smjesu. Jedna je dovoljna za cca 12 krafni, ovisno o debljini kojom se tijesto razvalja. Ako ih tanko razvaljam i pustim da duže odstoje pokriveni kako bi malo narasli, onda imaju veću rupu u sredini, a ako razvaljam deblje tijesto i ne ostavljam stajati da naraste, onda su puni i spužvasti, sa savršenim rubom, onako školski primjer savršenog krafna.
Aromatičniji su ako se doda više ruma ili rakije, ili jedan vanili šećer. Vanili se umjesto u tijesto može staviti u šećer za posipanje.
Ne punim ih džemom, i bez toga su toliko fantastični da se teškom mukom svladam da ne pojedem sve.
Zbog tromjesečne 'low calorie' faze u kojoj sam trenutno, odrekla sam se ovogodišnjeg pečenja krafni, ali naredne godine ću to svakako nadoknaditi ;)