Toscana asocira na specifičnu arhitekturu, finu hranu, dobra vina, neku posebnu atmosferu i još podosta ugodnih stvari koje svatko od nas ima u glavi na spomen te talijanske pokrajine.
Dio ugođaja mogao se osjetiti neki dan kad je David Rocco u svojoj emisiji Dolce Vita pripremao toskansku fettuntu, a kako smo se prijateljica i ja dva dana ranije vratile iz Firence još nam je čitava ta toskanska priča ostala vrlo bliska.
Istina je doduše da nismo ni probale fettunte (oliti bruschette ) no hrana je bila standardno fantastična pa smo Chiantijem obilno zalile carpaccio od sabljarke, toliko dobar da smo se drugi dan vratile na još, zatim odlično pečenu fiorentinu ( fino sočnu i krvavu ) a za platu assaggia rekla bih da je bila sreća da nije bila veća jer bi smo valjda još danas tamo sjedile i tamanile redom sve do daske.
Assaggi je u stvari naziv za način serviranja. Radi se o nekoliko vrsta hrane serviranih u jednom obroku, na plati ili odvojeno, ovisno o kreativnosti kuhara i ležernosti restorana.
Tko nije probao neka svakako proba. Plate se razlikuju sastojcima a naša je imala karamelizirani luk, domaći namaz od jetre, umak od sjeckanih rajčica, dvije vrste sira, pršut, još neke nareske i vruće, svježe pečene uštipke umjesto bruschetta. Uz to naravno Chianti Classico.
Upravo je njega i David Rocco poslužio u svoje fettunte.
Jednostavne bruschette s gutljajem crvenog Chiantija bude čula i asociraju na onaj naslov iz knjige 'Pod suncem Toskane' prizivajući slike uskih prašnjavih cesta i vitkih čempresa toliko jako da želja da zagrizemo u jedan takav hrskavac postaje gotovo instantna. Pogotovo uz zarazan osmijeh Davida Rocca. Taj bi mi osmijeh bez problema ( uz svoj hedonistički pristup ) mogao prodati i otrov a kamoli ne malo tostiranog kruha i čašicu crnog vinčeka.
Dakle ono što mi zovemo bruschetta u Toskani nazivaju FETTUNTA.
Ostaje činjenica da tamo to sve nekako sjeda na mjesto i možemo jesti samo kruh i udisati samo zrak no oni će imati poseban miris i okus i bit će bolji nego igdje drugdje jer to je Toscana.
Slažete se?
A sad trk u kuhinju napraviti fettunte:
- tostirani komadi focaccie
- češnjak
- maslinovo ulje
- sol
Kako ih napraviti svi dobro znamo: na grill ploči (to je važno) tostirati kruhiće pa ih natrljati prepolovljenim češnjakom, nakapati dobrim domaćim maslinjakom i posoliti krupnom solju. I to je to. Jedino kaj mislim da bi tu kod nas u Zagorju uz to baš dobro sjelo malo fino rezanog domaćeg špeka a dolje, uz more, dobrog domaćeg pršuta. Slažete se?...pa ko je videl jesti samo kruh...
Još jedan od Davidovih toskanskih recepata je i
RIŽOTO OD PIRA
Sve isto kao klasičan rižoto, znači maslinjak, luk, malo ribanog češnjaka i sjeckanog peršina no umjesto riže stavlja se pir a umjesto bijelog vina podlijeva Chiantijem Clasicco pa je atraktivne crvene boje, naravno, serviran uz krupno ribani grana padano.
Jedan od toskanskih specijaliteta su i CANTUCCI za koje sam isprva mislila kako sam kupila suviše stare, tvrde i presušene kekse a onda ( hvala Bogu na Googlu ) shvatila da se radi o dva puta pečenim bademovim biskvitnim keksićima koji se prvo ispeku pa narežu pa još jednom narezani ispeku i doista su jako ukusni.
Recepata ima po netu i u svakom slučaju treba ih probati.
Eto, imamo predjelo, glavno jelo i desert. Za ugođaj Toscane treba još samo Chianti Classico zato trkom u vinoteku, isplati se požuriti.
