HALLOUMI

ili škripavac ili spuznuti sir ili priča o neuspjehu

Zadržimo se još malo u Grčkoj.
Njihov popularni Halloumi ( holumi ) porijeklom je sa Cipra, sličan mozzareli no tvrđi, slaniji i fino se peče na grilu. Kako volim sireve u svakom obliku izazov je bio napraviti ga kod kuće što je poprilično jednostavno. Ili je bar tako izgledalo sve do kad mi prvi pokušaj sa dvije litre mlijeka nije iscurio u odvod jer se sir nije stisnuo pa je  prošao kroz gazu. ( No pa dakle... )
Za izradu je potrebno:
-5 l mlijeka
-sirište ( 21 kn u ljekarni )
-toplomjer
-sol

Postupak je jednostavan. Mlijeko se zagrije do temperature 37 stupnjeva, doda se sol i sirište razblaženo u malo vode, sve se promiješa i ostavi da miruje sat do dva.

Za drugi sam se pokušaj bolje pripremila. Ovaj put je mlijeko bilo kupljeno na tržnici od lokalnog uzgajivača a ja spremna za izradu samo tog sira a ne, kao što je uobičajeno - i kuham i heklam i štikam...
Recept sam potražila na Coolinarici pa hvala Anastasiji na detaljnom opisu kojeg nisam do kraja pročitala tako da sam na suviše krupno ------>
narezala gruž što je bilo kobno kod cijeđenja jer se cijedio dva dana a uz to sam izvela samo pola postupka ( bez ponovnog kuhanja ocijeđenog sira ) i dobila ono što moj suprug jako voli i često donese s tržnice a zovu ga spuznuti sir.

Spuznuti zato što je čvrst i kremast a stajanjem otpušta tekućinu i lagano se širi.
Moram priznati da mi je to bilo otkriće.

Škripavac sam dobila u pokušaju da ispečem taj isti sir no kako se opasno počeo topiti postupak nisam završila pa je bio pečen samo s jedne strane. Dobro se držao kad sam ga prebacila na tanjur gdje se opet stisnuo i pod zubima - škripao. Opa. Još jedno iznenađenje.

I tako sam jednim receptom otkrila tri sira :)

HALLOUMI -do kad ne napravim popravni ispit molim da recept pogledate OVDJE 

SPUZNUTI sir - nakon cijeđenja umjesto da se dalje kuha staviti ga u dublju posudu ( jer ispušta vodu ) i spremiti u frižider

a ŠKRIPAVAC.....hmm...pa ovaj je škripao nakon pečenja,


Za pravi škripavac gospođa Anka s Coolinarike kaže da se sir mora dobro izgnjaviti :)
Pa tko voli neka gnjavi, ja ću ipak ponoviti postupak jer želim napraviti svoj halloumi, želim ga ispeći i znati da je to taj i da recept funkcionira.

TSOUREKI - GRČKI USKRŠNJI KRUH

Nekako je običaj da se po povratku s puta donese sa sobom neki lokalni zalogajčić pa se ovog puta u koferu iz Soluna već tradicionalno našlo vinčeko, sir i dva lokalna začina; Mastic i Mahlab - ono bez čega ne može ni jedan tradicionalan grčki uskršnji kruh a kažu da je po njemu najpoznatiji upravo Solun.


POTREBNO
( za jednu lijepu veliku pletenicu ili tri manje )

750 g brašna za dizana tijesta
200 g šećera
1/2 čajne žličice soli
3 jaja
150 g omekšalog maslaca sobne temperature
200 ml mlijeka
1 svježi kvasac
Mastic - 1 vrhom puna čajna žličica
Mahlepi ( Mahlab ) - 1 vrhom puna čajna žličica
1 žlica ribane narančine korice ( neprskane )
po želji malo mljevenog anisa

GLAZURA:
1 jaje
1 žlica vode
listići badema

IZRADA:

Lagano ugrijati mlijeko. Odvojiti pola količine pa u njemu plastičnom žlicom rastopiti kocku kvasca, dvije žlice šećera i dvije žlice brašna. Paziti pri tom da se kvasac u potpunosti rastopi. Pokriti plastičnom folijom i pustiti desetak minuta da se napravi pjenica.

Za to vrijeme pripremiti ostalo: u posebnoj posudi pomiješati brašno, sol, mastic, mahlab i ribanu narančinu koricu.

Miksati maslac sa šećerom da se zapjeni pa dodati jedno po jedno jaje. Zatim dodati pola količine brašna, dignuti kvasac i malo po malo preostalu količinu brašna neprekidno miješajući. Kad su svi sastojci dodani miksati još desetak minuta da tijesto postane glatko i podatno. Zatim posudu pokriti plastičnom folijom i pustiti jedan sat na toplom. Mastic je razlog zbog kojeg se tijesto jako ne diže no ipak kvasac odradi svoje.

Tijesto sipati na pobrašnjenu podlogu, podijeliti ga na tri dijela i svaki razvaljati u traku dužine tridesetak centimetara pa isplesti pletenicu i formirati je u krug.
Ostaviti dvadesetak minuta ili pola sata da odleži.

Za to vrijeme zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva. Pletenicu premazati jajetom, posuti listićima badema  i po želji na vrh pletenice staviti crveno obojanu pisanicu. Peći oko pola sata da poprimi lijepu zlatnu boju. Po potrebi pred kraj pečenja prekriti alu-folijom da previše ne potamni.

DODATAK:
Umjesto jedne velike, može se napraviti tri male pletenice s pisanicom na vrhu i dobiti lijepi poklon prilikom odlaska u čestitare.

Simbolički pisanica predstavlja krv Kristovu pa se stoga stavlja u vrijeme Uskrsa, no vjerujte ovo izvrsno paše uz kavicu ili čaj u bilo koje doba godine.

Pripremila sam tri verzije recepta za tsoureki koje sam željela isprobati; prvi se nije baš iskazao a trećeg nemam potrebe iskušavati jer ovaj se pokazao po svim kriterijima odličan. Čak i drugog dana kad većina

dizanog tijesta ne dobije prolaz


a najljepše od svega pokazao se kao uskršnji poklon

OBLAČAN DAN U SOLUNU

Volim zemlje gdje naranče rastu uz cestu.
Ima neku čar taj osjećaj da samo posegneš rukom i s grane skineš svježi plod, doduše bez pesticida no zato s okusom ispušnih plinova ali tko mari, osjećaj je dobar.
I dok kod nas novi snježni val bijeli ulice, u Grčkoj oni hrabriji već šeću bez čarapa.
Thessaloniki ili Solun, drugi je po veličini grad u Grčkoj. Smješten uz obalu Egejskog mora u dužini od nekih dvadesetak kilometara danas broji oko milijun i pol stanovnika. Kriza o kojoj mi sve dobro znamo naizgled se očituje jedino u napuštenim lokalima i popustima od 50-70% na izlozima trgovina, no atmosfera grada je i dalje vedra a restorani puni ko šipak. Moguće da je razlog bio karneval koji je tog četvrtka napunio ulice no i naredne su večeri također svi restorani bili popunjeni a razlog smo saznali slijedećeg dana u obilasku tvornice namještaja. Naime radnička je plaća 50 eura po danu što ispada nama nezamislivih tisuću eura na mjesec pa stoga ne čudi popunjenost restorana.

Bez obzira na navedenu plaću iza tih ljubaznih i vedrih ljudi krije se mnogo problema. Očituje se to i prilikom razgledavanja grada kad je od četiri bizantske crkve kroz čija smo vrata pokušali ući otvorena bila tek jedna, i to Hagia Sofia, najpoznatija solunska crkva izgrađena u 8. stoljeću po uzoru na onu veliku u Istambulu. Ostale su zatvorene kao i većina objekata od povijesne važnosti, kažu zbog nedostatka novca za održavanje i nemogućnosti plaćanja osoblja.

I onda neš pil? :)

Šta drugo preostaje nego - hrana. Grci vole fino papati. Da im hrana nije fina ne bi bila globalno poznata a da ne spominjem slastice koje su prava šećerna bomba. Iako nigdje u restoranu nisu posluživali baklavu, na svakom je uglu smještena slastičarna s tortama, baklavama, urmašicama, halvama i šećerlemama da ti pamet stane. Cijene od pola do jednog eura.

I onda neš jel? No pa recite...
Jedino ne razumijem zašto tako finu hranu jedu iz malih tanjura (?)

Svjetski popularna grčka salata košta oko 6 eura, a porcija za slona. Od jedne salate popucate po šavovima. Serviraju vam uz vruće svježe pečene pogačice pa još ako uz to naručite grilani halloumi ( vrsta tvrdog sira ) i gyros ili pržene krake od hobotnice te 1/2 litre domaćeg crvenog vina, do sita ćete se najesti za 10-12 eura po osobi. Istina bez deserta, no siti i sretni. 

Naš beskrajno šaramantan City Hotel bio je smješten na najboljoj mogućoj poziciji; jednu ulicu sjeverno od mora, jedan blok lijevo od Aristotelousa, glavnog gradskog trga, jedan blok desno od Ladadike, kvarta punog malih taverna i pet minuta hoda do tržnice. A tržnica je carstvo hrane, začina i raznih malih kućnih potrepština pa sam se jedva odmaknula s nje. Ovog su puta glavni ulov bili kalupi, upravo oni mali koji su mi tjedan ranije nedostajali za brioše, a kako se od nedavno palim na minijaturne torte, kapitalci su bila dva mala kalupa od 15 centimetara koji se čak i na Amazonu rijetko nađu.
Juhuuu, koja sreća, nakon takvog shoppinga večerica bolje sjeda.

Tsoureki je grčki uskršnji kruh, specifičnog okusa i strukture. Crvena pisanica u sredini simbolizira krvi Kristovu. Kažu da je Solun poznatiji po tsourekiju nego po svojoj Bijeloj kuli a kako tsoureki zahtijeva dva specijalna grčka začina Mastic i Mahlab, najveća mi je briga bila da se kući ne vratim bez njih.
Mastic je produkt drveta koji raste na mediteranskom području a njegova se smola koristi kao dodatak od proizvodnje paste za zube i guma za žvakanje, preko sapuna do prehrambenih proizvoda poput rahat lokuma, likera i dodatka u dizana tijesta. Daje specifičnu gustoću tijestu, koju je teško opisati.
Mahlepi ili mahlab je aromatičan začin proizveden od sjemena jedne vrste višnje. Okus mu je nešto između arome višnje i gorkog badema.

S oba začina u koferu logičan je nastavak bio da umijesim Tsoureki. Moram priznati da smo prvi pokušaj pojeli prije no što sam se sjetila da ga uslikam i iskreno, nisam bila sigurna da mi je uspio. Suviše se brzo posušio i otvrdnuo. No zato je drugi bio uspješan i ukusan. Nešto doista malo drugačije, nekako okusom na pravi panettone a čak je i drugi dan bio odličan. Ključnu ulogu ima Mastic pa ako imate priliku doći do njega, recept slijedi za koji dan.