( slika preuzeta s Večernji.hr )
Drage Varaždinke i Varaždinci. U našem je prekrasnom gradu jučer gostovala Blondie. Da, da, glavom i crvenom kapicom BLONDIE osobno.
Za razliku od njene vršnjakinje Marianne Faithfull koja je na svom zagrebačkom koncertu prije koju godinu totalno razočarala, Blondie nas je probudila i podsjetila na dobro poznate hitove kojima je svojevremeno žarila i palila.
Istina, nije više ista ni glasom ni stasom, no Blondie je legenda, začetnik čitavog jednog pokreta, iza nje ostaje trag i možda je upravo zbog toga malo štrecalo oko srčeka zbog one zelene prazne livade unutar ograde našeg tora.
Grupa koja je prodala 40 miliona nosača zvuka i čije ime stoji u Rock'n Roll Hall of Fame stala je na binu u našem gradu kojim se toliko ponosimo a koji nije uspio popuniti ni dno livade Starog grada? Porazno, zar ne?
Da sam ja netko kao što nisam, sve bih one koji su sjedili vani okolo po bedemima pustila unutra, dapače, natjerala ih da uđu, jer ljudi moji, meni je bio neugodnjak, kakav li je tek njima na bini bio osjećaj? Ne vjerujem da su navikli svirati na livadi...
U jednom se trenutku na ekranu vrtjela snimka njenog prelijepog lica iz mladih dana i kadrovi sastavljanja kotačića unutrašnjosti sata.
Ironično.
Iza nje komadići starog sata, ispred nas posljedica istog tog sata. I zelena trava.
Baš okrutna i neumoljiva ironija života.
( Oprostite mi, znam da ovo nema veze s kuhanjem ali jednostavno nisam odoljela :)
Drage Varaždinke i Varaždinci. U našem je prekrasnom gradu jučer gostovala Blondie. Da, da, glavom i crvenom kapicom BLONDIE osobno.
Za razliku od njene vršnjakinje Marianne Faithfull koja je na svom zagrebačkom koncertu prije koju godinu totalno razočarala, Blondie nas je probudila i podsjetila na dobro poznate hitove kojima je svojevremeno žarila i palila.
Istina, nije više ista ni glasom ni stasom, no Blondie je legenda, začetnik čitavog jednog pokreta, iza nje ostaje trag i možda je upravo zbog toga malo štrecalo oko srčeka zbog one zelene prazne livade unutar ograde našeg tora.
Grupa koja je prodala 40 miliona nosača zvuka i čije ime stoji u Rock'n Roll Hall of Fame stala je na binu u našem gradu kojim se toliko ponosimo a koji nije uspio popuniti ni dno livade Starog grada? Porazno, zar ne?
Da sam ja netko kao što nisam, sve bih one koji su sjedili vani okolo po bedemima pustila unutra, dapače, natjerala ih da uđu, jer ljudi moji, meni je bio neugodnjak, kakav li je tek njima na bini bio osjećaj? Ne vjerujem da su navikli svirati na livadi...
U jednom se trenutku na ekranu vrtjela snimka njenog prelijepog lica iz mladih dana i kadrovi sastavljanja kotačića unutrašnjosti sata.
Ironično.
Iza nje komadići starog sata, ispred nas posljedica istog tog sata. I zelena trava.
Baš okrutna i neumoljiva ironija života.
( Oprostite mi, znam da ovo nema veze s kuhanjem ali jednostavno nisam odoljela :)