Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


subota, 16. studenoga 2013.

HIROŠIMA, LJUBAVI MOJA .......... ( i topli kakao )

Kad si prije spavanja piling za lice natiskaš na četkicu za zube a prije posla kremom za lice počneš slagati frizuru koji bi to bio stupanj?
Moja draga susjeda liječnica vjerojatno bi rekla - sigurno viši.
Nije baš ni čudno ako se uzme u obzir šuma ideja u glavi i tempo iz prethodnog članka.

Jedini istinski problem koji se ovdje javlja je onaj kad otvorim vrata kuhinje pa ne znam čega bih se prije uhvatila a prva misao dok stojim unutra je knjiga Marguerite Duras 'Hirošima, ljubavi moja'. Vjerujem da znate o čemu pričam...

Kaos sastavljen od kalupa, modlica, začina, etiketa i celofana....postoji jedna dobra izreka u koju duboko vjerujem a kaže: kaos na stolu kaos u glavi. E pa ne znam odakle je moj kaos krenuo ali znam da je završio sa: Hirošima ljubavi moja ( toliko me već taj naslov proganja da mislim da je vrijeme da pročitam knjigu ).

A možda s vremenom oguglam. Možda se ova Medenjakova kuhaonica čokolade pretvori u čarobnjački laboratorij sa zabranom prstupa. Ha!! To bi bilo dobro. Nema više kuhanja ručkova, jedu se samo čokoladice a kaos postaje trajno stanje. Ideeeššš....Pa nije mi loša ideja!

Jutros sam, recimo, umjesto uobičajenog instant saniranja nereda odlučila da sama sebi prvo uštrcam jednu dobru dozu minerala u obliku toplog kakaoa.
Ljudi moji! Kad ste posljednji put pili kakao a da nije bio instant i da vas nije pekla savjest zbog ubojite doze šećera?

Kad sam se u 5,50 strčala po stepenicama suprug me samo u čudu gledao. U to bi mi vrijeme uobičajena prva misao bila kavica, no jutros ne znam koji mi je bio vrag, nije mi smetao ni kuhinjski kaos ni dva psa što su se pleli među nogama, prestravljeno sam otvarala paketić sirovog kakaoa i sa srećom utvrdila da je u njemu ostalo taman dvije žličice koliko mi ovog trenutka treba. Uh. A što bih da nije? Nestrpljivo sam čekala da se moj kakao skuha. Ko šiša nered, ovo nisam radila već godinama, valjda još od djetinjstva kad je mirisao iz mamine kuhinje ( i bio mi bezveze ) a sjećam se i sreće kad smo otkrili Nesquik pun šećera pa se svi skupa generacijski prebacili na to.

Čar kuhanog kakaoa nije samo u toplom mlijeku i božanstvenom okusu već i u sastojcima ( VIŠE ) zbog kojih se kakao kao namirnica svrstava u superhranu. Velike doze magnezija, korisnog iz više razloga, između ostalog čine dobro i našem mozgu a znamo da u mozgu sve kreće i sve završava pa smo, eto, opet tamo gdje smo i počeli.
Dakle prije nego što rezerviram mjesto u nekom senatoriju   ( plavo nebo i zelena trava ) popit ću svoju dozu kakaoa, možda pomogne.

                    Kako je malo potrebno za sreću?

-2-3 dl mlijeka ( sojinog, zobenog, rižinog... )
-2 žličice sirovog kakaoa ( nemojte onog iz supermarketa )
-mrvica slada ( agava, stevija, kokosov šećer, par kapi meda... )
-prstohvat krupno mljevenog kardamoma, đumbira, cimeta, čilija, ribane narančine korice ili jednostavno sve zajedno
-topla dekica, pas u krilu i dobra knjiga




Nemojte ubiti sastojke kuhanjem, dovoljno je sve zajedno samo zagrijati da se arome prožmu.

P.S. I nemojte reći da nemate vremena uvrstiti ga u jutarnji ritual