Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


petak, 15. veljače 2013.

NAHRANIMO PTIČICE


I dok u gradu vlada totalna romantika koje je svima već pomalo dosta, ne razmišljamo o tome da u zraku vlada prava drama. Nakon prve navale snijega i niskih temperatura novine pišu o pomoru ptičica koje su se smrzle od niskih temperatura.

Srce ti se stisne kad zamisliš one male, gole, tanke nožice kako mrznu na zimi i ono malo perja koje ih treba ugrijati. A zima ne da li se ne da.


Nema hrane, nema toplog ognjišta...
Ne znaš jel strašnije umirijeti od zime ili od gladi.
Čak i sama misao o tome zebe oko srca i tjera suze na oči.

Za šumske se životinje brinu lovci u lovištima ( isti oni koji će ih kasnije upucati ) a mi ostali možemo nadrobiti nešto mrvica kruha na prozor ili nastojati da u kućici za ptičice ne nestane masnih kugla sa sjemenkama. Baumax, OBI i slične prodavaonice nude pakiranje s par komada takvih kugla i koštaju nešto malo kuna. Nula u odnosu na pomoć koju dajemo našim pernatim sugrađanima.