Recept iz časopisa Dobra hrana br. 10
Čili kojeg kuham oduvijek se mogao zvati 'from hell'. Jednostavno ga ne znam skuhati umjerenog. Ljuto je i inače moj najdraži okus pa su mi okusni pupoljci valjda već oguglali, zato nikad nemam mjeru pa moji kažu da uvijek pretjeram. Ali čili mora biti ljut. Sav je njegov karakter upravo u tome.
Inače prvi sam susret s čilijem imala prije podosta godina kad nas je ugostila jedna Amerikanka hrvatskog porijekla. U obiteljskoj kući pola sata vožnje od NY u koju smo stigli zajedno s njom ( usput smo u lokalnoj trgovini kupili finu domaću juhicu :), iznjeli smo na terasu stol i stolice ( za to je vrijeme ona ravno iz škrinje na plinski štednjak stavila da se grije lončina čilija ), i dok smo mi servirali stol, pojeli juhu i malo razgledali okoliš, hrana je bila spremna.
Ogroman lonac čilija, tanjur krupno ribanog sira, vrhom pun tanjur narezane svježe rajčice i isto jedan takav tanjur pun sjeckane hrskave salate. Sve to servirano uz tortilje koje je svatko sam punio mješavinom nadjeva po želji.
Još i sad pamtim kako me se dojmila jednostavnost jela i pripreme, a prije svega ležernost prostupa. Ja bih ovdje, za goste koji tako rijetko dođu, kuhala čitav dan ( ma kakav dan, ubila bih se od posla već dva dana ranije ), te kolači, te razne kerefeke, a žena je lijepo servirala ono što joj je omogučilo da provede s nama svaki trenutak kako bi smo NY, grad koji živi 24 sata, upoznali van okvira standardnog turističkog razgledavanja. I zahvalni smo joj zbog toga.
Tada sam također naučila nešto veoma važno - da se gostoljubivost se ne mjeri samo količinom i vrstom pripremljene hrane već da ima mnogo lica.
Čili je od tada redovan obrok na našem meniju, djeca su ga oduvijek voljela, a ono odraslo muško koje je već odletjelo iz gnijezda, ponosi se svojom sposobnošću kuhanja čilija pa svako malo čujem da opet kuha za ekipu.
SASTOJCI:
450g mljevene junetine
400g crvenog graha
250g sjeckane rajčice ( iz konzerve )
maslinovo ulje
1 habanero papričica ( ili mješavina začina za CHILLI CON CARNE )
1 crvena paprika
2 češnja češnjaka
1 glavica luka
malo crnog papra
malo kumina
kukuruz šećerac po želji
Na žlici maslinova ulja popržiti luk. Dodati meso da posmeđi pa umiješati češnjak, papriku i ljutu papričicu. Popapriti, pa posuti kuminom u prahu i dobro promiješati.
Dodati crveni grah i paradajz, posoliti i zaliti šalicom vode.
Pustiti da se krčka pola sata uz povremeno miješanje.
Ako se dodaje gotova mješavina onda izostaviti papar i papričicu, potrebno je jedino soliti jer ( Kotany ) mješavina nije slana.
Kad nemate vremena za kuhanje - skuhajte čili.
Meni je spas u trenucima kad dođem mrtva umorna kasno s posla. Otvorim konzervu crvenog graha, konzervu rajčice, mješavinu začina, i još nisam izula cipele a već se u loncu krčka ručak za sutra.
Dobar čili mora biti gust. Moj je ispao malo suviše rijedak jer sam opet pretjerala s papričicom pa sam morala intervenirati, no najbolji je kad nema tekućine već gustoćom podsjeća na rižoto.
Još malo sira i evo odličnog ručka.
Inače prvi sam susret s čilijem imala prije podosta godina kad nas je ugostila jedna Amerikanka hrvatskog porijekla. U obiteljskoj kući pola sata vožnje od NY u koju smo stigli zajedno s njom ( usput smo u lokalnoj trgovini kupili finu domaću juhicu :), iznjeli smo na terasu stol i stolice ( za to je vrijeme ona ravno iz škrinje na plinski štednjak stavila da se grije lončina čilija ), i dok smo mi servirali stol, pojeli juhu i malo razgledali okoliš, hrana je bila spremna.
Ogroman lonac čilija, tanjur krupno ribanog sira, vrhom pun tanjur narezane svježe rajčice i isto jedan takav tanjur pun sjeckane hrskave salate. Sve to servirano uz tortilje koje je svatko sam punio mješavinom nadjeva po želji.
Još i sad pamtim kako me se dojmila jednostavnost jela i pripreme, a prije svega ležernost prostupa. Ja bih ovdje, za goste koji tako rijetko dođu, kuhala čitav dan ( ma kakav dan, ubila bih se od posla već dva dana ranije ), te kolači, te razne kerefeke, a žena je lijepo servirala ono što joj je omogučilo da provede s nama svaki trenutak kako bi smo NY, grad koji živi 24 sata, upoznali van okvira standardnog turističkog razgledavanja. I zahvalni smo joj zbog toga.
Tada sam također naučila nešto veoma važno - da se gostoljubivost se ne mjeri samo količinom i vrstom pripremljene hrane već da ima mnogo lica.
Čili je od tada redovan obrok na našem meniju, djeca su ga oduvijek voljela, a ono odraslo muško koje je već odletjelo iz gnijezda, ponosi se svojom sposobnošću kuhanja čilija pa svako malo čujem da opet kuha za ekipu.
SASTOJCI:
450g mljevene junetine
400g crvenog graha
250g sjeckane rajčice ( iz konzerve )
maslinovo ulje
1 habanero papričica ( ili mješavina začina za CHILLI CON CARNE )
1 crvena paprika
2 češnja češnjaka
1 glavica luka
malo crnog papra
malo kumina
kukuruz šećerac po želji
Na žlici maslinova ulja popržiti luk. Dodati meso da posmeđi pa umiješati češnjak, papriku i ljutu papričicu. Popapriti, pa posuti kuminom u prahu i dobro promiješati.
Dodati crveni grah i paradajz, posoliti i zaliti šalicom vode.
Pustiti da se krčka pola sata uz povremeno miješanje.
Ako se dodaje gotova mješavina onda izostaviti papar i papričicu, potrebno je jedino soliti jer ( Kotany ) mješavina nije slana.
Kad nemate vremena za kuhanje - skuhajte čili.
Meni je spas u trenucima kad dođem mrtva umorna kasno s posla. Otvorim konzervu crvenog graha, konzervu rajčice, mješavinu začina, i još nisam izula cipele a već se u loncu krčka ručak za sutra.
Dobar čili mora biti gust. Moj je ispao malo suviše rijedak jer sam opet pretjerala s papričicom pa sam morala intervenirati, no najbolji je kad nema tekućine već gustoćom podsjeća na rižoto.
Još malo sira i evo odličnog ručka.
