Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


nedjelja, 15. srpnja 2012.

SARAH'S PASTRIE'S & CANDIES, Chicago

Kažu da ne postoje slučajnosti.
S vremenom sam nekako i sama sve više uvjerena u to iako poštujem teoriju da u određenom trenutku nešto više pažnje obraćamo na određene stvari pa se one po principu magneta ljepe na nas. Bez obzira o čemu se radilo, meni se poklopilo. Prije nekih mjesec dana, listajući newslettere, otvorila se slika kućice iz bajke, izgledala je upravo onako kako ja zamišljam da bi trebao izgledati moj candy shop. Adresa: E. Oak Street, Chicago. Je li moguće? ja upravo pakiram kofere za tamo!
Opsesija se rodila.
Naravno, u prelijepom i prevelikom Chicagu trebalo mi je gotovo sedam dana da takvo jedno mjesto napokon dođe na red.



Na samom vrhu Magnificent Mile, glavne shopping ulice Chicaga, mala je poprečna ulica s ekskluzivnim robnim markama među kojima je Sarah's Pastries svojom crvenom tendom i minijaturnom bijelom drvenom ogradicom bila bombončić u sivilu okolnih zgrada.

Prostor je bio minijaturan, uzak i dekorativan. Na zidovima članci i uokvireni isječci iz raznih časopisa, među ostalim i onaj iz Traditional Home prema kojem sam ih pronašla i ja.
S velikim sam zadovoljstvom naručila komad pite od sezonskog voća, nestrpljivo iščekujući što će mi stići na stol. Stigla je prefina, hrskava pita od višanja i badema, upravo onakva kakva je morala biti da ispuni očekivanja koja baš i nisu bila mala :)



Nije me začudilo što je bila servirana na premalom plastičnom tanjuru s plastičnom vilicom jer u proteklih sam se sedam dana navikla da im tamo, u tako velikoj zemlji s tako mnogo ljudi, baš i nije na svim mjestima stalo do prezentacije nego više do praktičnosti.

Naravno, u boljim restoranima ipak ne služe hranu na plastičnim tanjurima no nešto više o tome i hrani, hrani i još malo hrani, za koji (tje)dan dok savladam vremensku razliku, trenutno me totalno oborila.