Mislim da mojom malenkošću dominira onaj minijaturni komadić mozga koji se boji da ću jednog dana završiti stara i mršava ko sasušena šljiva. Ozbiljno.
Ne mislim da je mršavost loša, no nekako mi se čini da je ipak pod stare dane bolje imati nešto malo više mesa na kostima.
To me muči još od onih davnih dana ( čitajte godina ) kad mi je susjedica, dok sam pri dolasku s posla izlazila iz auta, preko plota viknula 'susjeda, opet ti ruži prstenje po rukama!' a ja sam u glavi vidjela sliku sasušene starice, samo kost-koža-dlaka, na kojoj sve visi, i koja okolo hoda bez kompasa i kriterija, sretna u svojoj pretjeranosti.
Od tada se, očito, svojski borim da se vizija ni u kom slučaju ne materijalizira.
Zašto bih se inače toliko trudila uništiti svo to vrijeme i sav trud koji sam uložila u proteklih mjesec dana da skinem tih nesretnih par kilograma?
Danas je točno mjesec dana od početka Dukanizacije. Da sam bila uredna, prema autoru proslavljene dijete, sada bih već bila na željenoj težini i u fazi konsolidacije - učvršćivanja novonastale kilaže. No ja sam malo švrljala pa sam, u okviru dozvoljenih granica, jela suviše povrća(!), malo previše ugljikohidrata i definitivno premalo vježbala.
Istopila su se puna tri kilograma ( mnogo, obzirom da mislim da je zdravo gubiti pola kilograma tjedno ) no koliko sam vremena i truda uložila u spremanje te, samo moje hrane, trebala sam izgubiti barem šest!
Dukan definitivno nije za one koji nemaju vremena. Prije svega zbog toga što svakog trenutka trebate znati što možete jesti, što ćete slijedeće jesti i što vam sve treba da pripremite ono što ćete sutra ujutro jesti. I tako svakog dana.
Vraški puno posla. No ništa nije teško i čovjeka veseli kad zna da iza toga stoje nekakvi rezultati pa se tako ni ja ne žalim na uloženo vrijeme. Ali, dovraga, predugo traje! dosta mi je toga!! Već si doista želim jednostavno odrezati šnitu kruha, namazati putrom i džemom i sita i sretna popiti kavicu i krenuti na posao. Dosta mi je spiskova, planiranja i nabavke svakog dana. Fali mi voće ( užasno mi fali voće ), croasane, kolači i kriška svježeg baquetta u subotnje jutro, premazana s malo posoljenog domaćeg putreka. Njama.
Sanjam. Preda mnom je Uskrs ( vrijeme napasti ) i do tada još najmanje mjesec dana reducirane ishrane. Iza mene su Valentinovo i fašnik, dani kad sam do grla zaglibila. Doduše, na Valentinovo samo sa dvije praline ali sam zato na fašnik tri dana za redom izgubila kompas, prvi dan sa zdjelom fritula, drugi dan s tri krafne i treći dan opet s tri krafne. Možete pojesti tri krafne jednu za drugom?
Ja mogu. Šmrc. Kaj mogu kad nemam kočnice.
Zato imam još mjesec dana dodatno. No ništa, odluka je pala...u jednoj ruci zastava, u drugoj truba, u kompu pun folder novih recepata....trataratataaaa.....idemo dalje! Još mjesec dana Dukana.
Uvjerena sam da će se na kraju ipak isplatiti ;)
