Nekako je kult hrane uvijek visoko na listi prioriteta pa smo često znale izvoziti popriličan broj kilometara da bi, van grada, pojele nešto po preporuci.
U lijepoj našoj isto tako imam već cijeli spisak gastro lokacija a neke od njih, iako su u Zagrebu, rijetko dođu na red, uglavnom zbog ograničenog vremena ili kojekakvih drugih bezveznih razloga. Neki su se dan stvari posložile pa je ostalo vremena da nas dvije u miru sjednemo i počastimo se nekom finom papicom. Pao mi je na pamet Lari i Penati zbog ušećerenog jalapena koji sam čitala da imaju i zgodnog interijera kojeg smo željele u živo doživjeti, no moram priznati da smo se razočarale.
Prvo - nije bilo jalapena jer kažu da su ga napravili samo nešto malo za svoje potrebe ( šmrc ), drugo - došle smo pola sata prerano, naime hrana se poslužuje od 12 sati, a onda su nam na pitanje što je danas na jelovniku rekli da ga još nisu formirali ( pola sata prije početka ručka?? ) i na kraju su nam rekli da nisu sigurni da bi se našla dva mjesta za nas dvije. Hmm..
Logički smo zaključile da nismo dovoljno ulickane za ovo mjesto i bez imalo žaljenja otišle u Cušpajz na odličnu gustu juhu od tune i slanutka. Prekrasna, jednostavna i simpatična Leonarda kuha odlične guste juhe, da skuha otrov valjda bi se i taj pretvorio u eliksir života koliko je u njoj pozitivne energije, a kako hrana prenosi energiju svog kuhara njena vam doslovce može uljepšati dan. Nama je uljepšala. Malo aromatičnog kuhanog vina još nam je dodatno podiglo temperaturu pa smo jednoglasno zaključile kako je Cušpajz mjesto na koje želimo navratiti svaki put kad nađemo vremena.
Svaka joj čast na kreativnosti! Slanutak s tunom bio je toliko dobar da moram i sama iskušati servirati svojima nešto takvo a bakalar s krumpirom je gotovo pa idealan za nadolazeći Badnjak.
Samo mi nije jasno zašto se ja toga nisam dosjetila nego uvijek drapam po istoj cesti; grah-ričet, sarma i vrlo rijetko još pokoje varivo, a slanutak i tuna gotovo pa nikad, da ne velim da bakalar samo na Badnjak....doduše suhi pa ima s njim posla ali svježi je odličan i lako dostupan.
Hitno moram polugu u glavi s kolača prebaciti na guste juhe!
Hitno!!
No da. Kad smo već kod kolača - višak novca i manjak kalorija nadoknadile smo u Cookie Factory gdje smo u svom prvom pohodu odmah slistile pola slastičarnice pa je tako svaka naručila jedan vrući brownie sa sladoledom od pistacija ( ispada da je najbolji bio onaj čisti čokoladni ), zatim sam morala probati vruću čokoladu, nije bilo one s čilijem pa sam uzela s naranđom i cimetom a zatim nam oko nije silazilo s mini cheesecakea u minjon šalici pa smo naručile još i njih. Bili su jednostavno božanstveni. I za kraj - pita od bundeve. Mislila sam - ako je to ona prava američka pumpkin pie, onda neidem doma do kad to ne probam. Na kraju sam ju morala ponijeti sa sobom jer jednostavno nisam mogla više disati. Ispalo je da je pita - BOŽANSTVENA, lagana i kremasta. A, iskreno, nije izgledala tako. Ja sam se žalila kako je moja ispala niska jer se tijesto spustilo a zapravo je idealna upravo takva, sasvim sasvim tanka. Pitam se u čem je caka?..to svakako moram istražiti.
U svakom slučaju drugi put idemo na još. A i taj mali cheescake mi ne da mira, jučer sam u časopisu D&D vidjela recept za nešto slično pa najbolje da probam.
A te guste juhe....ma....bacam se na njih odmah iza blagdana
:)
