SPRITZ

Ne samo da volim Campari nego bih se mogla utopiti u njemu. Ne znam kako to čovjek toliko zapne za nešto da ga s godinama ni malo ne popusti ali ta boja koja me u potpunosti fascinira pa onda ta gorčina, taman toliko da nije previše,...sve mi to toliko odgovara da ne čudi što sam se iz Venecije vratila zaražena još jednim long drinkom ovaj put upravo po mojoj mjeri.
Naravno, radi se o Spritzu a služi uglavnom kao aperitiv iako ga Talijani ( kao i Francuzi svoj Kir ) po čitav dan pijuckaju po terasama - prije ručka, poslije ručka, sa slamčicama, bez slamčica, sa ledom, bez leda....kako već kome odgovara. Koliko je popularanan govori i činjenica da su snalažljiviji trgovci uveli inačicu ''take out'' pa se po venecijanskim ulicama može sresti čitava rijeka turista koji, izgubljeni, s kartama u ruci srčući spritz, među kanalima traže svoju destinaciju. Ono što je meni zanimljivo je to da čitava jedna talijanska pokrajina pije sasvim jednostavan ljetni koktel koji kod nas gotovo da ne egzistira.
Tradicionalno, talijanski se Spritz radi od Aperola koji je okusom veoma sličan Campariju ali mu boja nije crvena nego intenzivno naranđasta, uz to ima nešto više šećera i nešto manje alkohola.

APEROL SPRITZ
originalni recept glasi

3 parts Prosecco
2 parts Aperol
1 splash of soda or seltz
Ice, half a slice of orange.

Pravo je osvježenje pa se ugodno smjestite na ležaljku uz neku dobru knjigu i uživajte.

Knjiga uz koktel: MOŽE I BEZ KAVIJARA - ležerno štivo za ljubitelje kulinarike i kriminalistike u isto vrijeme

KIR

Još jedna od finih stvari koju sam 'dovukla' iz Normandije zove se Kir.

Mješavina likera od crnog ribizla i tradicionalnog normandijskog apple cidera. Nije da nisam nikad čula za Kir Royale ali ta veza sa šampanjcem nekako mi je zvučala previše hohnobl i nije mi se činila prikladna za svakidašnju upotrebu. Upravo sam zato bila ugodno iznenađena sa Kir Normand kojeg Parižani piju tokom čitavog dana, najviše u popodnevnim satima uz kavicu i grickalice. Cider, koji se i kod nas u posljednje vrijeme veoma reklamira, daje svježinu i lagano muzira dok mu liker od crnog ribiza u maloj količini daje boju pa sve skupa izgleda poput nekog laganog rosea.
Kao pasionirana ljubiteljica koktela svih vrsta odmah sam se utopila u bezbrojnim varijacijama koje su se nudile po restoranima iako moram priznati da mi se prvi kojeg sam probala najviše dopao. Možda zbog čari Montmartrea i zvukovima jazza koji je dopirao iz unutrašnjosti kafea.

Ne moram ni spomenuti da sam odmah po povratku s puta otrčala potražiti Creme di Cassis.
Nekako je dugogodišnja tradicija da se po povratku s puta okupi ekipa na degustaciji autohtonih gurmanskih delicija koje s velikom ljubavlju kupujemo na putovanjima kako bi ih kasnije svi zajedno mogli kušati i prepričavajući zanimljivosti uživati u zajedničkom druženju.
I tog su popodneva na stolu bili francuski sirevi, namazi i Kir.

Evo recepta

KIR NORMAND

1-2 jušne žlice likera Creme di Cassis
muzirajuće bijelo vino ( Prosecco ) ili još bolje apple cider ( cca 1,5 dl )

sipati liker u čašu i dopuniti ciderom ili bijelim vinom

Trenutno je veoma popularan Somersby ali trgovine nude cider raznih proizvođača i raznih okusa pa probajte varijantu sa kruškom iako je meni osobno najbolja ona sa bijelim vinom

Film uz čašicu slatkog kira: THE GREAT GATSBY - Mia Farrow i Robert Redfort u romantičnoj drami snimljenoj prije 30-ak godina i okrunjenoj s dva oskara

KARDAMOM i SLATKA RIŽA

Uvijek svemu dajem drugu šansu. Nekako sam to naučila još u djetinjstvu kad je moja majka skuhala cušpajz koji sam mrzila i koji nikako nisam mogla progutati a onda sam kod susjede iz čiste pristojnosti jela njenu verziju takvog cušpajza i bio je sasvim dobar. Nekako isti ali opet sasvim drugačiji, i sasvim dobar. Iz istog sam iskustva izvukla pouku da nikada ne treba reći da ne volim hranu koju nisam probala. Fuj nekom ne mora biti fuj i meni, ali ako u dva navrata na dva različita mjesta probam istu vrstu hrane i zaključim da to nije to onda je množim s nulom i brišem iz jelovnika.
Tako nikada nisam baš voljela kardamom. Njegov mi je slatkasti miris/okus imao neku odbojnu notu zbog čega sam izbjegavala stavljati ga u jela. A volim začine, dapače, luda sam za njima, samo što mi taj nekako nikako nije sjeo sve do kad nisam probala desert sa rižom koji me razoružao.

Radi se o riži kuhanoj na mlijeku zajedno sa začinima u koju se dodaje tučeno slatko vrhnje pa servira u čaši zajedno sa preljevom od voća
Sve to ne bi bilo vrijedno spomena da nema unutra kardamoma pa ako imate volje predlažem da probate

1 šalica riže ( okruglog zrna )
4 šalice mlijeka
1 štapić cimeta
2 vanili šećera
nekoliko klinčića
među prstima kardamoma ( ja stavim dva prstohvata )

Kuhati rižu sa svim gore navedenim začinima tako da nabubri pa ugasiti vatru i pustiti poklopljeno.

Ne treba je dodatno šećeriti. Ako riža nije prekrivena mlijekom dok ugasite vatru dolijati još toliko mlijeka da bude otprilike prst iznad nje. Najbolje da odstoji preko noći da nabubri i popije svu tekućinu.
Drugi dan istući slatko vrhnje i rahlo umiješati u rižu.
Servirati u visokim čašama; na dno džem ili preljev od višanja, red riže, red džema, opet riža i na vrhu malo džema za dekoraciju.
Može se servirati i sa višnjama iz kompota, ja najčešće koristim Podravkin nadjev od višanja u koji umiješam malo ruma alinaravno, može bilo kakav džem i voće

Jednostavno, lako izvedivo i fino.

Film uz desert: VATEL - raskoš Versaillesa, kostimi, hrana, intrige...Vatel (Gerard Depardieu) priređuje trodnevnu feštu s kulinarskim bakanalijama i usput malo ljubi Umu Thurman :)