Ta zanimljiva rečenica u mom se slučaju pokazala itekako istinita prije nekih mjesec dana kad me razveselio Dunjin informativni meil kojim započinje online program čišćenja organizma pod nazivom 'Detox, a ne botox'.
Kao da je znala da sam uprova tih dana o tome razmišljala.
:)
Proljeće je vrijeme detoksikacije. Zbog toplijeg vremena naš organizam teži promjeni prehrane i traži laganiju hranu, međutim ova je zima trajala i trajala ( i meni smrznutoj još uvijek traje ) pa je detoks nekako uvijek počinjao 'od slijedećeg ponedjeljka'.
Poznato, ha? :)
No kako to obično biva stvari se same poslože i eto, Dunja je nudila mogućnost koja se ne propušta - gotov jelovnik, hrpu novih saznanja i početak - ovog ponedjeljka.
Nije bilo šanse da propustim taj vlak.
Dunja je vrsni HR chef s dugogodišnjim iskustvom, napisala je nekoliko kuharica koje se sve redom prodaju na globalnom Amazonu, pa koji bi luđak željan znanja propustio mogućnost da mu njeni recepti sami od sebe sjedaju u meil?
Definitivno nisam taj :)
Tim više što je veganski način na koji Dunja kuha meni nedovoljno istražen teren a ja vječno gladna novih jestivih iskustava.
S godinama rastemo, razvijamo se i napredujemo. Ako ne napredujemo znači da stojimo na mjestu a to nije cilj razvoja.
Ja sam u međuvremenu napredovala do faze kad kuham samo za sebe, ako se to može zvati napredak, jer moji doma zaziru od zdravog tanjura a baš nekako ne volim kad mi, kako se to kod nas kaže delaju bedaka s hrane. Pa sad svatko kuha sam. Nije to loše; jedeš kad želiš i što želiš bez večernjeg kuhanja za drugi dan.
Naime, s Dunjinim programom, umjesto 10 minuta jutarnjeg vježbanja uvela sam 45 minuta jutarnjeg kuhanja jer mi to čini mnogo više veselja od gimnastike. Mrzim vježbati, rađe kuham. Sebi. Doručak i ručak koji nosim sa sobom na posao. Moj dragec je btw. friško pečeni penzioner i zadrti tradicionalist koji te bedastoće ne jede pa se rađe drži svog pire krumpira sa šniclima. Nije da ne volim pire ali upravo sam nedavno saznala da biljke noćnih sjena mogu izazvati upalne procese kod osoba s osteoartritisom kao što sam ja pa rađe jedem pire od cvjetače
Dunja ne koristi biljke noćnih sjena i veoma dobro barata sastojcima stoga sam njenim programom otkrila još jednu dimenziju kuhanja - žitarice u kreativnim veganskim obrocima.U želji za novim saznanjima, iz svoje sam trenutne paleo prehrane s raw food desertima pregazila sva vlastita 'hranidbena' uvjerenja ( paleo naime ne koristi žitarice ) istovremeno otkrivši JOŠ jedan, za mene nedovoljno istražen svemir.
Naglasak je na 'još' jer moj Apollo brzinom zvuka na putu kroz galaksiju otkriva sve više i više novih planeta i već se pitam što je slijedeće.
Što mogu kad sam labilna. Hrana mi je strast. Neka mi oproste svi koji uspijevaju u vlastitom neznanju čvrsto se držati vlastitih uvjerenja.
Uostalom, zar nije jedna od najvažnijih stvari u životu upravo informacija? Samo s dobrim informacijama možemo napraviti dobar izbor, a dobrim izborom postajemo bogatiji, ne samo u materijalnom već i u duhovnom a svakako i iskustvenom smislu.
Stoga je izazov veganskog kuhanja za mene bio suviše vrijedna mogućnost da bih je propustila.
Sva mi se kreativnost oko žitarica do sada svodila na rižota ( uglavnom s mesekom zbog mog drageca ), quinou i indijski dhal. Impresivno, ha?U tri zanimljiva tjedna prepuna kuhanja, sjeckanja i novih saznanja otkrila sam mnogo novih okusa.
Rezultiralo je upisom na Ayurvedski tečaj kuhanja i nastavkom Dunjinog programa u laganijem tempu.
Ja sretna :)
A vi?
Ako sam vas zaškakljala pridružite se Dunji, program kreće svaka tri tjedna a jedan, evo, starta upravo ovog ponedjeljka.
Njena adresa je dunja@dunjagulin.com
Dobro vam kuhanje!!
:))
