Krasna bijela riba kao stvorena za gradele koju smo mi jednostavno ubacili na tavicu i pojeli uz sezonsku salatu. Iako je zvala na bijelo, na kraju joj je odlično sjela čašica domaćeg crnjaka.
Banja.
Dok sam se poslije ručka izležavala na ugodnom poslijepodnevnom suncu razmišljala sam kako je ovo zapravo pravi odmor i kako ne bih imala ništa protiv nekoliko kišnih dana, da se uz sve to još i dobro naspavam. Želja mi se na pola ostvarila pa se pet dana pretvorilo u pravu uživanciju.
Kako je smokva na dvorištu imala još taman toliko plodova da ih obrstimo u tih nekoliko dana, a novi broj Dobre hrane malo dopunio uobičajeni recept za smokve sa sirom, na sveopće smo zadovoljstvo zaključili kako je preljev od limuna, meda i maslinovog ulja upravo savršen u kombinaciji s pršutom i kako to svakako valja češće primijeniti.
Pokazalo se da su smokve s pršutom idealno predjelo, lignje s krumpirom iz pećnice izvrsno glavno jelo ( pogotovo dok čekate nekog tko stiže s puta i ne zna se točno kad će stići ), a clafoutis jednostavan i brzi desert. Naravno, čašica domaćeg crnjaka je obavezna a kavica....pa kavica u gradu.
Nakon dobrog vina dobra šetnjica, jer gosti još moraju upoznati znamenitosti grada a kako će to učiniti ako ih ponapijate, jel?
Jer čašica po čašica i već je noć, a noć.....pa noć ima svoju moć, zar ne? Pogotovo ako ste na godišnjem ;)