Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

DUKAN - FAZA KONSOLIDACIJE

Napokon smo i mi dočekali knjigu.
Bilo je i vrijeme, iako, da se mene pita rekla bih - u krivo vrijeme.
Mislim da je Dukan idealan za zimsko skidanje kilograma jer zabranjuje konzumaciju voća, a kako se tržnica trenutno puni krasnim svježim jagodama i svježim povrćem koje smijemo jesti samo na preskokce, meni bi doista bilo teško držati se tog režima u ovo doba godine.
No nema veze, zadnji je vlak pa zato svi koji putujete - uskačiteeee!!
Piči me savjest da završim ovaj svoj editorijal koji je započeo još zimi i nema kraja.
Dakle iza FAZE NAPADA i  FAZE IZMJENE, dolazi na red treća faza - faza konsolidacije. Ako je ona došla na red znači da smo već na svojoj željenoj težini i sreća je potpuna :)
Meni je trebalo mjesec dana da skinem četiri kilograma, što mi se čini iznenađujuće mnogo u tako kratkom roku, tim više jer se doista nisam strogo pridržavala pravila; jela sam najmanje 5-6 žlica zobenih pahuljica ( umjesto dvije ), svi su dani bili s povrćem, stavljala sam kap maslinjaka prilikom pečenja mesa i u salatu i obavezno sam u jutarnjem obroku imala orašaste plodove, što je također zabranjeno.
Uz to sam pila ogromne količine Jane s jagodom ( hrpa dodatnih kalorija ), počastila se s dvije čokoladne praline a za fašnik čitav vikend jela fritule i krafne ( počevši od petka ). No zato sam odmah iza toga naredna tri tjedna bila na stogom režimu ( dvije žlice pahuljica i samo jedan obrok povrća dnevno ).
Trebalo je izdržati još nekoliko tjedana da stignem do posljednje faze no, iskreno, već mi je bilo dosta onog čudaškog okusa u ustima.
I pala sam. Pokleknula. Kako želite...uglavnom, bio je dovoljan jedan uobičajeni susret s ekipom ( za punim stolom ) da sasvim zaboravim koliko sam truda uložila u proteklih par tjedana. Žalibože vremena, za ostalo i nije toliko šteta jer nisam bila gladna a otkrila sam i nekoliko korisnih recepata koje često radim, domaći jogurt i keksiće bez grižnje savjesti. Njih pečem bar jednom na tjedan i nastojim da ih uvijek imam na stolu.
Uglavnom - gotovo, stala sam.
Dalje ćete morati sami. Knjigu sam kupila i ja pa možda je jednog dana pročitam i odlučim nastaviti gdje sam stala,  no za sad sam se pomirila da oni sanjani kilogrami nikad veće biti dio moje osobnosti.
Nema veze, deset godina sam starija pa valjda je normalno da budem četiri kilograma teža :)
Da krivo ne shvatite, volim ja sebe i takvu, ali jedna stara izreka kaže 'besposlen mozak-vražje igralište' a ako već treba birati, najbenignija zabava za mozak je - dijeta.
 Priznajte :)