Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


srijeda, 31. kolovoza 2011.

MED I CIMET


Neki dan mi je meilom stigao poveći tekst o zdravoj hrani, zdravim navikama i receptima vezanim uz to. Doista iscrpan tekst, meni veoma zanimljiv pa će ga ovdje prenijeti komadić po komadić, odijeljeno po temama. Za početak sam izabrala kombinaciju meda i cimeta koja se na istoku koristi već stoljećima a spominje se i u Ayurvedi kao dio tradicionalne indijske medicine.

Činjenica je da mješavina meda i cimeta liječi skoro sve bolesti.
Cimet je jedan od najstariji začina poznat čovječanstvu, dok se med polako ali sigurno sve više koristi kao lijek. Eterična ulja dobivena od cimeta i enzim iz meda koji proizvodi hidrogen peroksid učinkoviti su u zaustavljanju razvoja bakterija i gljivica. Med i cimet osim što se koriste kao začini, prepuni su antimikrobnih svojstava.


Srčane bolesti
Napravite pastu od meda i cimeta u prahu. Namažite ju na kruh umjesto marmelade, i jedite to redovito za doručak. Ovo će smanjiti nivo kolesterola u arterijama i spriječiti srčani udar.

Artritis
U čaši vruće vode promiješajte dvije velike žlice meda i jednu čajnu žlicu cimeta u prahu. Popijte to ujutro i navečer. Kod redovitog konzumiranja može se izliječiti čak i kronični artritis.

Infekcije žucnog mjehura
U čaši mlake vode promiješajte dvije velike žlice cimeta u prahu i jednu čajnu žlicu meda. Pijte to svaki dan. Ovo će uništiti mikrobe u žućnom mjehuru.

Kolesterol
Promiješajte dvije velike žlice meda i tri čajne žlice cimeta u velikoj čaši čaja. Kada to popijete, nivo kolesterola će se sniziti za 10% u roku od dva sata.

Prehlada
Ako patite od prehlade, uzmite jednu veliku žlicu meda sa ¼ žlice cimeta. Uzimajte to tri dana za redom. Ovo ce riješiti prehladu, kronični kašalj i začepljenje sinusa.

Bol u želucu
Med u kombinaciji sa cimetom izliječit će bol u želucu. Uzimajte to redovito da bi iskorijenili čir na želucu.

Imuni sistem
Dnevno uzimanje meda i cimeta u prahu osnažuje imunitet i štiti organizam od bakterija i virusa

Gripa
Španjolski liječnici su otkrili da med sadrži prirodne sastojke koji ubijaju viruse i štite od gripe.

Mršavljenje
Prokuhajte med i cimet u prahu u čaši vode. Pijte to svako ujutro na prazan želudac pola sata prije doručka. Kod redovnog konzumiranja pomaže smršaviti cak i vrlo debelim osobama.
( Ovo je najzanimljviji dio, odmah se bacam na skidanje svojih par kilica - op.a. :))

Zadah iz usta
Stanovnici Južne Amerike svako jutro ispiru usta sa toplom vodom, pomiješanom sa jednom čajnom žlicom meda i cimeta. Ovo im pomaže da zadrže svježinu daha tokom cijelog dana.''




Evo još nekih korisnih informacija koje sam usput skinula s neta:
MED I CIMET -za zdravlje i ljepotu
- Popiti dvije žlice cimetovog praha i jednu čajnu žlicu meda u čaši mlake vode uništava klice u mokraćnom mjehuru
- Protiv zubobolje: Napraviti masu od jedne čajne žlice cimetovog praha i pet čajnih žlica meda te staviti na bolni zub. Ovo možete ponavljati 3 puta dnevno dok vam traje zubobolja
- U skladu sa studijama provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme med sa cimetovim prahom, smanjuje nadutost
- Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima
Probava
- Kada se cimetov prah posut u dvije žlice meda uzme prije jela, to smanjuje kiselinu i pomaže u probavi čak i “najtežih” jela
- Svako jutro, pola sata prije doručka, na prazan želudac i navečer prije spavanja popiti 2 žlice meda i 1 čajnu žlicu cimetovog praha prokuhano u jednoj šalici vode. Uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti, te pomaže mršavljenju
- Nedavne studije su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu tijela te stoga uzimanje pola žlice meda u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, ujutro te nakon tri sata popodne kada vitalnost tijela počinje da opada, povećava vitalnost tijela u roku tjedan dana
----------------------


Kao što vidimo ova dva potpuno prirodna sastojka u kombinaciji su nevjerojatan potencijal za liječenje raznih bolesti. Osim toga okus im je i više nego ugodan pa zašto se nebismo vratili prirodi i malo osnažili svoj organizam?
;)


utorak, 30. kolovoza 2011.

MAHUNE VARIVO


Sezona je mahuna. Varivo nije moja najdraža hrana ali mahune cušpajz je jedno od rijetkih koje sam voljela čak i kao mala, kad ga je još moja mama kuhala.
Iako mahune najrađe konzumiram ''abšmalcane'' sa preprženim mrvicama prelijane vrhnjem, kad je kolegica jučer spomenula mahune varivo oblio me val sjećanja i toliko sam se zaželjela tog recepta da nisam mogla dočekati popodne da ga skuham.
I znate šta? ...na kraju sam ga presolila :(((
uh
ali ostavila sam unutra nekoliko krumpira da pokušaju preko noći spasiti situaciju ;)

evo recepta:

1/2 glavice luka
1-2 češnja češnjaka
1 krumpir narezan na kockice
1 rajčica ( ili žličica crvene paprike )
mahune, očišćene i narezane
1 par domačih kobasica ( opcionalno )
sol
sjeckani peršun
2 dl vrhnja za kuhanje

Na ulju popržiti sitno sjeckani luk, krumpir i sitno sjeckanu rajčicu oguljenu i očišćenu od sjemenki. ( Ja obavezno narežem i par kobasica jer se moji mesojedi kod kuće 'nemogu najesti' ako nema mesa ). Kad se svi sastojci prožmu dodati sitno sjeckani češnjak i još malo popržiti pa dodati mahune i cca 1 litru vode. Kuhati oko 1 sat pa napraviti laganu zapršku, uliti u cušpajz i još malo kuhati. Ja preskočim tu fazu, rađe stavim manje vode da bude gušće no to ostavljam vašem izboru. Pred kraj dodati vrhnje i sjeckani peršin.



Jednostavno i fino
:)

ponedjeljak, 29. kolovoza 2011.

SLATKA QUINOA


Još jedno veoma ugodno otkriće.
Quinoa je jedna od najstarijih žitarica na svijetu i nije mi jasno kako je, tako korisna, uspjela ostati isključivo u okvirima trgovina zdravom hranom. Zar se doista u supermarketima prodaje samo 'prazna' hrana? I sama začuđena tom činjenicom i ponesena idejom kako ću svoju obitelj zdravo hraniti, pokušala sam kod kuće servirati quinou na nekoliko načina, i slatke i slane varijante ali nije prošla niti jedna pa sam zaključila da quinoa očito nije dovoljno komercijalna žitarica za prodaju u supermarketima jer svekoliko pučanstvo sa podozrivošću gleda na nju.
Svima koji to ne žele probati poručujem samo da su oštećeni za jedno zdravo i ukusno iskustvo. Moja novootkrivena žitarica spravlja se na bezbroj načina i web je prepun recepata ali kako smo rekli da su ovdje samo oni probrani i isprobani evo jedan fini desertić:

DESERT S QUINOOM

140 g. smeđe quinoe ( može i bijela )
325 ml mlijeka
125 ml vrhnja za kuhanje
2 žličice arome vanilije ili jedan vanili šećer
2-3 žlice meda ( jedna je sasvim dovoljna a za niski GI upotrijebiti agavin sirup )
voće po izboru ( preporuka: borovnice ili maline )

1) quinou staviti u cjedilo i dobro isprati hladnom vodom
2) zagrijati mlijeko s vrhnjem i vanilijom da lagano zakipi
3) kipućem mlijeku dodati opranu quinou i pustiti da se kuha na sasvim laganoj vatri oko 45 minuta povremeno lagano miješajući ( ovako dugačkim kuhanjem dobit će se kremasta masa, ako ne želite da bude gusto kuhajte do određene gustoće )
4) skinuti s vatre, dodati med pa miješati dok se otopi


Servirati u čašama s voćem po izboru - dobro ohlađeno.

Finooo :)

nedjelja, 28. kolovoza 2011.

RIŽA S ČEŠNJAKOM


Za nedjeljni sam ručak das pekla patkicu, radila Creme du Barry juhicu i pekla pitu od šljiva, a kako za juhicu treba samo bijeli dio poriluka odlučila sam od tamnog dijela iskušati svoj prvi recept iz knjige Suvremena makrobiotika koju sam opisala u prethodnom članku. Planiram to sutra nositi sa sobom na posao. Te pauze na poslu već su mi prava noćna mora, neprestano sam u potrazi za novim idejama što jednostavno i praktično nositi sa sobom a da nije sendvič.
I tako sam odlučila isprobati rižu sa češnjakom. Iako u receptu nigdje ne piše da ide unutra i taj gornji dio poriluka ja sam odlučila da ga ne bacim nego iskoristim. I svoju sam 'du Barry' juhicu isto malo doradila pa sam mojim mesožderima popržila na tanke šnitice nasjeckanu hrenovku i time im 'dekorirala' tanjur. Mogu vam reći da se nisu žalili :)

Evo sad recept za rižicu


1-2 čajne žličice maslinovog ili sezamovog ulja
5 cm dugi komad đumbira, sjeckanog ( ja ga uvijek sitno ribam )
2-3 režnja češnjaka ( i njega ribam )
200 g smeđe riže kratkog zrna ( prethodno kuhane )
morska sol
sjeckani peršin za ukras

Zagrijte ulje u woku ili tavi. Dodajte đumbir i češnjak, povremeno miješajući. Dodajte kuhanu rižu i brzo miješajte na visokoj temperaturi drvenom kuhačom nekoliko minuta. Povremeno dodajte malo vode da jelo ne zagori. Dodajte sol i miješajte još nekoliko minuta. Ugasite vatru, temeljito promiješajte i premjestite na tanjur za posluživanje. Ukrasite peršunom i poslužite

Uz recept još stoji da se kuha 7 minuta i da ''ističe snažnu kvalitetu smeđe riže i dodaje jaku, vatrenu komponentu.''

Bez obzira što to značilo sutra ću isprobati, a sad se bacam na pitu od šljiva recept možete pogledati ovdje
;)

SUVREMENA MAKROBIOTIKA - knjiga


Evo dokaza kako dobro prezentiran proizvod ruši stara uvjerenja. Nakon one rečenice kako je 'makrobiotika za druge', željela sam ipak saznati nešto više o tome pa sam pročitala nešto literature koja me se nije baš previše dojmila, no kad mi je u ruke dospjela 'Suvremena Makrobiotika' Simona G. Browna moja se vizija o makrobiotičkoj prehrani sasvim izmjenila. Da ne velim kako sam se prije koju godinu zaklela da u životu neću kupiti više ni jednu kuharicu ( imam ih punu policu ) i tog sam se zavjeta uspješno držala sve do sad, no ovu sam knjigu jednostavno morala kupiti. U njoj je previše detalja koje nikako ne želim propustiti; od smjera energije hrane, preko kiselosti/lužnatosti, korištenje namirnica u specifične zdravstvene svrhe, glikemijskog indeksa i glikemijskog opterećenja ( čuli ste za to? ), pa do detaljne obrade pojedine grupe namirnica i recepata za doručak, ručak ili desert.
Imam običaj da iz svake knjige koju pročitam ispišem neke osnovne rečenice koje karakteriziraju samu bit knjige, vjeruje mi - ovu bih najrađe prepisala u cjelosti.

Članak koji mi se učinio najpogodniji je onaj na samom početku vezan uz energiju hrane:

'Mnogi čimbenici utječu na energiju - vremenski uvjeti, drugi ljudi, vaš dom, tjelovježba - ali hrana je onaj najsnažniji. Ona sadržava životnu energiju i kad ju jedete. Tu energiju unosite duboko u svoje tijelo, i ona izravno iznutra mijenja vašu životnu snagu. Hrana koju jedete ne utječe na tijelo samo na biološkoj razini, nego ga ona mijenja i na energetskoj razini. Svaki obrok može promijeniti vaše raspoloženje, vaše emocije, pa dugoročno čak pristup životu. Vrstu životne snage koju sadržava pojedina namirnica možete procijeniti promatrajući je kako raste, u koje doba godine, gdje raste, kako se prerađuje i kako se spravlja. To znači da možete sastaviti obrok s namjerom da promijenite svoju energiju na način za koji vjerujete da će vam najviše pomoći. Na primjer, želite li se opustiti, odaberite ono što raste u jesen, kad je energija u okolišu smirenija, odnosno pripremite namirnice okruglog oblika koje rastu spokojno. Slatki okus također ima izraženije opuštajuće djelovanje, pa na primjer možete odabrati bundevu. Ako se jedna od tih namirnica polagano kuha u povrtnom varivu ili juhi, dobit ćete jelo s energijom koja se širi ravnomjerno i polako, pomažući vašem protoku energije da bude opušteniji. Da biste se osjećali posve mirno, dodajte povrće koje raste u zemlji, primjerice mrkvu i pastrnjak.
Ovo je znanje jedinstveno za makrobiotiku i razvija sposobnost da pomoću prehrane sastavljene iskljućivo prema vlastitim potrebama stvorite raspoloženje koje želite i koje će maksimalno obogatiti vaš život.'


Recepti iz knjige naknadno :)

subota, 27. kolovoza 2011.

MAKROBIOTIKA - zbunjola u glavi


Ja sam ona generacija koja je izrasla uz mamine cušpajze i miris svježe pečenih kolača. Makrobiotika je bila hrana za druge. Nešto komplicirano i nepoznato, previše zahtjevno za prehraniti četveročlanu obitelj, ali sad, kad su djeca odrasla a muž naučio kako se koristi frižider - odjednom sam otkrila čitav jedan novi svijet. I šta da vam kažem, naglavačke sam se bacila u njega. Doduše još uvijek sa laganom zadrškom, ali naglavačke. Moj suprug je i dalje vrlo skeptičan, kad vidi da kuham nešto što nije za okorjelog mesoždera kao što je on, kaže da ću oboljeti od toga, al' meni se sviđa.
Iako mi je smočnica prepuna cjelovitih žitarica, alga, i ostalih zdravih namirnica, makrobiotika mi se još uvijek čini suviše komplicirana za potpuni prelazak na nju. Znatan je napredak soja, amarant, quinoa i sva ta nova hrana koju sam uvela u jelovnik ali još uvijek smatram da kompletan prelazak zahtijeva previše truda i vremena, i malo više podrške ostatka obitelji :)


Sa pobližim upoznavanjem osnovnih načela pale su u vodu neke stare navike kao što je pranje voća i povrća prije stavljanja u frižider ili sjeckanje poveće količine povrća kako bi odmah bilo spremno za pripremu nakon dolaska s posla. :(((
Makrobiotika kaže da sve to pranjem i sjeckanjem gubi veći dio vitamina i minerala pa se stoga voće i povrće pere i sjecka prije upotrebe. Uh! To puca ravno na moju komociju, a za nju sam se krvavo borila i jedva je izborila i nemam namjeru odreći je se čak ni pod cijenu zdravlja. Točka.
No priznajem da me je knjiga ''Suvremena makrobiotika'' Simona G. Browna toliko zainteresirala da sam je pročitala u dahu i odmah drugi dan otrčala u knjižaru po svoj primjerak. Previše je unutra korisnih informacija koje nisam mogla propustiti a recepti su bili toliko jednostavni da ni njih nisam mogla sve prepisati pa se tako još jedna knjiga pridružila mojoj povečoj zbirci kuharica.

Ova je doista posebna, vrijedi je imati u kolekciji.
Više o njoj u posebnom članku

TIGELLE


Na ovaj sam recept slučajno naišla a zaintrigirala me kombinacija svježe pečenog tijesta i namaza od domaćih kobasica koji, btw. božanstveno paše sa vrućim tigellima

TIGELLE:
500 g. brašna
2,5 dl vrhnja
25 g. pivskog kvasca
sol
mlijeko po potrebi

Zamijesiti tijesto i pustiti da udvostruči volumen pa razdijeliti tijesto u male bombice koje zatim razvaljati i peči na ploči ili u kalupu za tigelle. Još se nisam srela s tim kalupom ali u nedostatku njega tavica će biti sasvim u redu. U tigellieri se peku 10 minuta a u tavici ćemo to morati procijeniti sami.
Pečene tigelle premazati namazom od domaćih kobasica. Recept je među namazima ali ne škodi ponoviti:

NAMAZ OD DOMAĆIH KOBASICA:


1 par domaćih kobasica
domaća mast
2 češnja češnjaka
sjeckani ružmarin
sol

Domaće kobasice oguliti i sitno nakosati pa dodati masti toliko da se dobije maziva smjesa. Umiješati ostale začine i time premazivati svježe pečene tigelle.

Ili jednostavno uzmete finu domaću kosanu mast i nju namažete na tigelle


Kalup za tigelle, molim tko ga nađe nek dojavi :)

TRNOVEČKA TREPA




Još jedna lomača prema receptu moje mame. Sjećam se još iz djetinjstva kako me se dojmila jer je bila onako fino žilava i taman dovoljno slana. No ima jedna caka koja me još uvijek proganja; meni je bila najbolja onda kad moja majka tvrdi da joj nije uspjela! A ne zna zašto. I sad budi pametan. Ja priznajem da meni ni u jednom pokušaju nije ispala onako žilava kao što sam željela iako svi koji su probali tvrde da je upravo takva, prema recpturi, baš odlična. Izvorno se zove trnovečka trepa, vjerojatno zato što porijeklo vuče iz Trnovca, odakle je moja mama dobila recept

recept:

3/4 kg brašna
1 dl ulja
1 dl vrhnja
malo soli
malo praška za pecivo

Dobro umijesiti pa isto kao za lisnato tijesto preklopiti krajeve jedan preko drugoga, razvaljati prst debelo pa staviti u tepsiju i peći. Odozgo premazati uljem i posipati začinima.

Sve varijacije su ostavljene vašoj mašti. Meni je najdraža ona kad stavim maslinovo ulje umjesto običnog pa u tijesto dodam sitno sjeckani ružmarin i po površini posipam peperoncine, one u mlinčiću koje se nađu u supermarketima, ljute ko vrag ali fineee :)
Možete dodati začinske trave ili sjeckane masline ili samo običnu krupnu morsku sol, kako god i što god u nju umijesili ispadne odlična prhka i lisnata.
....a sad mi pada na pamet da mama možda nije stavila praška za pecivo
moram probati :)

petak, 26. kolovoza 2011.

VARAŽDINSKI KLIPIĆI


Volimo klipiće. Zapravo ne da ih volimo - obožavamo ih. Još nisam srela nekoga tko bi rekao da ih ne voli, srećem jedino domaćice koje se žale kako im nikada ne uspiju. Iskreno, teško mi je to shvatiti obzirom da su moji uvijek ispali fantastični i pojeli su se do zadnje mrvice. Ali i tu, kao i u svim recepturama, ima nekih malih caka. Njih ću otkriti na kraju a sad evo recepta koji se prenosi sa koljena na koljeno i uvijek, ali baš uvijek - uspijeva.


1 kg oštrog brašna
1 svježi kvas
6 dl mlijeka
1 jušna žlica soli
šaka domaće svinjske masti

Od sastojaka zamijesiti glatko tijesto, pustiti da se digne, još jednom premjesiti i odmah vaditi male kuglice veličine marelice pa ih stavljati na pobrašnjenu dasku. Pokriti kuhinjskom krpom i pustiti još 15 minuta da se tijesto odmara a zatim svaku kuglicu razvaljati u dužinu, zarolati, pa još malo rukama povaljati rastežići u dužinu kako bi se dobio kompaktan klipić.


Slagati klipiće u tepsiju sa malim razmakom, premazati ih jajetom i peći na 220 stupnjeva 10-15 minuta da dobe lijepu zlatnu boju.
Možete razvaljati kraće ili duže, posipati ih sezamom, kuminom, makom ili krupnom solju ( u tom slučaju smanjiti količinu soli u tijestu ). Ako razvaljate veće i deblje bit će dobra zamjena za kruh uz nareske i namaze. Ako su kraći i ne previše debeli onda ispadnu bolje hrskavi pa odlično pašu, upravo takvi kakvi jesu, kao samostalna grickalica.


Bakine tajne:

-mast je čarobna - možete dodati ulje umjesto nje ali nikad vam klipići neće biti ukusni i mekani kao sa mašću.
-Premažite tepsiju mašću - ni klipići ni zlevanka ni ostali kolači neće vam se loviti za dno
-pečnica za klipiće neka bude dovoljno zagrijana i pazite da ih pečete najviše 15 minuta jer će vam se inače presušiti



Nagrađeni varaždinski kuharski majstor Crljeni sa košarom klipića

MASLENA POGAČA


Još uvijek je vrijeme ljetnih druženja. Kruh je jedna od neizostavnih namirnica na stolu, varijante su bezbrojne a ovu sam maslenu pogaču probala upravo na jednoj od takvih fešta i odlučila da neidem kući bez recepta.
isprobano je odlična, može se koristiti kao kruh uz roštilj ili kotlovinu ili jednostavno kao podloga za namaze. Ja uvijek radim duplu smjesu i volim jače posoljenu pa je dodatak soli stvar ukusa.

1/2 kg brašna za dizana tijesta
2 jaja
3 dl mlijeka
svježi ili suhi kvasac ( ja koristim isključivo svježi )
sol
maslac za premazivanje ( može RAMA sobne temperature )

Zamijesiti tijesto, pustiti da se digne pa ga razvaljati i premazati trećinom omekšalog maslaca. Preklopiti preko sredine lijevu i desnu stranu pa isto tako gornju i donju, razvaljati i još dva puta ponoviti postupak.

Na kraju razvaljati pogaču u dužinu pa čitavu štrucu zarolati onako kao kad žmičemo veš. Pustiti da se digne, još jednom izvana premazati maslacem i ispeći na 180 stupnjeva oko 45 minuta.
Pokrijte je negdje oko sredine pečenja da ne dobije prejaku boju. Mora ostati zlatno žuta i mekana. I da ne zaboravim - lomi se rukama
p.s. još moram probati recept koji sam pronašla na http://neretvanskanostalgija.blogspot.com/2009/08/vitirena-i-njezina-lisnata-pogaca.html

srijeda, 24. kolovoza 2011.

NAMAZI ( razni )



Vratimo se natrag ljetnim druženjima.
Vani je 37 stupnjeva, nek' digne ruku tko želi u kuhinji provesti više od 10 minuta...
Prije zalaska sunca neda se disati a kamoli razmišljati o nekim velikim kulinarskim zahvatima pa sam i ja napunila hladnjak praktičnim namirnicama i puštam svoje da jedu kako je kome volja.

Neki sam se dan vratila s posla a u kuhinji me dočekala velika zdjela nepoznatog namaza i moja uzbudjena kći s riječima ''mamek, ovo moraš probati''.
Naravno odmah sam se primila kruha i noža i, onako još u cipelama, s torbom preko ruke, premazala šnitu svježeg baquetta kremastim namazom lagano ljubičaste boje. Mmmmmm...bilo je fino. Ponosno sam zaključila: moja kći!... stalno nešto kuha, peče, isprobava :)
Ona je taj svoj prvi namaz napravila odmah od duple količine namirnica tako da smo gotovo čitav tjedan imali što mazati na kruh...hehe...ali bilo je fino a na fine se stvari ne žalimo.
Evo recepta:

NAMAZ OD CRVENOG GRAHA

1 velika konzerva crvenog graha
2 tvrdo kuhana jaja
1 vrećica majoneze  ( za zdraviju varijantu maslinovo ulje )
2 režnja češnjaka
malo soli
svježe mljeveni papar
6 kiselih krastavaca ( sitno ribanih )

Sve zajedno usitniti u mulineksu ili štabnim mikserom u kremastu smjesu

Kako sezona namaza traje čitavu godinu imam nekoliko isprobanih za iznenadne situacije. Jedan od najstarijih je ovaj od tune:

PAŠTETA OD TUNA

1 konzerva tune u komadićima
5 tvrdo kuhanih jaja ( samo bjelanjak )
10 dkg majoneze
10 dkg maslaca
2 trokutića zdenka sira
1 luk
sol prema ukusu

Isto kao i gornju paštetu sve umutiti u mulinexu ili štabnim mikserom. Paštetu staviti u zdjelicu za posluživanje i gore, kao dekoraciju, naribati tvrdo kuhane žumanjke.


Humus mi je jedan od boljih namaza, ima mnogo recepata za njega ja radim po ovom:

HUMUS

2 žlice sezama
100 ml vode u kojoj se kuhao slanutak
200 g. kuhanog slanutka ( ili 2 konzerve )
2-3 žlice limunovog soka
2 češnja češnjaka ( sitno ribanog )
50 ml maslinovog ulja
1 žličica sjeckanog peršuna
1/2 žličice kajenskog papramalo soli

-Sezam kratko popržiti u tavi bez masnoće, polovicu samljeti u mlincu za kavu i zajedno sa svim sastojcima umutiti u glatku masu. Umiješati ostatak sezama, dobro ohladiti i servirati.

Kad serviram namaze obično se na stolu nađe više od jednog. Svi se mažu na lagano poprženi kruh i serviraju uz nareske, obično je to plata sireva i domaće kobasice uz koje pašu namazi od svježeg kravljeg sira.

NAMAZ I:

-svježi kravlji sir
-kiselo vrhnja
-sjeckani luk
-sjeckani češnjak
-vrhom puna žlica majoneze
-malo senfa
-sol

Uvijek koristim Vindijin sir iz marame i njihovo božanstveno vrhnje za kuhanje pakirano u kantici od jedne litre. Ono crveno sa 25% mm. Treba ga prije upotrebe dobro promiješati da se ponovo poveže s tekućinom koja obično sjedne na dno. Obožavam to vrhnje, savršeno je kremasto i primjenjivo u bezbrojnim varijantama, pazim da ga nikad ne nestane u frižideru.

NAMAZ II:

-svježi kravlji sir
-žlica dvije vrhnja
-bučine koštice ( stučene u mužaru )
-malo finog domaćeg bučinog ulja
-sol
Ovo sam prvi puta probala na jednom seoskom gospodarstvu i jako mi se dopalo


SELJAČKI NAMAZ:

1 par domaćih kobasica
domaća mast
2 češnja češnjaka
sjeckani ružmarin
sol

Domaće kobasice oguliti i sitno nakosati pa dodati masti tek toliko da se dobi maziva smjesa. Umiješati ostale začine i time premazivati svježe pečene tigelle.

I za kraj - fini namaz od maslina, kojeg doduše sad već možemo kupiti na policama supermarketa ali domaće je domaće:

TAPENADA

6 češnja češnjaka
50 g. kapara
10 fileta srdela u ulju
200 g crnih maslina bez koštica
malo svježe sjeckane majčine dušice
sok 1/2 limuna
svježe mljeveni papar
maslinovo ulje
-U mikser staviti češnjak, kapare, ribu, začine ( osim papra ) i limunov sok pa napraviti pire, popapriti, dodati maslinovo ulje do željene gustoće pa još malo miksati da se sastojci sjedine.

Još fali samo neki fini hrskavi baquette i malo povrća za brzi snack ili lagani ljetni obrok
:)

ponedjeljak, 22. kolovoza 2011.

CRéME DU BARRY


Nisam imala namjeru obrađivati hranu sa žlicom bar još neka dva mjeseca ali ova me francuska juhica nekako povukla za onim krastavcima. Kako je tržnica trenutno prepuna svježih cvjetača i poriluka nema je razloga ne uuvrstiti u jelovnik a posuta krutonima dostatan je obrok za vruće ljetne dane. Ukusna je i hladna.

-200 g. cvjetače
-100 g. poriluka ( samo bijelo )
-30 g. maslaca
-20 g. brašna
-1 litra pilećeg temeljca
-1 dl vrhnja za kuhanje
-2 svježa žumanjka
-sol, papar, krutoni i vlasac

Poriluk narezati na kolutiće i pirjati na maslacu. Lagano posoliti. Kad povene posipati brašnom, izmiješati, zaliti temeljcem i dodati cvjetaču, opranu i narezanu na cvjetiće. Kad omekša juhu izmiksati u veoma fini pire, začiniti solju i paprom pa maknuti s vatre. Posebno pomiješati vrhnje za kuhanje sa 2 svježa žumanjka, umiješati u krem juhu i odmah poslužiti. Nakon dodavanja žumanjaka juha se nesmije više zagrijavati. Poslužiti posipano vlascem i krutonima.
p.s. ako ne dodajete žumanjke drugi je dan možete bez problema zagrijati

Jeste li znali da cvjetača može biti bijele, zelene, žute, naranđaste, tamno crvene i ljubičaste boje? ( iz knjige 'Mrvice o hrani' )

nedjelja, 21. kolovoza 2011.

VARIVO OD KRASTAVACA


Znam da je vruće i da nije vrijeme za variva ali sezona je krastavaca. Svi, ali baš svi koje poznajem, a imaju komadić vrta, pretrpani su njima. I kod nas se u hladnjaku nakupila poveća količina pa kako vidim da ni uz najbolju volju nećemo moći toliku količinu svježu savladati odlučila sam napraviti varivo. Nije da moji to baš jako vole ali meni je fino a to je sasvim dovoljno. Nisam ni ja nekad bila baš preveliki ljubitelj te vrste cušpajza ali u posljednje sam vrijeme usavršila recept i sad ga doista volim, a i moj mi se suprug sve češće pridružuje. Kći, koja ga nekad nije htjela ni probati, uz lagano ga gunđanje ipak pojede pun tanjur :)

RECEPT:

1 manji luk
2 krumpira
5 srednje velikih krastavaca
1 vrhnje za kuhanje
2 dl mlijeka
začini ( kumin, češnjak, peršun, kopar, sol, biber, slatka i ljuta crvena paprika )
kelp alga ( po želji )


Na žlici ulja popržiti nasjeckani luk pa dodati krumpir, oguljen i narezan na kockice. Za to vrijeme staviti da se moči kelp alga i oguliti krastavce. Ja ih oguljene prerežem na četvrtine pa svakoj maknem sredinu sa košticama tako da ostane samo mesnati dio koji zatim nasjeckam i dodam u lonac. Još malo sve zajedno pržiti pa dodati prstohvat kumina, žlićicu slatke mljevene paprike i prema ukusu, ljute chilli papričice. Podlijati sa cca 6 dl vode. Ako koristite alge dodajte i nju zajedno sa vodom u kojoj se močila. Od kad koristim himalajsku sol svu hranu solim na kraju kuhanja ali sad je vrijeme da posolite. Pustite da se kuha 15-20 minuta pa izdvojite šalicu povrća na stranu a ostalo ispasirajte štabnim mikserom. U krem juhu koja se dobila dodati vrhnje za kuhanje, 2 dl mlijeka, 2 režnja češnjaka ( uvijek ga sitno ribam na ribež za muškatni oraščić ), svježe mljeveni papar i sjecjani kopar pa pustiti još 5 minuta da lagano krčka. Kako sam imala svježi estragon usput sam i njega ubacila unutra. I to je to.

Vratiti unutra onu šalicu izdvojenog povrća pa servirati sa sjeckanim peršinom i žlicom kisela vrhnja za ukras. Možete gore naribati i tvrdo kuhano jaje ili dodati krutone.
Dobar tek!

p.s. ne zaboravite izvaditi algu prije serviranja! Ja sam, naravno, propustila to na vrijeme učiniti pa je moj suprug iznenađeno zagrabil šeflju iz koje su visjele crne trake uz pitanje - ''kaj pak je to?'' -... uf....morala sam objašnjavati :)
Moram priznati da u našoj kući alge još uvijek spadaju u moje ''novootkrivene bedastoče'' pa ih nastojim nekako zakamuflirati, ali šta ću, kažu da cilj opravdava sredstvo pa evo onda, sve u interesu zdravlja
:)

a sad hladna varijanta;


HLADNA JUHA OD KRASTAVACA

1 oguljeni sjeckani krastavac
par listića svježe mente
2 dl mlijeka
2 žlice jogurta
2 žlice maslinova ulja
par zrnca kumina
sol i papar

Odvojiti par listića mente, ostale sastojke staviti u blender, sve dobro izmiksati i servirati ukrašeno mentom




subota, 20. kolovoza 2011.

ZAČINI povijest jednog iskušenja ( knjiga )


Ovo je knjiga o tome kako je glad za začinima rezultirala potragama koje su zatim dovele do otkrića novih puteva i novih kontinenata, priča o papru, cimetu, ingveru i srednjevjekovnom ludilu koje je vladalo za njima, o golemim količinama koje su se trošile radi prestiža, njihovo štovanje, primjena u ljubavi, važnost u društvenom statusu i prikrivanju smrada....
Sve je to iscrpno opisano u knjizi koja nam približava način života, legende, priče i vrijednosti pojedinog doba i u tančine objašnjava kompletnu povijest tih, danas nama svakidašnjih dodataka, na koje, nakon čitanja, dobijete sasvim novi pogled.

Nekoliko isječaka:

-Za imućna Rimljanina, stol u blagovaonici ( odnosno ležaljka, budući da je stol uveden tek u srednjem vijeku ) bio je jedna od najboljih pozornica gdje je mogao prikazivati svoju istančanost i širokogrudnost.

- Za stolom - kao uostalom i svugdje drugdje - srednjovjekovni plemić nije bio zauzdan

skromnošću. I to je rečeno vrlo blago. Živjeti život srednjevjekovnog kralja, plemića ili crkvenog velikodostojnika zahtijevalo je da se takav život pokazuje. Trebalo se razmetati bogatstvom, njegovim svrhama i užicima...luksuz je bio ''sredstvo društvenog povrđivanja''...
Ono što je vrijedilo za razne druge znakove bogatstva kojima se šepurilo srednjevjekovno plemstvo - broj sluga, arhitektura, nakit, odjeća... - vrijedilo je i za stol. Ukratko, hrana je govorila o čovjeku.

U Engleskoj, krajem IV stoljeća kućanstvo bakingemskog vojvode Humphreya Stafforda trošilo je planinu mirodija različitih razmjera. U 12 mjeseci njegova obitelj, gosti i sluge progutali bi čak 142 kg papra, 87 kilograma đumbira, kao i razne druge začine, čime se dobiva prosjek od jednog kilograma začina na dan.

Začinima su se prikrivali mirisi, konzervirala hrana, zavodili ljubavnici i plačala davanja


Kao što anđeli imaju krila, a sveci aureole, tako su poganski bogovi ljubavi imali cimet. U Eneidi, osobina koja istiće Venerinu božanstvenost jest njezina namirisana kosa, iz koje se šire ambrozijski miomirisi.
Kad Kupid noću nevidljiv posjeti Psihu, razotkriven je zbog mirisa njegovih ''kovrča što odišu cimetom''...

Marcijal, poput šačice drugih pisaca kao što su Proust i Baudelaire, bio je iznimno osjetljiv na mirise. Posebno je prezirao tašt i nepotreban luksuz, a skupe je parfeme smatrao najboljim primjerom za to. Za njega je miris bio još samo jedan oblik snobizma, taštine i bezvrijednih drangulija. Cimet je bio najpoetičniji i najmističniji začin, ali i najzloglasniji, jednostavno zato što je bio najskuplji. Libra ulja u čistom obliku mogla je stajati do 1500 denara - šestogodišnje plače jednog centuriona. Bio je to miris novca koji isparava.......''


Papar je bio prvi začin zbog kojeg je čovjek krenuo u potragu za novim zemljama i otkrio novi svijet. Cimet se smatrao hranom bogova, ljuta papričica bila je samo jedan od više novih stimulansa koji su nastojali privući pozornost. Žudnja za duhanom preplavila je svijet u 16. i 17. stoljeću, a ubrzo su uslijedili čaj i kava. Šećer je bio poznat u srednjem vijeku, svrstavao se u začine i koristio uglavnom u medicinske svrhe...



Te i još brojne druge zanimljive informacije u iscrpnoj knjizi ZAČINI - povijest jednog iskušenja
preporučam! :)

četvrtak, 18. kolovoza 2011.

MOŽE I BEZ KAVIJARA ( knjiga ) + recepti

Kako već odavno imam običaj zapisivati pročitane knjige zajedno sa nekoliko rečenica koje su onako nekako ostavile trag, ta se količina teksta toliko 'umnožila' da bi se, stavljajući sve na kup, dobila sasvim pristojna ljetna literatura pa možda jednom ovdje otvorim čitaonicu, ali kako sam trenutno na hrani ajmo se mi držati nje.


Ovo je već legendarna knjiga L.M.Simmela u kojoj zgodan, 30-godišnji bankar, svojom snalažljivošću i ljubavi prema kulinarstvu uspijeva izbjeći brojne nevolje usput nam dajući poveću količinu recepata kojima svoje prijatelje i neprijatelje obara s nogu.
Knjiga je podeblja, recepata poprilično, nemoguće ih je sve ispisati, evo nekoliko jednostavnijih:

GNIJEZDA OD KOBASICA
( kojima je očarao 'Crnu Veneru' - Josephine Baker )

Uzmite takvu vrstu kobasica koje se dadu rezati na široke čvrste ploške, narežite ih centimetar debelo ( ja bih rekla da je pola cm dovoljno ), ali im nemojte skinuti kožicu. U tavi ugrijati masnoću, na nju staviti narezane komade kobasica, grijući ih samo toliko koliko im treba da se saviju i pretvore u gnijezda. Brzo ih maknuti s vatre i staviti na pladanj za posluživanje pa dio gnijezda napuniti kremom od jabuka ( naribani hren, naribane jabuke, malo vinskog octa i soli ) a ostala gnijezda nadjevom od pirjanog luka, rajčice, peršuna, vlasca i začinskih trava na maslinovom ulju. Uz to se jede domaći seljački kruh.

Zatim slijedi recept za 'Jaja Josephine' ali njega bez problema možemo pronaći na webu pa sam izabrala recept za kotlete koje bih, btw. uvijek mijenjala za par dobrih komadića vratine

KOTLETI ROBERT

Uzmite srednje debele svinjske kotlete , malo zarežite masni rub pa ih istucite. Stavite ih bez dodavanja masnoće na vrlo vruću tavu. Pržite kotlete otprilike tri minute sa svake strane, posolite ih, popaprite, bacite na tavu velik komad maslaca, pa ostavite da se prže još jednu minutu sa svake strane. Izvadite kotlete i stavite ih na zagrijani pladanj. U međuvremenu pomiješati jednake količine crvenog vina i kiselog vrhnja s velikom žlicom gorušice. Sada ovu smjesu ulijte u tavu i kratko prokuhajte sa sokom od prženih kotleta. Umak prelijati preko gotovoh kotleta i poslužiti sa pommes fritesom.

Ovo je suviše jednostavno, malo me brine to crno vino, mislim da sa krivim vinekom sve ode kvragu ali testirat ću pa javim :)


VARENAC OD LJEŠNJAKA

Uzmite četiri žumanjka, izmiješajte ih u pjenu sa 75 g šećera, sokom i koricom polovice limuna, umiješajte 145 g. mljevenih lješnjaka i na kraju čvrsti snijeg od četiri bjelanjka. Smjesu stavite u pripremljeni kalup za varenac i kuhajte jedan sat nad parom. Uz varenac poslužite trešnjev, malinov ili koji drugi voćni preljev, ili vrući, pjenasti preljev od vina.

Vajnšatoooo.......mmmmmm....njamaaaa...


I to valja što prije isprobati
:)

petak, 12. kolovoza 2011.

GRICKAČI za pod zub


Brzinska verzija slanih grickača idealna u trenutku kad nema vremena za neke veće pripreme. Ja obično trknem do pekare koja prodaje svježe tijesto i kupim pola kilograma tijesta za pizzu iako je lisnato također jedna od mogućnosti. Nadjev može biti različit ovisno o vašoj kreativnosti, dovoljno je samo da u to isto gotovo tijesto umijesite jedan paketić Kotany mediteranskih začina, posolite, zarolate i gotovo, no moja najdraža isprobana varijanta su grissini sa pastom od zelenih ili crnih maslina domaćeg proizvođača SMS. Postupak je standardan; premaže se razvaljano tijesto, izreže na uske i duge prugice i zafrče kao kad 'žmičete' veš. Malo je 'gnjecavo' i traži mrvicu više strpljenja ali rezultat opravdava uloženi trud. Tijesto se prilikom rolanja iduži pa pripazite da ga razvaljate nešto kraće.



Drugi način je da tijesto napunite i zarolate u rolicu koju zatim narežete na tanke šnitice, posložite na lim za pečenje pa kao i grissine premažete jajetom, posipate krupnom solju, ljutom paprikom ili, ovisno o ukusu, krupno sjeckanim bademima, sezamom, češnjakom...
Peku se na 180-200 stupnjeva dok dobe laganu boju. Ako tijesto za grissine premažete pastom od zelenih maslina a tijesto za rolice pastom od crnih maslina rezultat je mnogo zanimljiviji a posla ništa više ni manje.

Nadjev za rolice može biti i sitno sjeckana panceta koju treba lagano

popržiti pa rasporediti po tijestu, prije toga premazati tijesto maslinovim uljem zatim posipati sjeckanim peršinom, origanom ili ružmarinom, preko svega naribati sir pa zarolati, narezati na ploškice, premazati jajetom i strpati u pećnicu.



Varijante sa dimljenom slaninom ne moram ni spominjati a sir i šunka zamotani u tijestu vječna su klasika. Premažite ih jajetom i posipajte sezamom pa zapecite a dodatak začina prepuštam osobnom izboru.



Naravno ovo je samo podsjetnik za nešto što ste već odavno znali a lan,

mak, sezam, kumin, bademi, krupna sol i ljuta mljevena paprika samo su dobrodošle posipalice koje štede vrijeme i nikad ne zakažu.
:)

srijeda, 10. kolovoza 2011.

CAFÉ DE PARIS baquette


Još jedna krasna stvar.
Café de Paris mješavina je začina i začinskih trava a baza je curry koji joj daje prepoznatljivu intenzivnu žutu boju. Sasvim sam slučajno naručila kutijicu te mješavine, onako, iz čiste znatiželje, privuklo me ime pa, iako sam pročitala sastav, još uvijek nisam bila sigurna koliko će mi se svidjeti to što ću dobiti. Ali svidjelo se i meni i ekipi koja obično testira moje kulinarske eksperimente pa preporučam i vama ako imate priliku. Uobičajeno se mješavina začina Cremé miješa sa maslacem pa zarola u alufoliju, ohladi i narezan na šnite stavlja preko roštilja ili u već gotovu rižu neposredno prije serviranja ali ja sam u svoju mješavinu nasjeckala dosta češnjaka i time obilno, s obje strane premazala na šnite narezan baquette ( onako da se dolje još drži zajedno ) kojeg sam zatim zarolala u alufoliju i zapekla u pečnici na grilu nekih 10-ak minuta. Pred kraj još samo treba rastvoriti foliju kako bi korica postala onako lijepo hrskava i to je to.

Odlično kao prilog uz roštilj ili samostalna grickalica za večeru uz neku salatu, narezak ili sir.