Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


subota, 24. ožujka 2012.

The Lost Art of PIE making - knjiga


Sjećate se onih knjiga s početka prošlog stoljeća s maminih ( ili možda bakinih? ) polica, sa savjetima tipa 'kako biti dobra domaćica' ili 'kako usrećiti svog muškarca'?
Ja se sjećam jedne koju je moja majka držala pored kreveta i koju sam kao dijete listala jer je bila puna sličica i meni nekih sasvim novih informacija. Unutra su se nalazili savjeti poput - kako izgledati lijepo u kuhinji, kako izglačati košulju, kako skuhati mlijeko da ne iskipi...
a crteži koji su pratili tekst prikazivali su mahom ženu-domaćicu s pitom u jednoj i usisavačem u drugoj ruci, i obaveznim širokim osmjehom na licu.
Ha...dobra stara vremena, sve se radilo s osmjehom na licu.
Ova me mala šarmantna knjigica koju sam naručila s Amazona podsjetila upravo na to vrijeme. Gotovo da mogu osjetiti miris svježe ispečene pite i vratiti se u prošlost.

'Što je to s pitama i savršenstvom?' pita se autorica knjige odmah na početku.

Jer tamo, preko velike bare, pita je stekla kultni status. Starinska, lagano smeđa, pahuljasta, s mjehurićima preko voćnog nadjeva, koji griju oko srca..
Autorica obečaje da, 'kad obitelj i prijatelji vide našu svježe ispečenu 'bloobery pie summer-breeze cooling' pitu, proglasit će nas svojim najboljim prijateljem, i prije nego što se snađemo i saznamo zašto nam se to događa, naći ćemo se vrtlogu tijesta i brašna i čupati iz pećnice te čarobne, sočne i hrskave kolačiće sa jednom jedinom činjenicom: 'Ne mogu prestati raditi pite''

''Pita je slow food u too-fast svijetu. Pita je izraz ljubavi. Dobra pita je jednostavna, zdrava i ukusna. Znate što još? Pita je sjedenje na terasi ispred kuće u ugodnom razgovoru s obitelji i prijateljima, čak i ako je suviše vruće i grizu komarci. To su djeca koja se igraju u vrtu, uštirkani rubovi bijele pamučne posteljine i vrijeme u kojem se stigne igrati kriket. Pita je dom.''

Ako vas ovo nije podsjetilo na one stare američke filmove onda je vrijeme da se uhvatite posla, umijesite jednu od navedenih pita i trknete do videoteke pa posudite: Waitress ( Popis pita iz filma, zajedno sa sastojcima, možete pogledati OVDJE )

A ako vam se nakon toga otvori apetit ili još niste pojeli svoju pitu, evo još filmova koji će vam se možda dopasti: Pohane zelene rajčice, Notebook, Pleasantville
( op.a. )

Za slučaj da se bojite da ćete se jedući pite udebljati, evo recepta koji autorica predlaže za utrošiti tih 400 ili koliko već kalorija:

Razmještati kuću 1 sat 15 min
šetati psa 1 sat 45 minuta
plesati 2 sata
prati zube 3 sata
glačati 3 sata 15 minuta
ljubiti se 7 sati

U c/b knjižici opisana je povijest pita kroz načine na koje je ona dobivala svoj status, pa tako možemo vidjeti pravila o jedenju pita koja su bila aktualna 20-ih godina, festivale u kojima se nagrađivalo pripremanje pita ili klubovi obožavatelja pita koji su svako malo imali natjecanja u brzom jedenju i prejedanju. Pa žene koje su stekle kultni status svojim hit radio programima na CBS-u 1937 godine, nakon kojih slijedi TV show revolucija
( sjećate se filma Julie&Julia? )...
Ma kažem vam, malena knjižica ali prepuna informacija...sve u njoj miriši na prošlost i neka dobra stara vremena.



I da sad ne duljim, ovo je ipak samo informativni post o knjizi koju sam naručila s Amazona, sve ostale informacije, sve male tajne, i sve sastojke koje trebamo za jednu sasvim savršenu pitu, možete pogledati OVDJE