Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


ponedjeljak, 26. prosinca 2011.

Njamancije ( 2 )

Božić-tradicionalno vrijeme prejedanja.


Nema mi ljepšeg nego Božićno jutro započeti kavicom i velikom šnitom GranDucaleovog Panettonea.
Svaka čast svim domaćim kolačima ali ni jedan mi panettone iz kućne izrade nije tako dobar kao ovaj ogroman, pjenušavi kolač, prepun šećera, kvasca i umjetnih aroma, kojeg bih, da se pustim, vjerojatno mogla pojesti pola tone u jednom obroku. Zbog toga mi je uvijek teško stati nakon druge šnite.

Osim Božićnog panettonea, tu je još tradicionalna purica koja svake godine sve više i više liči na noja. Jedva sam je ove godine strpala u pećnicu, tako da sam imala problema kako u isto vrijeme servirati puricu i prilog. Naime, osim nezaobilaznih mlinaca, ovo je bila prilika da iskušam GRATIN DAUPHINOIS i mogu vam reći da je čista fantazija.

stigla sam ga fotknuti prije pečenja
jer kad je nastao krkljanac oko ručka, više nije bilo vremena za bilo što osim za žvakanje

Stavila sam poprilično krumpira tako da sam morala onih 5-7 minuta prženja po receptu obaviti u visokom loncu u koji sam, osim maslaca i vrhnja, samoinicijativno dodala oko 2 dl mlijeka zbog toga što mi se učinilo da je previše suho pa bi se krumpir mogao zgnjačiti prilikom miješanja. Stavila sam i podosta muškatnog oraščića koji nije moj najdraži začin ali moram reći da super paše u tu kombinaciju i definitivno je sve ispalo NJAMA :)

Kako sam najavila, ove su godine pokloni bili jestivi pa su se osim himalajske soli i kokosove masnoće, u poklon paketima našle domaće praline i kolačići od ružmarina s crvenim vinom.

Ti su keksići 's puno karaktera' uistinu specifičnog okusa pa se ljudima ili sviđaju ili ne sviđaju. Meni su super.


PRALINE su se tradicionalno pokazale kao savršen poklon koji doslovce sve obara s nogu, uglavnom izgledom i količinom na prvi pogled utrošenog truda, a ja bih rekla da je to doista najjednostavnija slastica od svih koje sam do sad izradila.



No ono što je mene ove godine oborilo s nogu ( a i sve ostale ) je - Božićni kolač.


Baš sam se ugodno iznenadila aromom ovog kolača. To je oduševljenje sa mnom podijelila i prijateljica s posla ( s kojom sam razmijenila jednu 'štrucu' ) koja me nazvala nakon kušanja kolača i rekla kako su oni, oduševljeni njime, zaključili da ja mora da sam u prošlom životu bila dvorska slastičarka....hahahaha.....baš sam se dobro nasmijala.
No kolač je uistinu senzacionalan i uz to jednostavan za izradu.

Da ne bi bilo da su na kraljevskom dvoru sve slastice savršene, uskoro će se vidjeti OVDJE.
...a kaj ćeš, uz uspjeh u paketu uvijek ide i pokoji neuspjeh
važno je da su svi - jestivi :)
HO HO HOO...