Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


ponedjeljak, 6. veljače 2012.

DOMAĆI POSNI SIR




Na ideju da se upustim u izradu sira došla sam neki dan kad je naša kći, zbog snježnih radosti na cestama, naglo odlučila otputovati za Zagreb.
Iza nje uvijek u hladnjaku ostanu velike količine hrane. Mlijeko je najosjetljivije jer ni suprug ni ja ga ne konzumiramo pa prijeti opasnost da ga bacim nakon par dana kad istekne rok trajanja. Nerado bacam hranu pa mi se ideja sa sirom učinila jednostavna.

Potrebno je:

1 litra mlijeka 0,9 mm
sok od 1/2 limuna
malo soli


Zagrijati mlijeko gotovo do vrenja. Kad se počnu raditi mjehurići maknuti s vatre i ulijati sok pola limuna. Malo posoliti pa staviti opet na vatru i dalje miješati dok se zgusne. Procijediti kroz sito obloženo gazom i pustiti sat-dva da se ocijedi. Ne suviše dugo jer postane suviše tvrd.
Ja sam ga prvi put ostavila preko noći pa se toliko stvrdnuo da sam ga rezala nožem :)


Meni je super. Ukusniji od kupljenog svježeg sira jer nije toliko kiseo.
Najbolje ga je pojesti odmah.