nedjelja, 31. srpnja 2011.

YORKSHIRE PUDDING


Vjerojatno ste svi čuli za njega. Tradicionalan engleski recept porijeklom iz Yorkshira služi se sa umacima i pečenjem a kako je sad vrijeme kotlovina možda nije loše da isprobate :)

Ja sam ga poznavala samo kao naslov i nikad me nije zaintrigirao dovoljno da ga isprobam. Možda zbog poznate činjenice o bezukusnosti engleske hrane?...a onda se nedugo na TV-u prikazivala epizoda u kojoj je poznati kuhar u nepoznatom engleskom selu poznati lokalni restoran pokušao spasiti od propadanja. Baš zanimljiva priča. Koliko je kuhar uložio truda toliko se vlasnik nije mogao odreći svojih navika, mučeći poslugu i vlastite kuhare, i kad je već izgledalo da je sve spašeno i da će lokal ipak preživjeti stari se vlasnik opet okrenuo svojim ustaljenim navikama, recepturama i ponašanju... i ošlo sve dovraga. Da dobrica od kuhara nije navratio da vidi kako im ide posao - lokal s dugogodišnjom tradicijom propao bi zbog generacijske smjene i nespremnosti vlasnika da mijenja svoje poglede na svijet i prihvati činjenicu da ga je vrijeme pregazilo i da je došlo vrijeme za promjene. I tako je kuhar izmjenio kompletan interijer, eksterijer, kuhinjska pomagala, garderobu osoblja i naravno - jelovnik.

Ono što je meni zapelo za oko je upravo taj jorkširski puding koji se poslužuje uz jelo sa puno umaka pa sam iskoristila priliku kad su susjedi zvali na kotlovinu da ga u živo iskušam. I znate šta? Uspio je. Iako sam stavila premalo soli pojeo se odmah, dapače, nekima se dopao i više nego što sam očekivala. Služi onako, više kao kruh i mogu vam reći da je veoma jednostavan za izradu. Ja sam bila pomalo skeptična obzirom da se radi bez praška za pecivo ali iznenadio me i izgledom i strukturom.
Moram priznati da sam jedva uspjela pronaći neki recept koji bi mi u potpunosti zadovoljio logiku dugogodišnjeg kulinarskog iskustva i objasnio postupak samog pripremanja pa sam u svom prvom pokušaju kombinirala recept za neta i video sa YouTubea. Kasnije sam pronašla ovaj video:
http://www.youtube.com/watch?v=tPaxNiFaegI&feature=related

Izrada:
-Pećnicu zagrijati na 220 stupnjeva. U kalup za muffine staviti ulje ili komadiće masti ( mast je odlična za sve kalupe jer se po njoj kolači ne ljepe za dno ), dakle grudicama masti ispunjene kalupe staviti u pećnicu da se griju. Grijati bi se morali dok mast u njima ne postane veoma vruća, za to vrijeme umutiti tijesto malo rjeđe nego za palačinke

Tijesto:
150 grama brašna
1/2 čajne žličice soli
125 ml mlijeka
125 ml vode
3 jaja

Miješati jaja sa solju, dodati mlijeko pa sve skupa umutiti sa brašnom i pustiti pola sata da odstoji. To je veoma važno. Tijesto obavezno treba odležati, kažu po mogućnosti na hladnom ali ne u frižideru. Ja sam svojeg stavila u frižider :) Za to vrijeme pratiti šta se zbiva u pećnici.

Mast bi se u tih 30 minuta dok tijesto leži trebala već dovoljno zagrijati i biti spremna da ulijete u nju tijesto do pola ili najviše 3/4 visine kalupa. Jako se dižu pa nemojte previše visoko sipati. Ja sam stavila samo 1/3 i još uvijek se puding digao preko ruba. Dakle peku se 20 minuta na 220 stupnjeva i spremni su za njamanciju.
Postoje varijante u kojima se u tijesto stavljaju biber i začinske trave, ili se puding puni mljevenim mesom, sirom ili drugim filerima, ali to sve naravno ovisi o ukusu. Najvažnije da vam ovaj prvi puta dobro uspije a svaki slijedeći već ovisi o vašoj mašti

Film uz ovaj recept: dok grickate košarice od pudinga umočene u umak ili ispunjene npr nekom finom domaćom paštetom pogledajte film ONDINE - Collin Farrell, tmurno irsko nebo i neobična priča sa (ne)očekivanim završetkom
:)

SOL NAŠA SVAGDAŠNJA


Znadete li priču o kralju koji je protjerao svoju najmlađu kći iz kraljevstva jer je rekla da ga voli kao sol?
Svaki puta kada mi fali soli ili mi je hrana previše slana sjetim se te priče.

Neki dan sam naišla na odličan članak o soli, zove se ''Zašto jesti (ne)zdravu slanu hranu'' za koji bih se kladila da je u međuvremenu cenzuriran jer je detaljno analizirao sastave soli i ukazivao na mrtvu sol kojom se svi mi hranimo a koja je zapravo potpuno prazna, iscrpljena i u svojoj kranjoj svrsi gotovo štetna. Neću vam pričati o tome da i ja ne završim u kazni ;) ali preporučam da svratite u Bio%Bio gdje imaju u ponudi Himalajsku kristalnu sol i gdje će vam ljubazno isprintati sedam stranica teksta o razlici između navedene himalajske i onog što kupujemo u supermarketima i koristimo kao sol. Zanimljivo je to što se članak taman nadovezao na moju nedavnu kupovinu u kojoj sam preko Amazona naručila nekoliko vrsta soli; zelenu havajsku, crvenu havajsku, dansku dimljenu i populanu francusku Fleur de sel koja slovi kao naj naj...najcjenjenija i najskuplja jer osim što je po svom sastavu bogatija mineralima, ručno se obire i relativno je rijetka. Kažu i da je okusom drugačija ali moji nepci, otupjeli od velikih količina peperoncina, nisu uspjeli razlikovati okus iako neki gurmani koje poznajem kažu da je

razlika itekako osjetna. Mark Bittman uzdigao je do neba taj Fleur de sel u svojoj knjizi Salted. No dobro, napravit ću ja ponovnu degustacijsku analizu ali prvo moram nabaviti još i onu famoznu Himalajsku sol za koju kaže da je najkvalitetnija od svih i po svom sastavu zadovoljava sve potrebe koje bi mi, kao živi organizam, trebali.

Za sada sva mi je pažnja usmjerena na fantastičnu dansku dimljenu sol koju naprosto obožavam. Ma volim ja dimljene sireke i meseko ali ova je sol pravo otkriće. Volim je posipati preko maslaca, rižice, kuhanih špageta, pilećih ili purećih prsa na grilu... ali najviše od svega volim okus Ricotte sljubljen s finim okusom dima iz soli na zgrilanom baquettu...mmmmmm...

Moj najdraži zalogajčić:

-narezane šnite integralnih ili nekih drugih baquetta posložiti u lim za pečenje i na najgornjoj prečki brzo ih zgrilati u pećnici
Kad dobe boju istresti ih u veću košaru i s njima ravno na stol.
Servirati uz 1-2 pakunga Ricotte. Svatko sam premazuje kruh i posipa ga dimljenom solju. Uz to neko fiino vinčeko.
....m m m....milina

Poslužim to kad ekipa navrati samo na čašicu vina, čas posla gotovo a brzo i fino. Stavim i ostale soli ali nekako je svima sjela baš danska.
Probajte :)
Film uz Riccotu i sol: RATATOUILLE - avantura o mišu koji s kuhačom u ruci ostvaruje san svog života, zabavno

PITA OD ŠLJIVA



Sredina ljeta. Vrijeme je šljiva. Zar nisu šljive nekad bile sinonim za jesen? U školi je bila obavezan plod jesenskih košara...(?) Ali šta ćeš, sezona je šljiva. Doduše još su na početku ali trepneš okom i već su sve premekane i prepune stanara. Pita je jedan od jednostavnijih i atraktivnijih recepata, osim što dobro izgleda plane u trenutku što, vjerujem, dosta govori o njenom karakteru i samoj svrsi. Ja osobno pitu od šljiva radim u najvećem kalupu koji imam u kući jer se oko nje obično okupi ekipa... pa red meseka red kavice i na kraju, njeno veličanstvo - pita.
Šalim se, doista ju volimo, evo neki dan je susjeda zvala i molila recept za tijesto, pa je moje malo dijete ( studentica ) izjavilo da bi baš mogla ponoviti to ''kaj sam neki dan pekla'', i tako, eto....pita
Recept je za kalup promjera 26 cm

30 dkg brašna
20 dkg maslaca
10 dkg šećera
1 jaje
po potrebi malo hladne vode

1 kg šljiva
šećer i cimet za posipavanje

I dalje standardni postupak; zamijesiti tijesto i ostaviti u hladnjaku. Za to vrijeme očistiti šljive i zarezati svaku polovicu na gornjem dijelu tako da se prorezani dijelovi drže zajedno. Ugrijati pećnicu na 200 stupnjeva. Kalup obložiti tijestom, gore poredati šljive, onako u obliku cvijeta da se djelomično pokrivaju pa sve obilno posipati mješavinom šećera i cimeta. To je naročito važno sada kad šljive još nisu dosegle svoju punu zrelost pa su još pomalo kiselkaste. Ja ih sada, u toj fazi poluzrelosti, ostavim još nekih desetak minuta da odstoje sa tim šećerom kako bi se počeo ispuštati sok i zatim stavim u pečnicu na cca 20-30 minuta. Pustite još koju minutu da se prohladi a zatim - dobar tek
:)

Film uz miris i okus bakine kuhinje: JULIE & JULIA - Merryl Streep u svim je svojim ulogama nenadmašna

subota, 30. srpnja 2011.

CHILLI BROWNIES


e ovaj bi se već mogao nazvati mojim najdražim, ne samo zbog čilija kojeg obožavam već i zbog svoje nježne mekane unutrašnjosti....mmmmm...
pazite samo da ga predugo ne pečete jer će izgubiti kremastu strukturu

Često sam, pekući kolač u velikom limu, sasvim izgubila kompas pa dodala po četiri žlićice ljute paprike jer mi se onako, licnuvši, učinilo da još uvijek nema onu pikantnost koju sam željela. Krajnji rezultat je bio hotttt....uhh..svima su oči ispale.
Meni nisu, na kraju sam sve ja pojela :))

Dakle recept:
25 dag tamne čokolade
10 dag oraha ili lješnjaka
4 jaja
30 dag šećera ( smeđeg, nerafiniranog )
malo soli
1 kavena žličica mljevene čili paprike
180 ml ulja ( može kokosovog )
1 vanili šećer
10 dag brašna
3 dag gorkog kakaoa
10 dag čokoladnih mrvica ( ako nemate ništa strašno )
šećer u prahu za posipanje

Orahe ili lješnjake krupno nasjeckati. Umutiti jaja sa šećerom, dodati sol, vanili, čili, kakao, ulje, mrvice i na kraju brašno. Sipati u tankom sloju u veliku plitku tepsiju na papir za pečenje i peći oko 15- 20 minuta na 180 stupnjeva. Bocnite čačkalicom. Ako je dobro pečeni kolač tijesto se mora još malo držati za čačkalicu. Gornja kora će vam popucati ali to je dio čarolije. Izvadite iz pečnice i odmah vlažnim nožem narežite na kocke i posipajte šećerom u prahu.
Ako je recept u potpunosti uspio neće biti nimalo lako narezati ga ali vjerujte, trud se isplati!


Film uz božanstvene browniese: CHOCOLAT - Zabito francusko selo, Juliette Binoche i Johnny Depp......mmmmmmmmm
koliko ste ga puta već pogledali?
:)
:)

MACARONS




Ovo spada u moj najdraži recept i njime počinjem zato što sam doista dugo sumnjala da mogu i sama ispeći ovakvo savršenstvo, a doista pečem savršene kolačiće. Nedavno, na putu po Francuskoj Normandiji, na svakom sam se uglu susretala sa beskrajno maštovitim trgovinama u kojima i ponuda macaronsa i interijeri u kojima se poslužuju izgledaju kao iz bajke. najrađe bi ih sve ponijela sa sobom da samo gledam, mirišim i divim se. U našim se trgovinama prodaju po besramno visokoj cijeni pa se samo uistinu pravi znalci upuste u kupovinu, oni plićeg džepa ne žele riskirati da kupe nešto što im se možda i neće dopasti. A dopalo bi im se.
I tako sam ja sa žaljenjem gledala u šarenilo boja i mislila kako je šteta što i sama ne znam ispeći ovakvu divotu. I, kako to već biva, u trenutku kad sam imala najmanje vremena naletim na blog damijeneštoslatko, u kojem je u tančine opisana izrada upravo tog fantastičnog makaronsa pa ne budi lijena, odmah otkažem sve i prihvatim se posla. Šta da vam kažem, s malo vremena i puno volje ispekla sam savršene makarončiće, i to odmah tri ture :)
Prenosim recept u cjelosti;

za kolačiće:
3 bjelanjka (cca 100g)
50 g kristalnog šećera
200 g štauba
110 g badema
po želji boja za kolače i/ili kakao

za kremu:
150 g maslaca
160 g tamne čokolade
1 dcl mlijeka

0) Pripremite sastojke: bjelanjci ne smiju biti ravno iz hladnjaka, bademe blanširajte (kratko prokuhajte) pa im odstranite koru i sameljite ih što je finije moguće
1) Mikserom tucite bjelanjke pa im pomalo dodavajte kristal šećer. Morate dobiti čvrstu smjesu
2) Pomiješajte štaub i mljevene bademe pa ih jakim pokretima umiješaje (ručno) u bjelanjke – znam da je ovo suprotno od onoga što inače piše u kuharicama (ne miješati jako da bjelanjci ne splasnu i sl.) ali ovdje to jednostavno tako ide. Znat ćete da ste dobro promiješali sastojke ako se kad istresete žličicu smjese, onaj mali repić na vrhu sam utopi u ostalo, tj. ako ne ostane čvrsto gore
3) Obložite pleh(ove) papirom za pečenje
4) Ako želite raznobojne kekse, razdijelite smjesu na više dijelova i svakom dodajte po malo boje za kolače
5) Smjesom napunite štrcaljku ili pekarsku vrećicu s običnim okruglim nastavkom i na papir za pečenje istisnite male kružiće
6) Pustite ih da odstoje 1h (ne preskakati ovaj korak - tako se već prethodno malo sasuše i dobiju hrskaviju koru kasnije) i ugrijte pećnicu na 150°C
7) Pecite ih 12-14 min, a kasnije odvojite od papira nožem. Pustite ih da se sasvim ohlade prije lijepljenja kremom


Ja sam jednu rundu ostavila bijelu, u drugu stavila čokoladu u prahu a u treću naribanu koricu i aromu od limuna. Najviše me fascinirala krema koja je zbog onog mlijeka unutra bila krasno maziva. Načinila sam tamnu kremu od čokolade za čokoladne makarončiće i bijelu kremu od bijele čokolade za bijele makarončiće s time da sam u onaj dio za limunove makarončiće također stavila par kapi arome od limuna. Na žalost nisam imala prekrambenu žutu boju pa su i limunova krema i limunovi makarončići također bili bijeli. Ali nema veze, bilo je fino. Samo se treba držati uputa.
Još jednu verziju macarinsa sa kremom od limuna možete pogledati ovdje, nisam ju probala ali izgleda božanstveno pa tko proba nek dojavi :)

A sad preporuka za film dok grickate ove božanstvene kolačiće: EASY VIRTUE - Colin Firth i prekrasna Jessica Biel u tango sceni za pamćenje
-njama-
:)

petak, 29. srpnja 2011.

A sve je počelo...


...od urnebesa u mojoj glavi. Od želje da pročitam sve knjige odjednom, da odgledam sve filmove odjednom, da odigram sve igrice, spokuham sve recepte, proputujem sve destinacije i preuredim sve prostore u mom svemiru i oko njega! Šta mogu, zovem se urnebes i ja sam ovisnik. Priznajem. Crno-bijeli svijet u kojem ne postoji siva zona. Kad mi nešto zapali mozak uletim u to do krajnjih granica. Trenutno sam na hrani. Opet ( ! ) Prije nekih 7 godina stavila sam svoju obitelj na dijetu, odložila nož, pospremila mikser i krenula na odvikavanje. Od hrane, naravno, jer u to sam vrijeme toliko manično kuhala da se ta opsesija svima objesila oko struka. Ali kažu da se ubojica uvijek vrati na mjesto zločina pa sam i ja,eto, završila opet u kuhinji. Sa novim receptima i obnovljenom željom da oplemenim svijet i udebljam moju izgladnjelu obitelj ( ne vjerujete valjda u to ? :).
I tako se rodio urnebes. Izjurio iz moje glave u želji da što prije ispljunem sve ideje, saznanja, iskustva i tko zna što sve ne, da sortiram po ladicama čitav jedan mali svemir koji tutnji u glavi i želi van.
Kulinarstvo je samo jedan od njih, ali kao što znamo - sa hranom sve počinje i završava.

petak, 1. srpnja 2011.

IZ KALUPA

Mali kalupi - veliki potencijal!
Svi naši neuspjesi servirani u kalupima ostat će nezamijećeni i izgledati kao najfinije delicije. Toliko  su praktični, svestrani i dojmljivi da zaslužuju svoj istureni kutak. 
U njima ima ono nešto. Otkrijte što






TERINE, QUICHE I OSTALI SLOŽENCI






SLATKO



PITE







KREME I PUDINZI






OSTALO