COFFEE BEAN CARAMEL

Evo još nešto što se svakako moralo probati.
U Dobroj hrani broj 13 neposredno prije puta u Chicago, mali me članak o Coffee Bean umacima dovoljno zaintrigirao da uzmem kartu u ruke i potražim mjesta na kojima se mogu naći. Samo su četiri trgovine u gradu bile registrirane za prodaju od čega jedno tržnica na drugom kraju grada, za ostalo sam trebala pronaći način kako stići do njih. Nije bilo jednostavno no nisam željela odustati iz više razloga.

Prvo, već sama informacija da je proizvođač Fat Toad Farm iz Vermonta imala je poveznicu s našim prošlim boravkom u Americi kad su nas u NY došli posjetiti poznanici upravo iz Vermonta. Kako smo u međuvremenu izgubili kontakt s njima, Vermont je ostao negdje oko srca, osjećala se bliskost.

Druga stvar je bila u tom kozjem mlijeku koje je davalo zanimljivu okusnu notu koju je trebalo probati.

Treće, za te karamel umake ( postoje četiri vrste; vanilija, cimet, original i coffee bean ) bila je prilika sad ili nikad..
Southport Grocery & Cafe čija mi se webica dopala bio je udaljen oko pola sata vožnje graskim vlakom u smjeru sjevera. Sjeli smo na crvenu liniju CTA željeznice, odvezli se četiri stanice, presjeli na smeđu liniju, odvezli se slijedećih 12 stanica i izašli na stanici Southport na vrućih +40 stupnjeva.
Iskreno, nisam se osjećala dobro znajući kako moj suprug teško podnosi tako visoke temperature, ali kad si nešto utuvim u glavu tvrdoglava sam ko konj. Trgovina/kafić bila je udaljena svega nekoliko minuta hoda od stanice iako se na vrućem suncu činilo mnogo dalje.

Kafić se pokazao kao vrlo ugodno mjesto gdje se na malim policama nudila domaća, organski proizvedena hrana pa sam tako u trideset sekundi imala pune ruke staklenki i flašica. Tek me mrki pogled mog supruga vratio u stvarnost ( uh da, koferi, prtljaga... ), no ipak sam vanili pastu i ružinu vodicu odlučila prenijeti preko bare pa makar se za njih morala počupati s carinicima.



Popili smo kavicu, a da nismo imali dogovoren ručak ostali bi smo nešto šalabrcnuti u tom ugdnom malom restoranu gdje je pult bio prepun sitnih zamotuljaka organskih grickalica a police se rušile od ponude domaćih džemova i ostale zanimljive zdrave hrane. Baš mi se dopalo.
Chicago je zanimljiv, prepun raznih kvartova, Southport je jedan od onih u kojem bi se usudila pustiti djecu da idu sama pješice u školu.

Za degustaciju karamel umaka trebalo se strpjeti do povratka pa sam jedva dočekala da odvrnem čep i uronim žlicu u gustu kremastu masu. Meka svilena tekstura u ustima je ostavljala lagani okus nescafea.
Fino. Podsjeća na bombone Werther's Original.

Na certifikatu priloženom uz staklenku dobije se uputstvo za čuvanje i nekoliko ideja kako utrošiti karamel pa  sam tako odmah njime zasladila kavu ( i dobila slatku bijelu kavu, što je otpalo kao ideja u budućoj primjeni )  zato se sladoled pokazao kao zahvalna kombinacija.
Osim sladoleda može se koristiti kao dip za voće, sladilo za čaj ili mlijeko, preljev preko palačinka, vafla ili tosta a velik je izbor recepata i na web stranici Fat Toad Farma.

No što drugo učiniti s jednom jadnom malom staklenkom osim pojesti je žlicom u vruće poslijepodne uz dobru knjigu i lijepa sjećanja?? :)

HERO OF WAR

Nedjelja. Dan domovinske zahvalnosti. Vjerojatno je danas najprimjereniji dan za pustiti Rise Against - Hero Of War. Volim tu stvar, često ju slušam, kad je naša kći pjeva i svira na gitari, suze cure. 

Pa evo...

Digresija na temu: Prije nekih godinu dana u sklopu turističkog putovanja posjetili smo Normandiju i plažu na kojoj se dogodilo iskrcavanje. U školi su nas učili nešto o tome, no ni knjige ni priče ni filmovi ne mogu dočarati rupu u duši koja vam se otvori kad stojite na livadi punoj križeva. Stotine tisuća mladih života poginulo za nečije ideale. 

Ispričavam se, ja sam teški pacifist, smatram da ljudi imaju mogućnost govora da bi se mogli dogovoriti. Sjećam se stihova iz mladosti dok smo u bilježnice crtali cvjetiće i jedan drugom slali papiriće na kojima je pisalo: 

Ne trgaj cvijeće

i cvijeće hoće živjeti

i ne gazi mrava

i on ima samo jedan život

UMAMI I CHEESE MACARONI

Zadržimo se još malo na putovanjima.
Znamo da je pakiranje kofera nabijeno adrenalinom zbog sveg onog nepoznatog što stoji pred nama i prijeti da put pretvori u prekrasnu avanturu, no da i povratak ima svojih čari znamo samo mi lude žene koje u koferima dovučemo brdo krpica i drugih nezamislivih sitnica zbog kojih naši muževi mogu jedino uzdisati i kolutati očima.

Evo s prošlog sam se puta u Alicante vratila s punim koferom jogurta u malim staklenim bočicama. Bile su toliko zgodne da jednostavno nisam mogla odoljeti, a kako su nas fantastično hranili nije bilo vremena potamaniti sadržaj pa sam sve lijepo umotala u vrećice i ponijela kući.
Ukupno 8 flašica.
Od tada obavezno putujem s paketom vrećica za zamrzavanje, nikad se ne zna na što ću naletjeti.

Ovaj sam se put za Chicago posebno veselila mogućnost nabavke nekih sitnih kuhinjskih pomagala koja su kod nas nedostupna, uključujući i Kindle Fire, Amazonov tablet za kojeg Amazon ima fenomenalnu zbirku elektronskih knjiga ( od toga preko 5.000 kuharica ) za downloadiranje i koji se u tu svrhu pokazao totalno genijalan. Odmah sam poskidala desetak kuharica i prenijela na njega dvadesetak knjiga u PDF formatu, sad samo da premostim ovih petnaestak godina do penzije pa da sve to još i pročitam.
Ozbiljno.
Vrag je s tim elektronskim kuharicama, ima ih bezbroj, koštaju od 0,99-15$ i odmah su dostupne. Pa ti sad pokušaj odoljeti. Još nisam sve ni prolistala a već sam na dvije-tri nove bacila oko. Sad sama sebe držim na uzdi da ih ne poskidam. Sigurno neću bar do ponedjeljka :). Nema veze, dvotjedni boravak pružio je mogućnost da s Amazona naručim neke sitnice za koje su troškovi dopreme do ovdje bili suviše visoki pa mi se tako, trpajući u košaricu knjige, kablove i razne kalupe za kolače, u vidnom polju našla Taste No. 5, umami pasta Laure Santtini, o kojoj sam svojevremeno pisala ( OVDJE ).

Umami, savršen okus kojeg je Laura Santtini utrpala u oblik paste, suviše je zanimljiv da bi ga se propustilo. Nestrpljivo sam čekala pošiljku da liznem to savršenstvo. Famozna je tubica paradajz pirea začinjena po sistemu -  ready to use. Ne morate mu više ništa dodavati, u njemu ima origana, soli, papra i ostalih začina u savršenom skladu za pripremu nekoliko vrsta obroka. Može se dodati u juhu, bologneze, na crostine, u biti svugdje gdje se uobičajeno stavlja pire od rajčice.
Nije baš da sam pala u nesvijest od savršenog okusa no trebalo mu je dati šansu. Prvo što mi je palo na pamet bilo je da ga stavim u mini pizzete ( što se svima dopalo ), zatim sam mrvicu paste iskoristila u receptu Cheese macaroni i to je također bilo dobro, no makaroni sa sirom i bez umami paste vječna su klasika i najbolji način da se iskoriste ostaci tjestenine od prethodnog dana pa zato evo jednostavnog i finog recepta.


POTREBNO:
( količine sastojaka prilagoditi količini kuhane tjestenine )

• kuhana tjestenina
• crveni luk
• brašno
• sol i papar
• malo maslaca
• malo mlijeka
• 20 dag tvrdog sira ( Emmentaler, Varaždinac, Gauda... )
• parmezan
• (po želji pire od rajčice i svježi začini; origano, vlasac, peršin, čili papričice... )

1)  Luk narezati na ploškice i popržiti ga na maslacu da postane staklast

2) Na luk dodati prstohvat-dva brašna pa zaliti mlijekom da se dobije lagani bešamel, kuhati do željene gustoće, po potrebi dodati još malo brašna ili mlijeka

3) Posoliti i popapriti

4) U zgusnuti bešamel dodati krupno ribani sir i rahlo miješati da se rastopi ( sad je vrijeme za dodati začine )

5) Umiješati kuhanu tjesteninu i staviti u zagrijanu pećnicu na 20-tak minuta da tjesto dobije zlatnu boju

6) Servirati kao prilog ili samostalan obrok posuto svježe ribanim parmezanom