Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


nedjelja, 1. prosinca 2013.

MIRISI BAKINE KUHINJE i kruh iz domaćeg mlina

Sjećate se starih kukuružnjaka?

Ne znam za vas ali moje je djetinjstvo provedeno kod bake na selu obilježilo vješanje po štangama u 'kuružnjaku', preskakanje potoka na rubu šume i miris svježe kuhane bijele kave uz domaći kukuruzni kruh za doručak kojeg bi baka obavezno prekrižila prije nego što ga je zarezala nožem. Bio je velik i četvrtast, s tvrdom koricom, mirisan i ljepljiv a krupna zrnata struktura pomalo mi je tada išla na živce.
Ali bila je to 'kuruzna mela. Prava pravcata. Ne sitna i mršava kao ova danas što kupujemo u trgovinama. Nekako mi se čini da sam vidjela baku da je melje kod kuće ali ne bih se zaklela. Bilo je suviše davno, no mlinovi su radili punom parom i vjerojatno se isto kao i pšenica nosila tamo da bi se kući donijelo brašno u platnenim vrečama. U takvim smo vrečama još neko vrijeme nakon što sam se udala dovozili bijelo brašno mojoj svekrvi iz obližnjeg mlina a zatim je nekako i to stalo. Pomodna vladavina bijelog brašna i bijelog šećera u našoj je kući trajala punih četvrt stoljeća. Doduše
povremeno bih ispekla zlevanku od kukuruznog ili hajdinog brašna kojeg bi suprug donio s tržnice, no uglavnom su se pekli kremači i zlevači a šećer trošio u tonama.

Anita Šupe, u uvodnom dijelu svoje knjige 'Prva hrvatska LCHF kuharica' piše kako je pšenica, stup naše prehrane, iz komercijalnih razloga genetskim manipuliranjem pretvorena u visokootpornu biljku s mnogo većim količinama škroba i glutena. Da bi davala 10 puta veće urode iz istih je razloga otporna na klimatske uvjete, pesticide, štetočine i bolesti. Sadrži vrlo visoke razine 'super škroba' pod nazivom amilopektin koji je zapravo štetniji od šećera. Takvom se brzinom razgrađuje u glukozu da dvije kriške kruha ( čak i onog od cjelovitog brašna ) podižu razinu šećera u krvi više nego dvije žlice šećera a poznato je da hrana s visokim glikemijskim indeksom pridonosi
stvaranju masne jetre, potiče upale po tijelu i kao posljedicu ima nakupljanje masnih naslaga u području trbuha. Osim super škroba ta nova pšenica sadrži i 'super gluten' koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. To je onaj ljepljivi protein koji čini da kruh može narasti a pekarske proizvode čini izdašnim, mekim i primamljivim. Stara pšenica sadrži 14 kromosoma, nova 42. Čovjek koji ju je projektirao, Norman Borlaug, vjerovao je da je genetska manipulacija jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem svijeta pa je osvojio Nobelovu nagradu za mir, no gladni su i dalje gladni a zapadnim se svijetom širi epidemija debljine i drugih modernih bolesti; raka, demencije, depresije. Sve više liječnika upozorava da je ova epidemija kroničnih bolesti uzrokovana konzumiranjem neprirodne hrane u obliku rafiniranih namirnica, kruha i pekarskih proizvoda koji sačinjavaju stup moderne prehrane.

Nutricionistica Anita Šupe stoga zagovara prehranu bez pšenice i glutena, ali što da radimo mi, obični smrtnici, koji se nikako ne možemo odreći ovisnosti o kruhu našem svagdašnjem, izrađenom od brašna?
Možemo birati najbolje što možemo učiniti za sebe: ispeći svoj vlastiti, naučiti nešto o brašnima, razlikovati njihovu strukturu i sastav. Ponuditi našoj djeci da kušaju kruh i kolače od brašna iz domaćeg mlina kakve je pekla naša baka, prabaka i svi oni ranije. Istina je da pšenica nije ista ali postoje stare sorte kukuruza koje sve više udruga čuva i razmjenjuje a probudili su se i mlinovi u kojima se opet može doći do pravog, domaćeg, živog brašna.
Živog, kažem zbog toga što ima relativno kratak rok trajanja što opet dovoljno govori o brašnima iz naših supermarketa.

Kušajte kakva su brašna iz domaćeg mlina te naučite kako postupati s njima pri izradi kruha i kolača u Medenjaku, na radionici 'Miris kuhinje naših baka'. Više o tome pročitajte OVDJE

nedjelja, 24. studenoga 2013.

VAŽNOST DORUČKA

Jeste li se kad otpremili na more a da niste natankali vozilo?
Sigurna sam da niste, ali zato svakog jutra krećete na 8 sati dug put hektike i tempa bez mrvice goriva za vaše najvažnije vozilo - vaš organizam.

Ne vjerujem da je oduvijek tako bilo, nekako mislim da se doručak izgubio u ovoj novoj pošati zvanoj stres a u posljednje vrijeme udio u tome svakako ima i veličina 36.
Kažem 'veličina' jer 38 je već debljina.
Zar to nije strašno?
Nije zapravo važno pod kojom se šifrom ova globalna problematika skriva već to što je svojim djelovanjem stjerala doručak s naših trpeza. Ako teen generacija ne želi doručkovati iz gore navedenih razloga, odrasli ne stignu doručkovati iz gore navedenih razloga a velik dio ljudi nema tih navika gdje nam je nestao najvažniji obrok u danu?
I što je s koncentracijom ako doručka nema, baterije su prazne a pred nama dan pun stresa?

Ne znam za vas ali ja sam oduvijek doručkovala i iz osobnog iskustva znam da organizam koji dobije svoju dozu jutarnje energije besprijekorno funkcionira ( za razliku od onih dana kad ne stignem ništa ubaciti u kljun pa samo gledam na sat i čekam kad će već jednom ta pauza).

Od kad sam upoznala Teu, jutro mi je postalo
najdraži dio dana zbog njene granole koju naprosto obožavam. Mogla bih je jesti za doručak, ručak i večeru i nikad je se ne bih zasitila. Ali nije samo to...nedavno nam je skuhala domaći čokolino, kako je tek to bilo dobro, sad bih najrađe za doručak jela i jedno i drugo jer su oba fantastična.

Dobro, da dalje ne razvlačim ono što i vrapci znaju; jutarnji obrok mora biti kvalitetan i izbalansiran. Dobar doručak hrani i zagrijava naš organizam a ona stara izreka 'po jutru se dan poznaje' definitivno ga stavlja kao najvažniji obrok u danu.

Teina radionica SLATKI DORUČAK nudi njama recepte uz nutricionističke vrijednosti za one koji nemaju vremena, fali im ideja ili ne doručkuju iz nekog drugog razloga.

Ako i niste bili baš osoba koji voli doručak, uvjeravam vas da ćete nakon ovog postati njegov fan.

Probajte!

subota, 16. studenoga 2013.

HIROŠIMA, LJUBAVI MOJA .......... ( i topli kakao )

Kad si prije spavanja piling za lice natiskaš na četkicu za zube a prije posla kremom za lice počneš slagati frizuru koji bi to bio stupanj?
Moja draga susjeda liječnica vjerojatno bi rekla - sigurno viši.
Nije baš ni čudno ako se uzme u obzir šuma ideja u glavi i tempo iz prethodnog članka.

Jedini istinski problem koji se ovdje javlja je onaj kad otvorim vrata kuhinje pa ne znam čega bih se prije uhvatila a prva misao dok stojim unutra je knjiga Marguerite Duras 'Hirošima, ljubavi moja'. Vjerujem da znate o čemu pričam...

Kaos sastavljen od kalupa, modlica, začina, etiketa i celofana....postoji jedna dobra izreka u koju duboko vjerujem a kaže: kaos na stolu kaos u glavi. E pa ne znam odakle je moj kaos krenuo ali znam da je završio sa: Hirošima ljubavi moja ( toliko me već taj naslov proganja da mislim da je vrijeme da pročitam knjigu ).

A možda s vremenom oguglam. Možda se ova Medenjakova kuhaonica čokolade pretvori u čarobnjački laboratorij sa zabranom prstupa. Ha!! To bi bilo dobro. Nema više kuhanja ručkova, jedu se samo čokoladice a kaos postaje trajno stanje. Ideeeššš....Pa nije mi loša ideja!

Jutros sam, recimo, umjesto uobičajenog instant saniranja nereda odlučila da sama sebi prvo uštrcam jednu dobru dozu minerala u obliku toplog kakaoa.
Ljudi moji! Kad ste posljednji put pili kakao a da nije bio instant i da vas nije pekla savjest zbog ubojite doze šećera?

Kad sam se u 5,50 strčala po stepenicama suprug me samo u čudu gledao. U to bi mi vrijeme uobičajena prva misao bila kavica, no jutros ne znam koji mi je bio vrag, nije mi smetao ni kuhinjski kaos ni dva psa što su se pleli među nogama, prestravljeno sam otvarala paketić sirovog kakaoa i sa srećom utvrdila da je u njemu ostalo taman dvije žličice koliko mi ovog trenutka treba. Uh. A što bih da nije? Nestrpljivo sam čekala da se moj kakao skuha. Ko šiša nered, ovo nisam radila već godinama, valjda još od djetinjstva kad je mirisao iz mamine kuhinje ( i bio mi bezveze ) a sjećam se i sreće kad smo otkrili Nesquik pun šećera pa se svi skupa generacijski prebacili na to.

Čar kuhanog kakaoa nije samo u toplom mlijeku i božanstvenom okusu već i u sastojcima ( VIŠE ) zbog kojih se kakao kao namirnica svrstava u superhranu. Velike doze magnezija, korisnog iz više razloga, između ostalog čine dobro i našem mozgu a znamo da u mozgu sve kreće i sve završava pa smo, eto, opet tamo gdje smo i počeli.
Dakle prije nego što rezerviram mjesto u nekom senatoriju   ( plavo nebo i zelena trava ) popit ću svoju dozu kakaoa, možda pomogne.

                    Kako je malo potrebno za sreću?

-2-3 dl mlijeka ( sojinog, zobenog, rižinog... )
-2 žličice sirovog kakaoa ( nemojte onog iz supermarketa )
-mrvica slada ( agava, stevija, kokosov šećer, par kapi meda... )
-prstohvat krupno mljevenog kardamoma, đumbira, cimeta, čilija, ribane narančine korice ili jednostavno sve zajedno
-topla dekica, pas u krilu i dobra knjiga




Nemojte ubiti sastojke kuhanjem, dovoljno je sve zajedno samo zagrijati da se arome prožmu.

P.S. I nemojte reći da nemate vremena uvrstiti ga u jutarnji ritual