brzo, brzo, prije nego što stigne novi broj...
Tri tjedna od izlaska broja a ja već radim kritički osvrt,
al sam brza...
Ova čokolada u temi toliko me opsjela da sam očito imala nerealna očekivanja. Ili možda nisam, možda sam samo malo razmažena pa biram recepte po sistemu 'lako ćemo' a kako njih baš i nije bilo mnogo u ovom izdanju, ovo će biti jedan brzinski osvrt u očekivanju narednog broja.
Namirnica mjeseca: mladi luk
Ideja: u smjesu za slane palačinke staviti malo sjeckanog mladog luka i kim ( mmm...dobra ideja, ja sam do sad u smjesu za palačinke ribala tikvice pa zatim prije serviranja na njih ribala sir ali ovo s mladim lukom jako mi se sviđa )
Još jedna ideja: KRUMPIROVE PALAČINKE. Specijalitet mog supruga. Tko to nije probao trk u podrum po nekoliko krumpira i primite se posla. Neće vam biti žao.
Dizajn ili snaga motora? Kuhinjski gadgeti - Guzzini set noževa, Braunov štabni mikser, Guzzini digitalna vaga, Boshov MUM86a1 <-- jedan od prvih Boshovim MUMova još mi uvijek negdje u podrumu skuplja prašinu i čeka radnu plohu formata 5x7 metara ( iz nekog drugog života ) da sva ta pomagala napokon nađu mjesta na njoj.
Zatim slijedi recept za kruh iz dehidratora. Prekrasna stvar taj dehidrator, no i to će morati pričekati kuhinju iz jednog od mojih budućih života.
Jutro miriše po kruhu. Gorenje pekač BM1200BK, jednostavan i praktičan sa 12 programa, uključujući gluten free.
Hmm...moj ima 3 programa ali ni to mi ne pomaže jer ionako čuči u podrumu. Ajmo rađe na neke fine stvari
LEMON CURD, osvježavajuća krema od limuna ugušćena jajima
( treba probati, neki dan sam gledala kako napraviti orange curd, zvuči primamljivo, sve sam bliže tome da probam )
i veliki povratak ozloglašene masnoće - domaća svinjska mast. U eri naših baka, mast je bila osnovna namirnica da bi je kasnije nezasluženo istisnula razna ulja. Pobjednički se vraća na prijestolje a tko jednom proba više je se ne želi odreći. Za onog tko ne zna - za dno premazano mašću neće se uloviti ni jedan kolač, ni dizano tijesto ni zlevanka, a i Varaždinski su klipići najbolji ako se rade sa šakom domaće svinjske masti. Dugo nisam znala zašto je pohano meso kod moje bake tako dobro dok jednom nisam vidjela veliku kacu iz koje je baka vadila mast. Tada su sve predrasude pale. Rijetko poham ( nezdravo, nezdravo ) ali kad poham onda je pola ulje pola mast. I to je njama. E pa sad recite da tome možete odoljeti.
Opet informacija da su se u londonskom dućanu Selfridges pojavili mlijekomati sa mlijekom od krava iz organskog uzgoja. Komentar da mi o takvom mlijeku možemo samo sanjati je sasvim suvišan. Nikad mi neće biti jasno gdje nam je pamet i kako si mi to nismo u stanju financijski posložiti ( ma sigurno jesmo ali opet idemo tamo gdje je zarada važnija od zdravlja, op.a. ).
Zanimljiv članak o sladoledu s okusom svega i svačega iz zloglasne londonske slastičarnice ICECREAMIST koja se proslavila sladačom s okusom majčina mlijeka. Bljak, ha? Pa gdje su te mame koje umjesto da hrane vlastitu djecu prodaju svoj dragocjen iscjedak tuđim ljudima? Ajde da ih vidim! I tko to želi probati? Vjerojatno svi, a možda bih i ja malo licnula da imam priliku. Ajme kako nam predrasude omame mozak pa kolutamo očima i frkćemo nosom bez razloga, a sve je to kemija. No zato onaj s okusom kokica nije loša ideja, pa onda jedan s uštrcajem absintha ( uh, anis, ni to mi baš ne zvuči ukusno, no ideja je do daske otkačena i originalna ). I jamči trenutnu erekciju. Ako je tako onda bi muška populacija u kvartu mogla bi biti opasna..hehe...no da ne dužim; pita od đumbira, crno vino, bijela čokolada, uskoro i Steve Jobs Apple Martini...sve se to može probati ako vas put navede u tom smjeru.
Definitivno moja buduća londonska destinacija!
Članak o Malom Stonu, uvali u kojoj rastu najbolje kamenice. Treba otići i treba probati! Mislim da se slažete da recepte nema smisla prepisivati
U 'Pametnom izboru' glavna tema je - pašta: Tortelini s blitvom u umaku od rukole, šugo od vepra i šumskog voća, ravioli s istarskim tartufom i suhim smokvama, rezanci od koprive u umaku od šparoga, njoki s ružmarinom i pancetom...
Ajde ovi posljednji bi se mogli uvrstiti u moj repertoar, no sve ovo prije je suviše...hm...otmjeno? komplicirano?...nešto. Uglavnom recepte ćete morati potražiti negdje drugdje jer ja to ne kuham
zatim slijedi željno čekana ČOKOLADA
FUDGE iliti najseksi čokoladni karamel na svijetu. Mmm...
Jako dobro zvuči. Jako JAKO dobro zvuči. No nemam malu djecu, u ratu sam s kalorijama i znam da ni to neću raditi pa ćete mi oprostiti što idemo dalje
-PRHKO ČOKOLADNO TIJESTO: 60g kakaoa, 250g glatkog brašna, sol, 200g maslaca, 100g šećera, 1 jaje
GANACHE: eeee tu bi već mogli razgovarati. Iz 200 g crne čokolade + 1,5 dl slatkog vrhnja i malo arome ruma, meda, soli ili blabla dobije se krasno punjenje za pite, pitice i ostale slastice. Za još delikatniju aromu, vrhnje se može zamijeniti maslinovim uljem ili samo dodati 30g maslaca . Slijedi recept s kojim je završio prošli broj Dobre hrane -TARTUFI S MASLINOVIM ULJEM I CVIJETOM SOLI.
Još su tu recepti za čokoladnosmeđe linguine, divljač u čokoladnom umaku i mini sendviče za tulume no više ne radim tulume, suprugu lovcu zabranila sam da nosi ubijenu divljač kući a linguine nekako više volim sa sipinim crnilom nego sa čokoladom pa zanemarujem recepte iako su fotografije za umrijeti od divote.
Članak o svinjskoj masti, za nas stare kuharice koje smo izrasle na njoj, je podsjetnik na one davne dane kad je sve bilo skuhano na masti, možda su nam zato sjećanja na kuhinju naših baka u tako lijepom sjećanju. Odavno sam mast ponovo uvrstila u redovan jelovnik pa recepti koji se navode u prilogu nisu prevelika novost. FRANCUSKA JUHA OD LUKA i POLJSKI NAMAZ. Obožavam namaze, i ovaj me veseli, stavljam ga u memoriju pored SELJAČKOG NAMAZA, meni njama ali na žalost kalorije mu se broje u tisućama pa ga nastojim zaobići.
Punjeni pačji batak i confit od patke isto preskačem, patkicu volim pojesti natur, reš pečenu bez nekih velikih kerefeka.
Malo dalje već gotovo pred sam kraj vidim recept za CHILLI FROM HELL. Vau, volim čili. Po sastojcima vidim da se radi o varijanti Chilli con carna kojeg radim bar jednom mjesečno i za kojeg se nikad ne bih sjetila da ga tako nazovem iako zna biti prokleto ljut kad pretjeran s čilijem. A redovno pretjeram :)
I na kraju posljednja stranica: Mikrozelenje; maćuhice na salatu, klice rikole, cikle, blitve i češnjaka. Zanimljivo, zdravo i pretpostavljam ukusno.
Knjiga Tender at the Bone, memoari Ruth Reichl, dugogodišnje urednice magazina Gourmet, zatim članak o Juliji Child, utemeljiteljici TV kulinarskih showova, tko nije gledao film Julie&Julia savjetujem da svakako pogleda kako ovogodišnja dobitnica oskara Meryl Streep u njemu briljira
i za kraj - pupoljak đumbira - myoga đumbir. Pupoljak biljke vrlo sličnog, ali navodno još delikatnijeg okusa. Japanci ga vole u miso juhi ili uz ukiseljeno povrće, na netu tri pupoljka koštaju oko 9 dolara a do kad ih ne bude kod nas - možemo se samo diviti njegovoj ljepoti.
I gotovo desetka, čekamo jedanaesticu ;)
ponedjeljak, 26. ožujka 2012.
IRSKI SODA KRUH
Irski je soda kruh jedan od najčešće mjerkanih recepata s moje strane.
Budući da kruh jedem vrlo rijetko, kroz tjedan gotovo nikad, vikend je vrijeme kad ga konzumiram uglavnom uz namaze s ekipom, ili ponekad kad moj suprug kupi svježi kajmak, za doručak. Stoga mi se izrada kruha činila suvišnom. Kraj toliko prekrasnih kruhova u pekari bolje da utrošim vrijeme na testiranje novih namaza...A onda su se stvari posložile: moji novi kalupi za kruščiće upravo pristigli s Amazona i časopis Dobra hrana s receptom za POLJSKI NAMAZ. Irski kruh i poljski namaz, super kombinacija
:)
Trebalo je izabrati jedan od bezbroj recepata za soda kruh koji se nude na netu a ja sam tražila najjednostavniji i jedva ga pronašla.
SASTOJCI:
450 g brašna ( oštrog ili pola cjelovitog pola oštrog )
1 čajnu žličicu šećera
1 čajnu žličicu soli
1 čajnu žličicu sode bikarbone
200-300 ml punomasnog mlijeka
Zagrijati pećnicu na 250 stupnjeva.
Dobro promiješati suhe sastojke pa uliti mlijeko malo po malo da se dobije meko tijesto. Ne želimo da nam kruh bude suviše suh pa bolje da se tijesto malo ljepi po rukama nego da ga kasnije nemožemo pregristi.
Zanimljivost ovog kruha je ta da ga se ne treba dugo mijesiti. Dovoljno je samo par stiskanja, tek toliko da se sve skupa malo poveže. Čim se sastojci koliko-toliko spoje, treba ga sipati na pobrašnjenu površinu, sa svih strana ga uvaljati u brašno pa staviti na lim za pečenje i lagano spljoštiti. Obavezno na njemu napraviti nekoliko dubokih ureza ( to je važno ) pa staviti u zagrijanu pećnicu.
Prvih deset minuta peći na 250 stupnjeva pa smanjiti na 180 i pokriti folijom kako ne bi suviše potamnio. Peći oko 35-40 minuta.
Moram reći da me kruh oduševio, odmah me inspirirao da odem potražiti KOKOŠJU PAŠTETU koju sam nekad davno radila, i za vikend pozovem ekipu na druženje.
Izvještaj slijedi :)
NAPOMENA: Nakon drugog testiranja kruh je dobio napomenu - NEPOUZDAN
U prvom je pokušaju ispao savršen, u drugom ne znam gdje sam pogriješila, možda napravila preveliku štrucu, stavila suviše malo sode, možda nedovoljno dugo dizala...
uglavnom dugo sam ga pekla, čak sam se bojala da ću ga presušiti a on je izgledao kao da se nije digao i kao da je unutrašnjost gnjecava ( fotke nema jer smo ga uredno pokusno pojeli da vidimo koga će boljeti želudac no
nitko se nije žalio :)
Budući da kruh jedem vrlo rijetko, kroz tjedan gotovo nikad, vikend je vrijeme kad ga konzumiram uglavnom uz namaze s ekipom, ili ponekad kad moj suprug kupi svježi kajmak, za doručak. Stoga mi se izrada kruha činila suvišnom. Kraj toliko prekrasnih kruhova u pekari bolje da utrošim vrijeme na testiranje novih namaza...A onda su se stvari posložile: moji novi kalupi za kruščiće upravo pristigli s Amazona i časopis Dobra hrana s receptom za POLJSKI NAMAZ. Irski kruh i poljski namaz, super kombinacija
:)
Trebalo je izabrati jedan od bezbroj recepata za soda kruh koji se nude na netu a ja sam tražila najjednostavniji i jedva ga pronašla.
SASTOJCI:
450 g brašna ( oštrog ili pola cjelovitog pola oštrog )
1 čajnu žličicu šećera
1 čajnu žličicu soli
1 čajnu žličicu sode bikarbone
200-300 ml punomasnog mlijeka
Zagrijati pećnicu na 250 stupnjeva.
Dobro promiješati suhe sastojke pa uliti mlijeko malo po malo da se dobije meko tijesto. Ne želimo da nam kruh bude suviše suh pa bolje da se tijesto malo ljepi po rukama nego da ga kasnije nemožemo pregristi.
Zanimljivost ovog kruha je ta da ga se ne treba dugo mijesiti. Dovoljno je samo par stiskanja, tek toliko da se sve skupa malo poveže. Čim se sastojci koliko-toliko spoje, treba ga sipati na pobrašnjenu površinu, sa svih strana ga uvaljati u brašno pa staviti na lim za pečenje i lagano spljoštiti. Obavezno na njemu napraviti nekoliko dubokih ureza ( to je važno ) pa staviti u zagrijanu pećnicu.
Prvih deset minuta peći na 250 stupnjeva pa smanjiti na 180 i pokriti folijom kako ne bi suviše potamnio. Peći oko 35-40 minuta.
Moram reći da me kruh oduševio, odmah me inspirirao da odem potražiti KOKOŠJU PAŠTETU koju sam nekad davno radila, i za vikend pozovem ekipu na druženje.
Izvještaj slijedi :)
NAPOMENA: Nakon drugog testiranja kruh je dobio napomenu - NEPOUZDAN
U prvom je pokušaju ispao savršen, u drugom ne znam gdje sam pogriješila, možda napravila preveliku štrucu, stavila suviše malo sode, možda nedovoljno dugo dizala...
uglavnom dugo sam ga pekla, čak sam se bojala da ću ga presušiti a on je izgledao kao da se nije digao i kao da je unutrašnjost gnjecava ( fotke nema jer smo ga uredno pokusno pojeli da vidimo koga će boljeti želudac no
nitko se nije žalio :)
POLJSKI NAMAZ
Recept iz časopisa Dobra hrana br. 10
Ovo je namaz za ljubitelje kombiniranih okusa. Sasvim sigurno jedan neobičan namaz. Jednostavan je za pripremu pa nisam odoljela da odmah isprobam, doduše samo s jednim lukom i jednom jabukom no pokus je uspio a okus je ispao slatko-slano-ljut jer sam ga poprilično zapaprila.
:)
SASTOJCI:
25 dag domaće svinjske masti
8 glavica luka
sol, papar
8 kiselih jabuka
Luk očistiti i sitno nasjeckati. Mast zagrijati u odgovarajućoj posudi s debelim dnom i pržiti luk da dobije zlatno žutu boju. Pred kraj posoliti. Jabuke oguliti i krupno naribati pa dodati u mast. Maknuti s vatre, začiniti paprom, prelijati u odgovarajuću posudu pa staviti hladiti.
Poslužiti s domaćim kruhom uz čašicu hladne poljske votke. Smacznego. Na zdrowie!
PREPORUKA: napraviti uveče i ohladiti na sobnoj temperaturi, ne stavljati u fižider jer nakon njega postaje suviše...masnasto
Ovaj me namaz potaknuo da isprobam IRSKI SODA KRUH, neprestano se s njim sudaram po portalima i uvijek me intrigirao, sad je bila prilika i mogu vam reći da me oduševio.
Ovo je namaz za ljubitelje kombiniranih okusa. Sasvim sigurno jedan neobičan namaz. Jednostavan je za pripremu pa nisam odoljela da odmah isprobam, doduše samo s jednim lukom i jednom jabukom no pokus je uspio a okus je ispao slatko-slano-ljut jer sam ga poprilično zapaprila.
:)
SASTOJCI:
25 dag domaće svinjske masti
8 glavica luka
sol, papar
8 kiselih jabuka
Luk očistiti i sitno nasjeckati. Mast zagrijati u odgovarajućoj posudi s debelim dnom i pržiti luk da dobije zlatno žutu boju. Pred kraj posoliti. Jabuke oguliti i krupno naribati pa dodati u mast. Maknuti s vatre, začiniti paprom, prelijati u odgovarajuću posudu pa staviti hladiti.
Poslužiti s domaćim kruhom uz čašicu hladne poljske votke. Smacznego. Na zdrowie!
PREPORUKA: napraviti uveče i ohladiti na sobnoj temperaturi, ne stavljati u fižider jer nakon njega postaje suviše...masnasto
Ovaj me namaz potaknuo da isprobam IRSKI SODA KRUH, neprestano se s njim sudaram po portalima i uvijek me intrigirao, sad je bila prilika i mogu vam reći da me oduševio.
CHILLI FROM HELL
Recept iz časopisa Dobra hrana br. 10
Čili kojeg kuham oduvijek se mogao zvati 'from hell'. Jednostavno ga ne znam skuhati umjerenog. Ljuto je i inače moj najdraži okus pa su mi okusni pupoljci valjda već oguglali, zato nikad nemam mjeru pa moji kažu da uvijek pretjeram. Ali čili mora biti ljut. Sav je njegov karakter upravo u tome.
Inače prvi sam susret s čilijem imala prije podosta godina kad nas je ugostila jedna Amerikanka hrvatskog porijekla. U obiteljskoj kući pola sata vožnje od NY u koju smo stigli zajedno s njom ( usput smo u lokalnoj trgovini kupili finu domaću juhicu :), iznjeli smo na terasu stol i stolice ( za to je vrijeme ona ravno iz škrinje na plinski štednjak stavila da se grije lončina čilija ), i dok smo mi servirali stol, pojeli juhu i malo razgledali okoliš, hrana je bila spremna.
Ogroman lonac čilija, tanjur krupno ribanog sira, vrhom pun tanjur narezane svježe rajčice i isto jedan takav tanjur pun sjeckane hrskave salate. Sve to servirano uz tortilje koje je svatko sam punio mješavinom nadjeva po želji.
Još i sad pamtim kako me se dojmila jednostavnost jela i pripreme, a prije svega ležernost prostupa. Ja bih ovdje, za goste koji tako rijetko dođu, kuhala čitav dan ( ma kakav dan, ubila bih se od posla već dva dana ranije ), te kolači, te razne kerefeke, a žena je lijepo servirala ono što joj je omogučilo da provede s nama svaki trenutak kako bi smo NY, grad koji živi 24 sata, upoznali van okvira standardnog turističkog razgledavanja. I zahvalni smo joj zbog toga.
Tada sam također naučila nešto veoma važno - da se gostoljubivost se ne mjeri samo količinom i vrstom pripremljene hrane već da ima mnogo lica.
Čili je od tada redovan obrok na našem meniju, djeca su ga oduvijek voljela, a ono odraslo muško koje je već odletjelo iz gnijezda, ponosi se svojom sposobnošću kuhanja čilija pa svako malo čujem da opet kuha za ekipu.
SASTOJCI:
450g mljevene junetine
400g crvenog graha
250g sjeckane rajčice ( iz konzerve )
maslinovo ulje
1 habanero papričica ( ili mješavina začina za CHILLI CON CARNE )
1 crvena paprika
2 češnja češnjaka
1 glavica luka
malo crnog papra
malo kumina
kukuruz šećerac po želji
Na žlici maslinova ulja popržiti luk. Dodati meso da posmeđi pa umiješati češnjak, papriku i ljutu papričicu. Popapriti, pa posuti kuminom u prahu i dobro promiješati.
Dodati crveni grah i paradajz, posoliti i zaliti šalicom vode.
Pustiti da se krčka pola sata uz povremeno miješanje.
Ako se dodaje gotova mješavina onda izostaviti papar i papričicu, potrebno je jedino soliti jer ( Kotany ) mješavina nije slana.
Kad nemate vremena za kuhanje - skuhajte čili.
Meni je spas u trenucima kad dođem mrtva umorna kasno s posla. Otvorim konzervu crvenog graha, konzervu rajčice, mješavinu začina, i još nisam izula cipele a već se u loncu krčka ručak za sutra.
Dobar čili mora biti gust. Moj je ispao malo suviše rijedak jer sam opet pretjerala s papričicom pa sam morala intervenirati, no najbolji je kad nema tekućine već gustoćom podsjeća na rižoto.
Još malo sira i evo odličnog ručka.
Čili kojeg kuham oduvijek se mogao zvati 'from hell'. Jednostavno ga ne znam skuhati umjerenog. Ljuto je i inače moj najdraži okus pa su mi okusni pupoljci valjda već oguglali, zato nikad nemam mjeru pa moji kažu da uvijek pretjeram. Ali čili mora biti ljut. Sav je njegov karakter upravo u tome.
Inače prvi sam susret s čilijem imala prije podosta godina kad nas je ugostila jedna Amerikanka hrvatskog porijekla. U obiteljskoj kući pola sata vožnje od NY u koju smo stigli zajedno s njom ( usput smo u lokalnoj trgovini kupili finu domaću juhicu :), iznjeli smo na terasu stol i stolice ( za to je vrijeme ona ravno iz škrinje na plinski štednjak stavila da se grije lončina čilija ), i dok smo mi servirali stol, pojeli juhu i malo razgledali okoliš, hrana je bila spremna.
Ogroman lonac čilija, tanjur krupno ribanog sira, vrhom pun tanjur narezane svježe rajčice i isto jedan takav tanjur pun sjeckane hrskave salate. Sve to servirano uz tortilje koje je svatko sam punio mješavinom nadjeva po želji.
Još i sad pamtim kako me se dojmila jednostavnost jela i pripreme, a prije svega ležernost prostupa. Ja bih ovdje, za goste koji tako rijetko dođu, kuhala čitav dan ( ma kakav dan, ubila bih se od posla već dva dana ranije ), te kolači, te razne kerefeke, a žena je lijepo servirala ono što joj je omogučilo da provede s nama svaki trenutak kako bi smo NY, grad koji živi 24 sata, upoznali van okvira standardnog turističkog razgledavanja. I zahvalni smo joj zbog toga.
Tada sam također naučila nešto veoma važno - da se gostoljubivost se ne mjeri samo količinom i vrstom pripremljene hrane već da ima mnogo lica.
Čili je od tada redovan obrok na našem meniju, djeca su ga oduvijek voljela, a ono odraslo muško koje je već odletjelo iz gnijezda, ponosi se svojom sposobnošću kuhanja čilija pa svako malo čujem da opet kuha za ekipu.
SASTOJCI:
450g mljevene junetine
400g crvenog graha
250g sjeckane rajčice ( iz konzerve )
maslinovo ulje
1 habanero papričica ( ili mješavina začina za CHILLI CON CARNE )
1 crvena paprika
2 češnja češnjaka
1 glavica luka
malo crnog papra
malo kumina
kukuruz šećerac po želji
Na žlici maslinova ulja popržiti luk. Dodati meso da posmeđi pa umiješati češnjak, papriku i ljutu papričicu. Popapriti, pa posuti kuminom u prahu i dobro promiješati.
Dodati crveni grah i paradajz, posoliti i zaliti šalicom vode.
Pustiti da se krčka pola sata uz povremeno miješanje.
Ako se dodaje gotova mješavina onda izostaviti papar i papričicu, potrebno je jedino soliti jer ( Kotany ) mješavina nije slana.
Kad nemate vremena za kuhanje - skuhajte čili.
Meni je spas u trenucima kad dođem mrtva umorna kasno s posla. Otvorim konzervu crvenog graha, konzervu rajčice, mješavinu začina, i još nisam izula cipele a već se u loncu krčka ručak za sutra.
Dobar čili mora biti gust. Moj je ispao malo suviše rijedak jer sam opet pretjerala s papričicom pa sam morala intervenirati, no najbolji je kad nema tekućine već gustoćom podsjeća na rižoto.
Još malo sira i evo odličnog ručka.
TARTUFI S MASLINOVIM ULJEM I CVIJETOM SOLI
Recept iz časopisa Dobra hrana br. 10
250g crne čokolade ( 65% kakaa )
2 dl slatkog vrhnja
2 žlice dobrog maslinovog ulja
žličica cvijeta soli ( ili pola za ziheraše )
cca 1/3 muškatnog oraha
100g kakaa
150g čokolade za vanjski omotač ( može mliječna ili crna )
Sitno nasjeckati čokoladu
Slatko vrhnje zagrijati do vrenja pa preliti preko čokolade u nekoliko navrata, cijelo vrijeme miješajući. Kad je smjesa glatka dodati maslinovo ulje i sol. Naribati muškatni oraščić. Još jednom promiješati pa staviti u frižider da se stisne i ohladi ( barem 2 sata a najbolje preko noći ). Oblikovati rukama kuglice željene veličine. Vratiti ih u frižider a na pari rastopiti čokoladu za preljev. Kuglice umakati u čokoladu pa uvaljati u kakao. Kad se stisne otresti višak kakaa.
NAPOMENA: tartufe obično dobivam na poklon no izazov je napraviti ih sam, naročito ovaj prašnjavi izgled od kojeg idu sline na usta
AROMA VIŠE:
-đumbir i crveni papar
-naranđina korica + menta
Jeste li znali da postoji metvica ( prava, živa biljka ) s aromom čokolade? nisam ni ja, a navodno i s aromom naranđe, moja ih je kolegica vidjela u Mercatoru
Hm, to mi je negdje u rangu UFO-a, neki su ih vidjeli no većina nije, navodno su tu a nema ih nigdje i bez obzira koliko su nezamislivi, nema razloga da ne postoje.
Hoću reći - malo sam skeptična do kad ne opipam, a kad opipam onda ću ih sve donijeti doma i bit će ovdje čitava hrpa fotografija. ( Isto ako sretnem UFO )
Obećajem ;)
250g crne čokolade ( 65% kakaa )
2 dl slatkog vrhnja
2 žlice dobrog maslinovog ulja
žličica cvijeta soli ( ili pola za ziheraše )
cca 1/3 muškatnog oraha
100g kakaa
150g čokolade za vanjski omotač ( može mliječna ili crna )
Sitno nasjeckati čokoladu
Slatko vrhnje zagrijati do vrenja pa preliti preko čokolade u nekoliko navrata, cijelo vrijeme miješajući. Kad je smjesa glatka dodati maslinovo ulje i sol. Naribati muškatni oraščić. Još jednom promiješati pa staviti u frižider da se stisne i ohladi ( barem 2 sata a najbolje preko noći ). Oblikovati rukama kuglice željene veličine. Vratiti ih u frižider a na pari rastopiti čokoladu za preljev. Kuglice umakati u čokoladu pa uvaljati u kakao. Kad se stisne otresti višak kakaa.
NAPOMENA: tartufe obično dobivam na poklon no izazov je napraviti ih sam, naročito ovaj prašnjavi izgled od kojeg idu sline na usta
AROMA VIŠE:
-đumbir i crveni papar
-naranđina korica + menta
Jeste li znali da postoji metvica ( prava, živa biljka ) s aromom čokolade? nisam ni ja, a navodno i s aromom naranđe, moja ih je kolegica vidjela u Mercatoru
Hm, to mi je negdje u rangu UFO-a, neki su ih vidjeli no većina nije, navodno su tu a nema ih nigdje i bez obzira koliko su nezamislivi, nema razloga da ne postoje.
Hoću reći - malo sam skeptična do kad ne opipam, a kad opipam onda ću ih sve donijeti doma i bit će ovdje čitava hrpa fotografija. ( Isto ako sretnem UFO )
Obećajem ;)
DUKAN - FAZA KONSOLIDACIJE
Napokon smo i mi dočekali knjigu.
Bilo je i vrijeme, iako, da se mene pita rekla bih - u krivo vrijeme.
Mislim da je Dukan idealan za zimsko skidanje kilograma jer zabranjuje konzumaciju voća, a kako se tržnica trenutno puni krasnim svježim jagodama i svježim povrćem koje smijemo jesti samo na preskokce, meni bi doista bilo teško držati se tog režima u ovo doba godine.
No nema veze, zadnji je vlak pa zato svi koji putujete - uskačiteeee!!
Piči me savjest da završim ovaj svoj editorijal koji je započeo još zimi i nema kraja.
Dakle iza FAZE NAPADA i FAZE IZMJENE, dolazi na red treća faza - faza konsolidacije. Ako je ona došla na red znači da smo već na svojoj željenoj težini i sreća je potpuna :)
Meni je trebalo mjesec dana da skinem četiri kilograma, što mi se čini iznenađujuće mnogo u tako kratkom roku, tim više jer se doista nisam strogo pridržavala pravila; jela sam najmanje 5-6 žlica zobenih pahuljica ( umjesto dvije ), svi su dani bili s povrćem, stavljala sam kap maslinjaka prilikom pečenja mesa i u salatu i obavezno sam u jutarnjem obroku imala orašaste plodove, što je također zabranjeno.
Uz to sam pila ogromne količine Jane s jagodom ( hrpa dodatnih kalorija ), počastila se s dvije čokoladne praline a za fašnik čitav vikend jela fritule i krafne ( počevši od petka ). No zato sam odmah iza toga naredna tri tjedna bila na stogom režimu ( dvije žlice pahuljica i samo jedan obrok povrća dnevno ).
Trebalo je izdržati još nekoliko tjedana da stignem do posljednje faze no, iskreno, već mi je bilo dosta onog čudaškog okusa u ustima.
I pala sam. Pokleknula. Kako želite...uglavnom, bio je dovoljan jedan uobičajeni susret s ekipom ( za punim stolom ) da sasvim zaboravim koliko sam truda uložila u proteklih par tjedana. Žalibože vremena, za ostalo i nije toliko šteta jer nisam bila gladna a otkrila sam i nekoliko korisnih recepata koje često radim, domaći jogurt i keksiće bez grižnje savjesti. Njih pečem bar jednom na tjedan i nastojim da ih uvijek imam na stolu.
Uglavnom - gotovo, stala sam.
Dalje ćete morati sami. Knjigu sam kupila i ja pa možda je jednog dana pročitam i odlučim nastaviti gdje sam stala, no za sad sam se pomirila da oni sanjani kilogrami nikad veće biti dio moje osobnosti.
Nema veze, deset godina sam starija pa valjda je normalno da budem četiri kilograma teža :)
Da krivo ne shvatite, volim ja sebe i takvu, ali jedna stara izreka kaže 'besposlen mozak-vražje igralište' a ako već treba birati, najbenignija zabava za mozak je - dijeta.
Priznajte :)
Bilo je i vrijeme, iako, da se mene pita rekla bih - u krivo vrijeme.
Mislim da je Dukan idealan za zimsko skidanje kilograma jer zabranjuje konzumaciju voća, a kako se tržnica trenutno puni krasnim svježim jagodama i svježim povrćem koje smijemo jesti samo na preskokce, meni bi doista bilo teško držati se tog režima u ovo doba godine.
No nema veze, zadnji je vlak pa zato svi koji putujete - uskačiteeee!!
Piči me savjest da završim ovaj svoj editorijal koji je započeo još zimi i nema kraja.
Dakle iza FAZE NAPADA i FAZE IZMJENE, dolazi na red treća faza - faza konsolidacije. Ako je ona došla na red znači da smo već na svojoj željenoj težini i sreća je potpuna :)
Meni je trebalo mjesec dana da skinem četiri kilograma, što mi se čini iznenađujuće mnogo u tako kratkom roku, tim više jer se doista nisam strogo pridržavala pravila; jela sam najmanje 5-6 žlica zobenih pahuljica ( umjesto dvije ), svi su dani bili s povrćem, stavljala sam kap maslinjaka prilikom pečenja mesa i u salatu i obavezno sam u jutarnjem obroku imala orašaste plodove, što je također zabranjeno.
Uz to sam pila ogromne količine Jane s jagodom ( hrpa dodatnih kalorija ), počastila se s dvije čokoladne praline a za fašnik čitav vikend jela fritule i krafne ( počevši od petka ). No zato sam odmah iza toga naredna tri tjedna bila na stogom režimu ( dvije žlice pahuljica i samo jedan obrok povrća dnevno ).
Trebalo je izdržati još nekoliko tjedana da stignem do posljednje faze no, iskreno, već mi je bilo dosta onog čudaškog okusa u ustima.
I pala sam. Pokleknula. Kako želite...uglavnom, bio je dovoljan jedan uobičajeni susret s ekipom ( za punim stolom ) da sasvim zaboravim koliko sam truda uložila u proteklih par tjedana. Žalibože vremena, za ostalo i nije toliko šteta jer nisam bila gladna a otkrila sam i nekoliko korisnih recepata koje često radim, domaći jogurt i keksiće bez grižnje savjesti. Njih pečem bar jednom na tjedan i nastojim da ih uvijek imam na stolu.
Uglavnom - gotovo, stala sam.
Dalje ćete morati sami. Knjigu sam kupila i ja pa možda je jednog dana pročitam i odlučim nastaviti gdje sam stala, no za sad sam se pomirila da oni sanjani kilogrami nikad veće biti dio moje osobnosti.
Nema veze, deset godina sam starija pa valjda je normalno da budem četiri kilograma teža :)
Da krivo ne shvatite, volim ja sebe i takvu, ali jedna stara izreka kaže 'besposlen mozak-vražje igralište' a ako već treba birati, najbenignija zabava za mozak je - dijeta.
Priznajte :)
nedjelja, 25. ožujka 2012.
HRSKAVCI OD KRUMPIRA
Moj suprug ih je zvao krumpirove palačinke i često radio djeci dok su bila mala, a oni su ga kasnije, svako malo, sami molili da im ih ispeče za večeru.
Sjetila sam se na njih neku večer kad je Jemie Oliver kuhao jedan od onih svojih brzinskih ručkova a meni je falilo nečeg za grickati ( ma vraga je to za grickati, to vam je čitav obrok s hrpom kalorija ) ali nebudi lijena, toliko sam se nabrusila na njih da sam otrčala u kuhinju i primila se ribanja krumpira.
Količina se prilagođava potrebama. Iz nekih 7 krumpira dobila sam 9 palačinkica.
Sastojci su jednostavni:
krumpir
sol, papar
vegeta
peršinovo lišće
jaje
brašno
krumpir naribati na sitan ribež, dodati žlicu vegete, dobro promiješati pa ostaviti u cjediljki da pusti vodu
Nakon nekog vremena dobro ga istisnuti ( mi zagorci kažemo ožmeknuti :)
pa začiniti po ukusu, oprezno dodati sol jer je vegeta slana, popapriti, dodati sjeckani peršin, jaje i toliko brašna koliko je potrebno da se smjesa poveže
U tavu dodati ulja koliko je potrebno da dno bude pokriveno pa među dlanovima formirati tanke palačinkice i stavljati na vruće ulje. Pržiti s obje strane da budu zlatno žute pa vaditi na papirnati ubrus i pustiti da se ocijedi
Tadaaaam....to je sva mudrost
Servirati uz kiselo vrhnje, ljeti uz hladan jogurt, kao prilog ili samostalno jelo.
Po želji može se dodati češnjaka ili čili papričica.
Ovo je definitivno toliko zarazno da računajte na više da vam ne sfali :)
Sjetila sam se na njih neku večer kad je Jemie Oliver kuhao jedan od onih svojih brzinskih ručkova a meni je falilo nečeg za grickati ( ma vraga je to za grickati, to vam je čitav obrok s hrpom kalorija ) ali nebudi lijena, toliko sam se nabrusila na njih da sam otrčala u kuhinju i primila se ribanja krumpira.
Količina se prilagođava potrebama. Iz nekih 7 krumpira dobila sam 9 palačinkica.
Sastojci su jednostavni:
krumpir
sol, papar
vegeta
peršinovo lišće
jaje
brašno
krumpir naribati na sitan ribež, dodati žlicu vegete, dobro promiješati pa ostaviti u cjediljki da pusti vodu
Nakon nekog vremena dobro ga istisnuti ( mi zagorci kažemo ožmeknuti :)
pa začiniti po ukusu, oprezno dodati sol jer je vegeta slana, popapriti, dodati sjeckani peršin, jaje i toliko brašna koliko je potrebno da se smjesa poveže
U tavu dodati ulja koliko je potrebno da dno bude pokriveno pa među dlanovima formirati tanke palačinkice i stavljati na vruće ulje. Pržiti s obje strane da budu zlatno žute pa vaditi na papirnati ubrus i pustiti da se ocijedi
Tadaaaam....to je sva mudrost
Servirati uz kiselo vrhnje, ljeti uz hladan jogurt, kao prilog ili samostalno jelo.
Po želji može se dodati češnjaka ili čili papričica.
Ovo je definitivno toliko zarazno da računajte na više da vam ne sfali :)
NJAMANCIJE ( 4 )
Jeste li primjetili kako nazivi hrane na engleskom dobro zvuče a kako su naši prijevodi komplicirani i kruti? Da gore piše black meal day svima bi odmah sve bilo jasno, ovako bi se prije pomislilo na neku nesreću nego na hranu..hehe..
Slučajno sam u Mercatoru naletjela na doista prekrasne, velike, rasne kozice i sjetila se da u smočnici već neko vrijeme imam tjesteninu sa sipinim crnilom a zna se da se te dvije stvari vole.
Još je samo trebalo dodati češnjak, vrhnje, peršin i maslinovo ulje i obrok je spreman. U tren oka, čak i prije jer se linguini kuhaju svega tri minute ( sva sreća da sam pogledala ) a kako nam je nekako falila juha, odlučila sam isprobati novi artikl jednog hrvatskog proizvođača - juhu od crne trubače.
Nešto strašno. Preferiram domaće no ova je juha imala okus kao sapunica pa smo jedva dočekali da se uhvatimo tjestenine.
Jednoglasno smo zaključili da čak ni ljeti na moru ne uspijemo dobiti takve krasne primjerke kozica i da ovo svakako treba ponoviti.
A kad sam kasnije na dvorištu ispijala popodnevnu proljetnu kavicu, usput testirajući Jamie Oliver preljev od karamela za PORTUGALSKE TARTLETSE, pogled mi je pao na crni tanjurić i crno kuhalo za kavu i ideja za post se rodila :)
Jedna prekrasna nedjelja uz crni dan na stolu
:)
Slučajno sam u Mercatoru naletjela na doista prekrasne, velike, rasne kozice i sjetila se da u smočnici već neko vrijeme imam tjesteninu sa sipinim crnilom a zna se da se te dvije stvari vole.
Još je samo trebalo dodati češnjak, vrhnje, peršin i maslinovo ulje i obrok je spreman. U tren oka, čak i prije jer se linguini kuhaju svega tri minute ( sva sreća da sam pogledala ) a kako nam je nekako falila juha, odlučila sam isprobati novi artikl jednog hrvatskog proizvođača - juhu od crne trubače.
Nešto strašno. Preferiram domaće no ova je juha imala okus kao sapunica pa smo jedva dočekali da se uhvatimo tjestenine.
Jednoglasno smo zaključili da čak ni ljeti na moru ne uspijemo dobiti takve krasne primjerke kozica i da ovo svakako treba ponoviti.
A kad sam kasnije na dvorištu ispijala popodnevnu proljetnu kavicu, usput testirajući Jamie Oliver preljev od karamela za PORTUGALSKE TARTLETSE, pogled mi je pao na crni tanjurić i crno kuhalo za kavu i ideja za post se rodila :)
Jedna prekrasna nedjelja uz crni dan na stolu
:)
subota, 24. ožujka 2012.
UMJETNOST IZRADE PITE
- prema savjetima iz knjige The Lost Art of Pie Making -
Nikad nisam smatrala da je napraviti tijesto za pitu nekakav kunst. Dapače, toliko sam to ležerno shvaćala da ponekad nisam ni vagala sastojke već jednostavno pod rukom osjetila što fali pa dodala onako na pamet... no nakon ove male informativne knjižice, više ništa nije isto.
Pita, koja je do sad bila samo jedan od kolača iz kalupa, odjednom postaje težnja opsesivnog savršenstva.
Kad vam jednom u ruke dođe knjižica tajni kao ova - pogledate stvar iz druge perspekive, a kad uđete dublje u srž teme, shvatite da smo sve mi zapravo umjetinice i da se izrada pite može poistovjetiti s izradom umjetničkog djela.
Jer prazna je tepsija kao slikarsko platno, tijesto kao tehnika kojom slikamo, a nadjev - spektar boja kojim se igramo.
I ništa više nije tako jednostavno kao što smo do sad mislili; ni brašno koje izaberemo, ni masnoća kojom ga vežemo, ni način na koji ga dekoriramo.
Ukratko ( a već vidim da će ovo biti jedan poduži post ):
KALUP ZA PITU: svatko bira svoj
BRAŠNO: Da bi postigli savršen rezultat potrebno je razumjeti brašno. Za nježnu i pahuljastu podlogu, gluten ( protein u brašnu ) je neprijatelj. Ako radite kruh onda vam je prijatelj, stoga ne koristite brašno za kruh. Svaka regija ima neke svoje proizvođače brašna pa tako autorica nabraja njihove najbolje sorte no ono što sam shvatila je da treba upotrijebiti glatko brašno. Neki preferiraju pola oštro pola glatko pa može i to. Integralno i ostala cjelovita brašna dobra su za pite od povrća. Naš cilj je fino, nježno, eterično tijesto...kao oblačak na nebu.
MASNOĆA: neki se kunu u mast, no autorica sugerira da između margarina, masti, biljnog ulja i maslaca uvijek izaberemo maslac
A evo što još kaže autorica u vezi prvog, od brojnih unutra, primjeraka tijesta:
'Barb's butter crust ili ono što sam naučila pekući oko 200 pita ove godine'
Za kalup od 23 cm
125 g brašna
1/4 žličice soli
1/2 žličice šećera
1/4 žličice praška za pecivo
5 žlica maslaca, smrznutog
3-5 žlica ledene vode ( znači one u kojoj plivaju komadići leda ali bez leda :)
sok jednog limuna
Ne budi lijena, ja sam odmah morala iskušati tu divotu i krasotu o kojoj se piše pa je dolje i nešto fotkica
1) Pomiješati sve suhe sastojke.
2) Maslac narezati na male kockice i polovicu njih odmah umijesiti u bašno. Dodati ostatak maslaca pa dobro umiješati da se mrvice maslaca povežu s brašnom.
3) Sipati limunov sok u vodu pa oprezno dodavati vodu u tijesto, žlicu po žlicu. Ne previše. Mijesiti dok se tijesto dobro ne prožme, ali brzo da maslac ostane hladan. Dobro tijesto još se uvijek čini pomalo suho, zato treba paziti, jer od previše vode postane žilavo. Ja sam stavila 5 žlica.
4) Formirati ga u loptu pa zamotati u plastičnu foliju i staviti u frižider na najmanje 30 minuta ili, idealno, preko noći. Ne preskakati taj dio jer je važan.
( To valjda ne treba fotografirati, ne? )
5) Tijesto izvaditi iz frižidera, staviti ga na komad masnog papira pa pustiti da se ugrije toliko da se može valjati. Kad je spremno, razvaljati ga na malo pobrašnjenoj površini najtanje što se da. Tijesto valjati uvijek u istom smjeru, znači ne šarati valjkom gore-dolje-lijevo-desno, već uvijek samo gore-dolje a tijesto pri tom rotirati, svaki put posipajući radnu površinu s malo brašna.
6) Kad je tijesto dovoljno tanko, obložiti njime kalup, s time da se mora za centimetar-dva preliti preko ruba. Ako je suviše kratko ne ga rastezati rukama jer tijesto ima tendenciju zapamtiti originalno razvaljanu veličinu pa će se sigurno pri pečenju skupiti. Dakle treba ga razvaljati da bude što veće.
7) Sipati u njega nadjev pa peći oko 45 minuta na 180 stupnjeva.
Ako se pitate zašto limun u tijesto i to je objašnjeno. Kiselina iz limunovog soka sprečava gluten da se razvija. Prašak za pecivo tijesto malo zateže i čini ga rahlog a zbog one mrvice šećera, tijesto dobije lijepu smeđu boju. Previše šećera učinit će ga žilavim.
Ovo je količina tijesta za pitu od bundeve, limuna ili neku drugu vrstu kremastog nadjeva, dakle samo za dno kalupa.
Za voćne nadjeve obično se radi dupla smjesa pa se gore stavi poklopac od tijesta ili formira rešetka. Ja sam prvo izvagala tijesto za duplu smjesu a zatim ipak odlučila vidjeti kolika je to točna količina koja se dobije iz originalne mase. Utvrdila sam da je mjera taman kako je rečeno, dovoljna za dno kalupa pa sam uzela manje kalupe, dva od 11 i tri od 9 cm, kako bi mi bilo dovoljno tijesta za rešetku. Na kraju sam imala i viška, a poučena brojnim video uratcima o izradi pite, i ja sam svoje jabuke krupno narezala, pomiješala s vrlo malo šećera i žlicom gustina pa smjestila u kalupe i dodala malo borovnica.
Slijedi ručni rad s rešetkom, prava-kriva-prava-kriva a zatim nešto što ne piše u knjižici a što sam gledala jučer na youtubeu - preljev od karamela.
Za preljev je potrebno: komad maslaca, smeđi i običan kristal šećer i malo vode.
prokuhati sve skupa pa vrući karamel između rešetaka zaliti na pitu.
Pitu zatim premazati jajem i spremna je za pećnicu. Klasičnu pitu peći oko 45 minuta na 180 stupnjeva, moje su pitice bile gotove za dvadesetak minuta.
Rezultat:
Ako imate još malo volje za čitanje, reći ću vam što ja mislim o tome.
Naime, izrađujući tijesto, koje mi se i nije činilo baš neki vrhunac umjetnosti, razmišljala sam kako je zapravo ovo smiješno jer su Ameri inače skloni i za običan prelazak ceste potražiti psihijatra ( isprika naciji, to sam naučila iz brojnih filmova ), a sad sam nasjela na obično tijesto jer bi pita sasvim dobro ispala i bez te sve silne larme.
No odlučila sam završiti što sam započela pa sam jedva dočekala da stvar izvadim iz pećnice i s velikim zanimanjem zagrizla u prvu šnitu. Nije me se dojmilo. Zapravo, ne da me se nije dojmilo, bila sam razočarana, nisam osjetila neku bitnu razliku osim da sam ga presolila. I tako sam prve dvije šnite progutala ekspresno, još u hodu, pospremajući nered koji je ostao po kuhinji. Kad sam bila gotova, presadila cvijeće i pročitala novine, skuhala sam kavicu i sjela za stol.
Uz kavicu još komad kolača i...tad sam osjetila
Odjednom sam prepoznala tu famoznu pahuljastu hrskavost o kojoj pišu knjige i stiče se slava. Doista, na jednom finom, suptilnom nivou osjeti se razlika. Premalo jedem pita da bih to odmah prepoznala, ali sad znam o čemu se radi a usput sam i nešto naučila
1) da nikad ne treba olako shvačati hranu u kojoj nisi stručnjak i
2) da ima još mnogo toga što o pitama moram naučiti
jer tek sam stigla do 12. stranice :)
- nastavlja se -
Nikad nisam smatrala da je napraviti tijesto za pitu nekakav kunst. Dapače, toliko sam to ležerno shvaćala da ponekad nisam ni vagala sastojke već jednostavno pod rukom osjetila što fali pa dodala onako na pamet... no nakon ove male informativne knjižice, više ništa nije isto.
Pita, koja je do sad bila samo jedan od kolača iz kalupa, odjednom postaje težnja opsesivnog savršenstva.
Kad vam jednom u ruke dođe knjižica tajni kao ova - pogledate stvar iz druge perspekive, a kad uđete dublje u srž teme, shvatite da smo sve mi zapravo umjetinice i da se izrada pite može poistovjetiti s izradom umjetničkog djela.
Jer prazna je tepsija kao slikarsko platno, tijesto kao tehnika kojom slikamo, a nadjev - spektar boja kojim se igramo.
I ništa više nije tako jednostavno kao što smo do sad mislili; ni brašno koje izaberemo, ni masnoća kojom ga vežemo, ni način na koji ga dekoriramo.
Ukratko ( a već vidim da će ovo biti jedan poduži post ):
KALUP ZA PITU: svatko bira svoj
BRAŠNO: Da bi postigli savršen rezultat potrebno je razumjeti brašno. Za nježnu i pahuljastu podlogu, gluten ( protein u brašnu ) je neprijatelj. Ako radite kruh onda vam je prijatelj, stoga ne koristite brašno za kruh. Svaka regija ima neke svoje proizvođače brašna pa tako autorica nabraja njihove najbolje sorte no ono što sam shvatila je da treba upotrijebiti glatko brašno. Neki preferiraju pola oštro pola glatko pa može i to. Integralno i ostala cjelovita brašna dobra su za pite od povrća. Naš cilj je fino, nježno, eterično tijesto...kao oblačak na nebu.
MASNOĆA: neki se kunu u mast, no autorica sugerira da između margarina, masti, biljnog ulja i maslaca uvijek izaberemo maslac
A evo što još kaže autorica u vezi prvog, od brojnih unutra, primjeraka tijesta:
'Barb's butter crust ili ono što sam naučila pekući oko 200 pita ove godine'
Za kalup od 23 cm
125 g brašna
1/4 žličice soli
1/2 žličice šećera
1/4 žličice praška za pecivo
5 žlica maslaca, smrznutog
3-5 žlica ledene vode ( znači one u kojoj plivaju komadići leda ali bez leda :)
sok jednog limuna
Ne budi lijena, ja sam odmah morala iskušati tu divotu i krasotu o kojoj se piše pa je dolje i nešto fotkica
1) Pomiješati sve suhe sastojke.
2) Maslac narezati na male kockice i polovicu njih odmah umijesiti u bašno. Dodati ostatak maslaca pa dobro umiješati da se mrvice maslaca povežu s brašnom.
3) Sipati limunov sok u vodu pa oprezno dodavati vodu u tijesto, žlicu po žlicu. Ne previše. Mijesiti dok se tijesto dobro ne prožme, ali brzo da maslac ostane hladan. Dobro tijesto još se uvijek čini pomalo suho, zato treba paziti, jer od previše vode postane žilavo. Ja sam stavila 5 žlica.
4) Formirati ga u loptu pa zamotati u plastičnu foliju i staviti u frižider na najmanje 30 minuta ili, idealno, preko noći. Ne preskakati taj dio jer je važan.
( To valjda ne treba fotografirati, ne? )
5) Tijesto izvaditi iz frižidera, staviti ga na komad masnog papira pa pustiti da se ugrije toliko da se može valjati. Kad je spremno, razvaljati ga na malo pobrašnjenoj površini najtanje što se da. Tijesto valjati uvijek u istom smjeru, znači ne šarati valjkom gore-dolje-lijevo-desno, već uvijek samo gore-dolje a tijesto pri tom rotirati, svaki put posipajući radnu površinu s malo brašna.
6) Kad je tijesto dovoljno tanko, obložiti njime kalup, s time da se mora za centimetar-dva preliti preko ruba. Ako je suviše kratko ne ga rastezati rukama jer tijesto ima tendenciju zapamtiti originalno razvaljanu veličinu pa će se sigurno pri pečenju skupiti. Dakle treba ga razvaljati da bude što veće.
7) Sipati u njega nadjev pa peći oko 45 minuta na 180 stupnjeva.
Ako se pitate zašto limun u tijesto i to je objašnjeno. Kiselina iz limunovog soka sprečava gluten da se razvija. Prašak za pecivo tijesto malo zateže i čini ga rahlog a zbog one mrvice šećera, tijesto dobije lijepu smeđu boju. Previše šećera učinit će ga žilavim.
Ovo je količina tijesta za pitu od bundeve, limuna ili neku drugu vrstu kremastog nadjeva, dakle samo za dno kalupa.
Za voćne nadjeve obično se radi dupla smjesa pa se gore stavi poklopac od tijesta ili formira rešetka. Ja sam prvo izvagala tijesto za duplu smjesu a zatim ipak odlučila vidjeti kolika je to točna količina koja se dobije iz originalne mase. Utvrdila sam da je mjera taman kako je rečeno, dovoljna za dno kalupa pa sam uzela manje kalupe, dva od 11 i tri od 9 cm, kako bi mi bilo dovoljno tijesta za rešetku. Na kraju sam imala i viška, a poučena brojnim video uratcima o izradi pite, i ja sam svoje jabuke krupno narezala, pomiješala s vrlo malo šećera i žlicom gustina pa smjestila u kalupe i dodala malo borovnica.
Slijedi ručni rad s rešetkom, prava-kriva-prava-kriva a zatim nešto što ne piše u knjižici a što sam gledala jučer na youtubeu - preljev od karamela.
Za preljev je potrebno: komad maslaca, smeđi i običan kristal šećer i malo vode.
prokuhati sve skupa pa vrući karamel između rešetaka zaliti na pitu.
Pitu zatim premazati jajem i spremna je za pećnicu. Klasičnu pitu peći oko 45 minuta na 180 stupnjeva, moje su pitice bile gotove za dvadesetak minuta.
Rezultat:
Ako imate još malo volje za čitanje, reći ću vam što ja mislim o tome.
Naime, izrađujući tijesto, koje mi se i nije činilo baš neki vrhunac umjetnosti, razmišljala sam kako je zapravo ovo smiješno jer su Ameri inače skloni i za običan prelazak ceste potražiti psihijatra ( isprika naciji, to sam naučila iz brojnih filmova ), a sad sam nasjela na obično tijesto jer bi pita sasvim dobro ispala i bez te sve silne larme.
No odlučila sam završiti što sam započela pa sam jedva dočekala da stvar izvadim iz pećnice i s velikim zanimanjem zagrizla u prvu šnitu. Nije me se dojmilo. Zapravo, ne da me se nije dojmilo, bila sam razočarana, nisam osjetila neku bitnu razliku osim da sam ga presolila. I tako sam prve dvije šnite progutala ekspresno, još u hodu, pospremajući nered koji je ostao po kuhinji. Kad sam bila gotova, presadila cvijeće i pročitala novine, skuhala sam kavicu i sjela za stol.
Uz kavicu još komad kolača i...tad sam osjetila
Odjednom sam prepoznala tu famoznu pahuljastu hrskavost o kojoj pišu knjige i stiče se slava. Doista, na jednom finom, suptilnom nivou osjeti se razlika. Premalo jedem pita da bih to odmah prepoznala, ali sad znam o čemu se radi a usput sam i nešto naučila
1) da nikad ne treba olako shvačati hranu u kojoj nisi stručnjak i
2) da ima još mnogo toga što o pitama moram naučiti
jer tek sam stigla do 12. stranice :)
- nastavlja se -
The Lost Art of PIE making - knjiga
Sjećate se onih knjiga s početka prošlog stoljeća s maminih ( ili možda bakinih? ) polica, sa savjetima tipa 'kako biti dobra domaćica' ili 'kako usrećiti svog muškarca'?
Ja se sjećam jedne koju je moja majka držala pored kreveta i koju sam kao dijete listala jer je bila puna sličica i meni nekih sasvim novih informacija. Unutra su se nalazili savjeti poput - kako izgledati lijepo u kuhinji, kako izglačati košulju, kako skuhati mlijeko da ne iskipi...
a crteži koji su pratili tekst prikazivali su mahom ženu-domaćicu s pitom u jednoj i usisavačem u drugoj ruci, i obaveznim širokim osmjehom na licu.
Ha...dobra stara vremena, sve se radilo s osmjehom na licu.
Ova me mala šarmantna knjigica koju sam naručila s Amazona podsjetila upravo na to vrijeme. Gotovo da mogu osjetiti miris svježe ispečene pite i vratiti se u prošlost.
'Što je to s pitama i savršenstvom?' pita se autorica knjige odmah na početku.
Jer tamo, preko velike bare, pita je stekla kultni status. Starinska, lagano smeđa, pahuljasta, s mjehurićima preko voćnog nadjeva, koji griju oko srca..
Autorica obečaje da, 'kad obitelj i prijatelji vide našu svježe ispečenu 'bloobery pie summer-breeze cooling' pitu, proglasit će nas svojim najboljim prijateljem, i prije nego što se snađemo i saznamo zašto nam se to događa, naći ćemo se vrtlogu tijesta i brašna i čupati iz pećnice te čarobne, sočne i hrskave kolačiće sa jednom jedinom činjenicom: 'Ne mogu prestati raditi pite''
''Pita je slow food u too-fast svijetu. Pita je izraz ljubavi. Dobra pita je jednostavna, zdrava i ukusna. Znate što još? Pita je sjedenje na terasi ispred kuće u ugodnom razgovoru s obitelji i prijateljima, čak i ako je suviše vruće i grizu komarci. To su djeca koja se igraju u vrtu, uštirkani rubovi bijele pamučne posteljine i vrijeme u kojem se stigne igrati kriket. Pita je dom.''
Ako vas ovo nije podsjetilo na one stare američke filmove onda je vrijeme da se uhvatite posla, umijesite jednu od navedenih pita i trknete do videoteke pa posudite: Waitress ( Popis pita iz filma, zajedno sa sastojcima, možete pogledati OVDJE )
A ako vam se nakon toga otvori apetit ili još niste pojeli svoju pitu, evo još filmova koji će vam se možda dopasti: Pohane zelene rajčice, Notebook, Pleasantville
( op.a. )
Za slučaj da se bojite da ćete se jedući pite udebljati, evo recepta koji autorica predlaže za utrošiti tih 400 ili koliko već kalorija:
Razmještati kuću 1 sat 15 min
šetati psa 1 sat 45 minuta
plesati 2 sata
prati zube 3 sata
glačati 3 sata 15 minuta
ljubiti se 7 sati
U c/b knjižici opisana je povijest pita kroz načine na koje je ona dobivala svoj status, pa tako možemo vidjeti pravila o jedenju pita koja su bila aktualna 20-ih godina, festivale u kojima se nagrađivalo pripremanje pita ili klubovi obožavatelja pita koji su svako malo imali natjecanja u brzom jedenju i prejedanju. Pa žene koje su stekle kultni status svojim hit radio programima na CBS-u 1937 godine, nakon kojih slijedi TV show revolucija
( sjećate se filma Julie&Julia? )...
Ma kažem vam, malena knjižica ali prepuna informacija...sve u njoj miriši na prošlost i neka dobra stara vremena.
I da sad ne duljim, ovo je ipak samo informativni post o knjizi koju sam naručila s Amazona, sve ostale informacije, sve male tajne, i sve sastojke koje trebamo za jednu sasvim savršenu pitu, možete pogledati OVDJE
srijeda, 21. ožujka 2012.
PILETINA SA ŠAMPINJONIMA
Neki dan je moj suprug stigao kući s tržnice i kaže: 'pa daj zamisli, piceka sam platil nekih 27 kuna a ovih
( jadnih ) 30 dkg šunke košta prek 35 kuna', je'l to moguće?
I stvarno, od šunkice sam jedva uspjela dobiti nekih dvadesetak mini pizzeta a piceka smo jeli dva dana za ručak. Nepravda. Ali tko nam je kriv kaj nemremo pojesti jednog malog žgoljavog piceka nego se s bijelim mesom zbrčkavamo pa ga jedemo dva dana :)
Ozbiljno. Bijelo je suho i u pravilu uvijek imam(o) s tim problema. Moje muško jede samo batke i karabatke a ja sam glodavac pa svojatam kosti po hrptiću i rebarcima. Prsa ostaju višak. Do sad smo ih uglavnom pojeli na wok, no od sad evo još jednog recepta za koji smo se oboje složili da je odličan. Plan je bio od pileta kojeg je suprug donio s tržnice maknuti prsa, pa za danas ispeći pile u foliji s ružmarinom, povrćem i mladim krumpirom, a za sutra, onaj komad prsa pripremiti sa šampinjonima, prema receptu koji sam preuzela s Coolinarike. Na kraju su prsa ispala tako dobro da smo ručak za sutra pojeli danas a za sutra je ostalo današnje pečeno pile.
Kako svaki petak kupujem šampinjone koje nam u firmu donosi jedan od lokalnih uzgajivača, vjerujem da ću u buduće kupovati i pileća prsa, što je do sada bilo potpuno nezamislivo.
Da ne duljim, za dvije porcije potrebno je:
Meso narezati na tanke rezance pa posoliti i uvaljati u Gussnel.
Šampinjone očistiti i narezati na tanke ploškice
Na 2-3 žlice ulja popržiti meso ( ja sam radila u woku ). Kad dobije lijepu zlatnu boju izvaditi ga pa na istom ulju popržiti šampinjone. Brzo ih pržiti da ne stignu pustiti vodu.
Gore naribati češnjak i đumbir pa dodati sjeckani peršin, malo vlasca i pred kraj posoliti.
Meso vratiti u posudu sa šampinjonima, dobro promiješati i servirati uz kuhanu rižu i salatu.
( jadnih ) 30 dkg šunke košta prek 35 kuna', je'l to moguće?
I stvarno, od šunkice sam jedva uspjela dobiti nekih dvadesetak mini pizzeta a piceka smo jeli dva dana za ručak. Nepravda. Ali tko nam je kriv kaj nemremo pojesti jednog malog žgoljavog piceka nego se s bijelim mesom zbrčkavamo pa ga jedemo dva dana :)
Ozbiljno. Bijelo je suho i u pravilu uvijek imam(o) s tim problema. Moje muško jede samo batke i karabatke a ja sam glodavac pa svojatam kosti po hrptiću i rebarcima. Prsa ostaju višak. Do sad smo ih uglavnom pojeli na wok, no od sad evo još jednog recepta za koji smo se oboje složili da je odličan. Plan je bio od pileta kojeg je suprug donio s tržnice maknuti prsa, pa za danas ispeći pile u foliji s ružmarinom, povrćem i mladim krumpirom, a za sutra, onaj komad prsa pripremiti sa šampinjonima, prema receptu koji sam preuzela s Coolinarike. Na kraju su prsa ispala tako dobro da smo ručak za sutra pojeli danas a za sutra je ostalo današnje pečeno pile.
Kako svaki petak kupujem šampinjone koje nam u firmu donosi jedan od lokalnih uzgajivača, vjerujem da ću u buduće kupovati i pileća prsa, što je do sada bilo potpuno nezamislivo.
Da ne duljim, za dvije porcije potrebno je:
- 1 pileća prsa
- par žlica Gussnela Dolcela ( ili brašna od quinoe za niski GI )
- cca 400 g šampinjona
- 1 češanj češnjaka
- komad đumbira veličine palca
- sol
- papar
- ulje ( maslinovo )
- sjeckani peršin i vlasac
Meso narezati na tanke rezance pa posoliti i uvaljati u Gussnel.
Šampinjone očistiti i narezati na tanke ploškice
Na 2-3 žlice ulja popržiti meso ( ja sam radila u woku ). Kad dobije lijepu zlatnu boju izvaditi ga pa na istom ulju popržiti šampinjone. Brzo ih pržiti da ne stignu pustiti vodu.
Gore naribati češnjak i đumbir pa dodati sjeckani peršin, malo vlasca i pred kraj posoliti.
Meso vratiti u posudu sa šampinjonima, dobro promiješati i servirati uz kuhanu rižu i salatu.
utorak, 20. ožujka 2012.
MINI PIZZETE
Kad su naša već odrasla djeca
( 24 i 21 ) prošli tjedan izjavili da idu u Peštu na koncert Rise Againsta majčinski instikt nalagao je hitnu intervenciju. Hrana, hrana, hrana!!
Poznavajući svog sina, jedna greška u koraku i moglo bi se desiti da si sve to što skuham zataknem za šešir. On je, naime, samostalan mladac, pa valjda si može sam organizirati prehranu..
Ma znam ja da se moje odraslo, odgovorno i samostalno dijete zna brinuti za sebe, no pun ih je auto, a povratak u sitne sate ne zvuči mi optimistično glede ponude hrane na benzinskim pumpama. Zato sam se prešutno primila posla. Dobar su mi se izbor činile pizzete u slanoj i tarteletti u slađoj varijanti. Tu su, naravno, ključnu ulogu odigrali kalupi.
Nedugo sam se ugodno iznenadila kad sam u Sparu pronašla set kalupa od kojih je jedan bio za muffine a drugi poput tulipana, u konusnom obliku. Super, baš takav sam željela, brišem ga s liste želja na Amazonu :)
Prhko tijesto, šunkica i sir, u klasičnoj pizza aromi ziheraški je ( i logičan ) izbor kad su u pitanju i naša i tuđa djeca, a Portugalske tartletse punila sam svježim kravljim sirom. Zapravo, bio je to sir po receptu za Japansku tortu, činio se dobar izbor zbog kompaktnosti nadjeva.
Nisam imala problema s uvjeravanjem o korisnosti prehrambenog paketa, jednostavno sam ga ostavila u autu na zadnjem sjedištu. Netko će mu se smilovati.
Hehe, taktika se pokazala dobra, a da je bilo fino dokaz je bila - prazna kutija po povratku s koncerta.
( 24 i 21 ) prošli tjedan izjavili da idu u Peštu na koncert Rise Againsta majčinski instikt nalagao je hitnu intervenciju. Hrana, hrana, hrana!!
Poznavajući svog sina, jedna greška u koraku i moglo bi se desiti da si sve to što skuham zataknem za šešir. On je, naime, samostalan mladac, pa valjda si može sam organizirati prehranu..
Ma znam ja da se moje odraslo, odgovorno i samostalno dijete zna brinuti za sebe, no pun ih je auto, a povratak u sitne sate ne zvuči mi optimistično glede ponude hrane na benzinskim pumpama. Zato sam se prešutno primila posla. Dobar su mi se izbor činile pizzete u slanoj i tarteletti u slađoj varijanti. Tu su, naravno, ključnu ulogu odigrali kalupi.
Nedugo sam se ugodno iznenadila kad sam u Sparu pronašla set kalupa od kojih je jedan bio za muffine a drugi poput tulipana, u konusnom obliku. Super, baš takav sam željela, brišem ga s liste želja na Amazonu :)
Prhko tijesto, šunkica i sir, u klasičnoj pizza aromi ziheraški je ( i logičan ) izbor kad su u pitanju i naša i tuđa djeca, a Portugalske tartletse punila sam svježim kravljim sirom. Zapravo, bio je to sir po receptu za Japansku tortu, činio se dobar izbor zbog kompaktnosti nadjeva.
Nisam imala problema s uvjeravanjem o korisnosti prehrambenog paketa, jednostavno sam ga ostavila u autu na zadnjem sjedištu. Netko će mu se smilovati.
Hehe, taktika se pokazala dobra, a da je bilo fino dokaz je bila - prazna kutija po povratku s koncerta.
nedjelja, 18. ožujka 2012.
SMOOTHIEJI ZA DETOKSIKACIJU
Recepti iz knjige Dr. Jungera 'Clean'
NAPOMENA:
-uvijek se koristi zdrava, pročišćena voda
-tko voli može u svaki smoothie dodati 1/2 šalice leda
-svi sastojci miksaju se u blenderu
-umjesto agavinog sirupa može se upotrijebiti javorov sirup ili stevija
ZELENI SMOOTHIE
jedna i pol šalica bademova mlijeka
pola šalice kokosove vode
2 krupno narezana lista kelja ili blitve
1/4 avokada
pola šalice manga
pola šalice leda ( ja sam sigurna da ću to izostaviti )
Izmiksati sve u blenderu. Popiti unutar jednog dana
SMOOTHIE OD KELJA, ANANASA I SALBE
1/2 šalice kockica ananasa
2 lista kelja
2 žličice namočenih sjemenki salbe ( ili lanenih sjemenki )
1 šalica vode
1-2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD MANGA I KOKOSOVOG MLIJEKA
1 šalica kockica manga
1/2 šalice kockica ananasa
1 1/2 šalice kokosova mlijeka
1 do 2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD BOROVNICA, ROGAČA I BADEMOVOG MLIJEKA
1 šalica borovnica
1 1/2 šalice bademovog mlijeka
1 do 2 žličice agavinog sirupa
2 žličice sirovog kakaoa u prahu, rogačevog brašna ili kakaa
ENERGETSKI SMOOTHIE S BADEMOVIM MASLACEM I KARDAMOMOM
1/4 šalice bademovog maslaca ( ili tahinija )
2 mahune kardamoma ili 1 žličica mljevenog
1 1/2 šalice vode
1 šalica smrznutih breskvi
1-2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD BOBIČASTOG VOĆA S KOKOSOVIM MLIJEKOM I CIMETOM
2 šalice izmiješanih borovnica i brusnica
2 šalice kokosova mlijeka s kokosovim mesom ili 1/4 avokada
1 žličica cimeta
1-2 žličice agavinog sirupa
( Izdubiti malo bijelog kokosovog mesa iz svježeg kokosa )
TROPSKI SMOOTHIE
1 1/2 šalice kockica ananasa ili manga
2 žlice pirea od ploda pasiflore ( ili dodatne kockice ananasa )
1 1/2 šalice bilo kakvog mlijeka od orašastog voća
***
Evo još nekoliko recepata za međuobroke pogodnih za popunjavanje praznina u želucu :)
CASHEW KREMA
100 g cashew oraščića
1 žlica bademovog mlijeka
1-2 žlice vode
1 žlica javorovog sirupa
Orahe, sirup i vodu zblendati u blenderu pa dodati mlijeko i sve zajedno još malo blendati da postane kremasto. Ako se suviše tvrdo dodati još malo vode
KREMA OD ORAHA
100 g oraha
60 ml kokosovog mlijeka
1 žličica javorovog sirupa
DETOX DORUČAK:
Cashew krema
javorov sirup
bademovo mlijeko
borovnice
laneno sjeme
Sve gore navedeno savršena je dopuna svakodnevnoj prehrani ili baza za 21-dnevan detoksikacijski program iz knjige Clean, Dr. Jungera.
NAPOMENA:
-uvijek se koristi zdrava, pročišćena voda
-tko voli može u svaki smoothie dodati 1/2 šalice leda
-svi sastojci miksaju se u blenderu
-umjesto agavinog sirupa može se upotrijebiti javorov sirup ili stevija
ZELENI SMOOTHIE
jedna i pol šalica bademova mlijeka
pola šalice kokosove vode
2 krupno narezana lista kelja ili blitve
1/4 avokada
pola šalice manga
pola šalice leda ( ja sam sigurna da ću to izostaviti )
Izmiksati sve u blenderu. Popiti unutar jednog dana
SMOOTHIE OD KELJA, ANANASA I SALBE
1/2 šalice kockica ananasa
2 lista kelja
2 žličice namočenih sjemenki salbe ( ili lanenih sjemenki )
1 šalica vode
1-2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD MANGA I KOKOSOVOG MLIJEKA
1 šalica kockica manga
1/2 šalice kockica ananasa
1 1/2 šalice kokosova mlijeka
1 do 2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD BOROVNICA, ROGAČA I BADEMOVOG MLIJEKA
1 šalica borovnica
1 1/2 šalice bademovog mlijeka
1 do 2 žličice agavinog sirupa
2 žličice sirovog kakaoa u prahu, rogačevog brašna ili kakaa
ENERGETSKI SMOOTHIE S BADEMOVIM MASLACEM I KARDAMOMOM
1/4 šalice bademovog maslaca ( ili tahinija )
2 mahune kardamoma ili 1 žličica mljevenog
1 1/2 šalice vode
1 šalica smrznutih breskvi
1-2 žličice agavinog sirupa
SMOOTHIE OD BOBIČASTOG VOĆA S KOKOSOVIM MLIJEKOM I CIMETOM
2 šalice izmiješanih borovnica i brusnica
2 šalice kokosova mlijeka s kokosovim mesom ili 1/4 avokada
1 žličica cimeta
1-2 žličice agavinog sirupa
( Izdubiti malo bijelog kokosovog mesa iz svježeg kokosa )
TROPSKI SMOOTHIE
1 1/2 šalice kockica ananasa ili manga
2 žlice pirea od ploda pasiflore ( ili dodatne kockice ananasa )
1 1/2 šalice bilo kakvog mlijeka od orašastog voća
***
Evo još nekoliko recepata za međuobroke pogodnih za popunjavanje praznina u želucu :)
CASHEW KREMA
100 g cashew oraščića
1 žlica bademovog mlijeka
1-2 žlice vode
1 žlica javorovog sirupa
Orahe, sirup i vodu zblendati u blenderu pa dodati mlijeko i sve zajedno još malo blendati da postane kremasto. Ako se suviše tvrdo dodati još malo vode
KREMA OD ORAHA
100 g oraha
60 ml kokosovog mlijeka
1 žličica javorovog sirupa
DETOX DORUČAK:
Cashew krema
javorov sirup
bademovo mlijeko
borovnice
laneno sjeme
Sve gore navedeno savršena je dopuna svakodnevnoj prehrani ili baza za 21-dnevan detoksikacijski program iz knjige Clean, Dr. Jungera.
CLEAN - knjiga
Da je detoksikacija korisna to već i vrapci znaju, iako se ( bar meni ) neminovno nameće pitanje koliko novih otrova unesemo u organizam obzirom da je svo to voće i povrće s tržnice višestruko tretirano pa time i gubi status 'zdravo'. No zanemarimo to i fokusirajmo se na onaj preostali komadić vitamina koji je preostao u njima pa potražimo ekološki uzgoj i ubacimo ovaj detoks program nekud u proljetnu shemu. Ili bar pokušajmo.
Moram priznati da mi se nakon Dukana organizam toliko zaželio svježeg voća da se detoksikacija nametnula sama od sebe. U stvari nazovimo to detoksikacijom jer nije bilo čvrste odluke već samo želja da se organizam napuni vitaminima, mineralima i svim ostalim korisnim sastojcima koje sam mu u proteklih mjesec dana uskratila, a knjiga, osim režima prehrane, sadrži brojne recepte za sokove i smoothije, upravo ono što mi treba.
Da se razumijemo - ovo nije lako! Barem meni nije. I nisam ga bila sposobna provesti.
Iako sam već bila pripremljena na određeni tip prehrane - bez šećera i bez ugljikohidrata, naviknuta da mnogo vremena trošim na pripremu samo mojih obroka, ovaj tekući dio pokazao se iznimno zahtjevan.
Uz to, trebalo je izbaciti sojino mlijeko koje mi je do tada bilo baza doručka, pa jaja koja su nekad bila spasioci u kriznim trenucima....
U svakom slučaju u glavi treba odraditi najvažniji dio pripreme a zatim se primiti izrade plana.
Program je u načelu vrlo jednostavan: traje 21 dan, uključuje tekuće obroke za doručak i večeru, te čvrstu hranu za ručak. Iako je moguće povremeno mijenjati raspored, između večere i doručka drugi dan trebao bi proći razmak od 12 sati, radi pravilnog funkcioniranja probavnog sustava.
Konzumiraju se smoothiji od voća i povrća, povrtne juhe od sirovog povrća i svježe iscijeđeni sokovi. Znači sirova hrana. Čvrsti bi se obrok trebao sastojati od ribe ili peradi s prilogom od mahunarki ili žitarica i salate. Jednostavno. No meni zvuči iznimno komplicirano jer u mojoj glavi pojam gladi zvoni na uzbunu a tu nastaju svi problemi. Znam da me malo kruljenja u želucu ne bi ubilo no kad nešto neide - neide.
Da zaključim; ovo je prekrasna knjiga, jednostavno napisana i razumljiva. Dr. Junger je s njom napravio čitavu prehrambenu revoluciju pa kako je proljeće upravo vrijeme kad ju treba uzeti u ruke odluka je na vama da li ćete se primiti posla i to odraditi. Definitivno je korisno.
Ne budi lijena prepisala sam SOKOVE, SMOOTHIJE i JUHE, tko zna, možda mi karakter ojača pa jednog dana odlučim testirati snagu volje, do tada ostajem na prehrani tri godišnja doba koja se u mom slučaju pokazala idealnom.
Evo nekoliko osnovnih smjernica za one koji se žele pridržavati programa CLEAN:
DOZVOLJENA HRANA:
VOĆE: čitavo, nezaslađeno, može i smrznuto, razrijeđeni prirodni sokovi
POVRĆE: svježe, sirovo, kuhano na pari, pirjano u vlastitom soku ili pečeno bez masti, sve osim: patlidžan, rajčica, paprika, krumpir, slatki krumpir
ZAMJENA ZA MLIJEKO: mlijeko orašastih plodova ( lješnjak, badem, orah...), rižino i zobeno mlijeko, kokosovo - nezašećereno i u malim dozama
ŽITARICE: bez glutena i škroba, smeđa riža, proso, quinoa, heljda
MESO: piletina iz slobodnog uzgoja, puretina, patka, svježi losos, bakalar, list, tuna, nemasna janjetina, konzervirana tuna u vodi, divljač
MAHUNARKE: leća, sve mahunarke i grahorice osim mladih sojinih zrna/mahuna i kikirikija
ORAŠASTI PLODOVI I SJEMENKE: orasi, sezam, bučine i suncokretove sjemenke, lješnjak, badem, indijski oraščić
ULJA: laneno, sezamovo, bademovo, bučino, orahovo, maslinovo, ekstradjevičansko i hladnoprešano
NAPICI: filtrirana ili destilirana voda, zeleni čaj, biljni čajevi, mineralna voda, mate čaj, svježi prirodni sokovi
ZASLAĐIVANJE: sirup integralne riže, sirup agave, stevija
OSTALO: ocat, aceto balsamico, rižin ocat, svi začini ( u manjim količinama crvena paprika, čili i kajenska paprika), morska sol, sve začinske trave, rogač
ZABRANJENO:
-naranče, narančin sok, grejp, jagode, grožđe, banane
-mliječni proizvodi i jaja, mlijeko, svježi sir, vrhnje, jogurt, maslac, sladoled i nemliječne zamjene za mlijeko i vrhnje
-pšenica, kukuruz, ječam, pir, kamut, raž, kus-kus, zob
-sirova riba, svinjetina, govedina, teletina, suhomesnati proizvodi, konzervirano meso, hrenovke i školjke
-proizvodi od soje ( umaci, ulje, tempeh, tofu, mlijeko, jogurt )
-kikiriki, kikiriki maslac, pistacije, makadamijski orasi
-kukuruz, rajčica, krumpir, patlidžan, paprika
-maslac, margarin, mast, procesirana ulja, salatni preljevi, majoneza, namazi
-alkohol, kava, napici s kofeinom, gazirani napici
-rafinirani šećer, bijeli i smeđi šećer, med, javorov sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup, sok šećerne trske
-čokolada, kečap, pikantni umaci, chutney, sojin umak, umak za roštilj, teriyake i sl.
eto...