četvrtak, 29. rujna 2011.
VARIVO OD GLJIVA
Ovo je varivo varijacija onog od prije nekoliko dana koje se zove Ujušak s lovačkom kobasicom. U jednom sam trenutku imala pun hladnjak vrganja a kako naša kći jako voli 'ujušak' jednostavno sam isti recept zamijenila svježim vrganjima.
Kad se ponuda na tržnici malo proširi iskušat ću varijantu sa nekoliko vrsta gljiva.
1 luk
gljive
1/2 para domaće kobasice ili hrenovke
3-4 krumpira
4 češnja češnjaka ( sitno naribanog )
peršunov list
lovorov list
0,5 dl bijelog vina ( ili 2-3 žlice octa )
vegeta Mediteran
2 dl vrhnja za kuhanje
žlica gustina
biber
Na ulju prodinstati sjeckani luk i kockice krumpira. Dodati narezanu kobasicu, očišćene i narezane gljive, lovorov list i oko 1,2 l vode. Začiniti žlicom vegete, dodati 2 češnja sitno ribanog češnjaka i pustiti da kuha oko 20 minuta. Kad je jelo pri kraju dodati vino, zatim vrhnje izmiješano s gustinom, sjeckani peršin, preostala 2 režnja naribanog češnjaka i biber po ukusu.
Jednostavno i fino
utorak, 27. rujna 2011.
UJUŠAK S LOVAČKOM KOBASICOM
Ovaj sam recept skinula s vrećice instant juhe od gljiva. Moja kći to jako voli, zove ga 'onaj bijeli čušpajz' a činjenica je da je ekspresno gotov i doista ukusan.
SASTOJCI:
-15 dkg lovačke kobasice
-30 dkg krumpira
-vrećica krem juhe od gljiva ( ne od šampinjona! )
-lovorov list
-mažuran
-0,5 dl vina
-češnjak
-peršin
-po potrebi sol
Na malo masnoće popržiti lovačku kobasicu narezanu na kolutiće i krumpir narezan na kockice. Dolijati oko 1,2 l vode, dodati lovor, mažuran, sadržaj vrećice krem juhe od gljiva te kuhati 10 minuta uz povremeno miješanje. Pred kraj dodati 0,5 dl vina, sjeckani češnjak, peršin i po potrebi sol.
U sezoni gljiva umjesto juhe iz vrećice uzela sam svježe gljive i sve zgusnula vrhnjem za kuhanje a bilo je isto tako brzo i fino
:)
subota, 24. rujna 2011.
VOĆNA SALATA s preljevom
Oduvijek sam mrzila kad su mi u restoranu servirali voćnu salatu od jabuke s tu i tamo nekim komadom drugog voća. Uglavnom kruške, što je još gore. Nije da ne volim jabuke i kruške ali nikako mi ne sjeda miris tog voća, uostalom volim kad voćna salata preko noći odstoji u hladnjaku pa se sastojci prožmu i dobro napiju arome a miris kruške drugi dan.....uh...
( Ispričavam se ljubiteljima jabuka i krušaka ;)
Zbog toga je mojoj salati glavni sastojak ananas uz dodatak nektarina, grožđa ili bobičastog voća, ovisno o sezoni, i preljev koji sve to aromatizira
Sastojke nasjeckati u staklenu zdjelu s poklopcem, preliti preljevom i pustiti preko noći u hladnjaku
PRELJEV:
-sok 1 limuna
-žlica meda ili još bolje agavinog sirupa za niski GI
-žličica cimeta
-dobar komad sitno ribanog đumbira
-malo sušene melise ( matičnjaka )
-sjeckani listići stevije
Može i bez ova posljednja dva začina iako su mi svježi listići stevije pravo otkriće jer daju specifičnu aromu i zbog toga sam ih počela stavljati u smoothije i sve slatke mikseve od riže ili svježeg kravljeg sira.
Probajte, fino je!
:)
petak, 23. rujna 2011.
OKRUGLICE OD SIRA
Ovo je recept još iz ere naših baka ali zanimljivo kako se nikad ne sjetim na njega dok se pitam
kud s ostacima svježeg sira. E pa evo kuda...
SASTOJCI:
60 g masti
2 jaja
1/4 kg svježeg kravljeg sira
100 g grisa
sol
Sve izmiješati pa pustiti da odstoji neko vrijeme tako da gris nabubri. Dodati malo brašna, mokrim rukama formirati okruglice i kuhati u kipućoj vodi ( cca 10 minuta )
Poslužiti s preprženim mrvicama, džemom, umakom od gljiva ili vrhnja...
UMAK OD VRHNJA: prokuhati cca 1/2 dl ulja sa 2 dl vrhnja za kuhanje i malo soli.Po želji se možedodati gorgonzola. Kad zavrije prelijati preko okruglica.
četvrtak, 22. rujna 2011.
BATAT
Volim batate! Pečeni batati na maslinjaku s ružmarinom poslije ručka mi dođu kao desert i moram priznati da mi nema boljeg od toga. Žuti nisu tako ukusni jer meni osobno nisu dovoljno slatki ali crvene bih mogla jesti svaki dan na bezbroj načina. Savršen mi je upravo taj spoj slatke arome i mirisa ružmarina pa ih uvijek obilno posipam i strpam u pećnicu a gotovo je za 15-20 minuta.
Potrebno:
2-3 crvena batata ( oguljena i izrezana na kockice )
svježi ružmarin ( sitno sjeckan )
malo maslinova ulja
Tko ne voli da mu se mrvice ružmarina pletu po zubima može staviti čitave grančice pored batata dok se peku pa ih poslije izvaditi ( ali to nije to, op.a. :)
Najslađe mi je vikendom poslije ručka napuniti zdjelicu pečenim batatima pa pustiti dobar film i ugnjezditi se pored televizora :)
...e da, ovako pečeni batati mogu se poslužiti s tučenim slatkim vrhnjem, pa tko voli nek izvoli
:)
srijeda, 21. rujna 2011.
SMOOTHIE OD ŠPINATA
Krasna stvar taj smoothie. Kad fali nešto slatko, za doručak, za pauzu....u bilo koje doba dana ili godine smoothie dobro sjeda.
A navukla me poznanica koja je smoothie tako fantastično spravljala da sam ih neko vrijeme od nje i kupovala. Toliko mi se dopala sva ta jednostavnost pripreme i raznolikost okusa da sam odmah kupila dva multipraktika, jedan za kod kuće jedan za posao i nadobudno se bacila u vitaminiziranje svog organizma. Iskreno, više su mi se svidjeli njezini. Hrabro je kombinirala nemoguće spojeve dok se u mojoj varijanti uvijek sve svede na najviše dvije kombinacije. Ali fine i naravno, moje :)
Nekakvo je pravilo da se smoothie od voća miksaju s mlijekom a oni od povrća s vodom ali ja sam svoj od špinata odlučila napraviti s mlijekom i baš mi je takav bio njama pa od tada druge varijante niti ne pokušavam
Banana je, naravno, bazni sastojak svih smoothija a začini su stvar ukusa.
U mojem je velika količina đumbira, svježeg ili u prahu, svejedno, glavno da ima onu šarf notu koja je za đumbir tako specifična. Pa evo;
SMOOTHIE OD ŠPINATA
1 banana
prstohvat špinata
cca 1 dl mlijeka ( ja koristim zaslađeno sojino )
đumbir
Ubaciti u multipraktik i konzumirati
iako se smoothie može napraviti od gotovo svega evo još par jednostavnijih kombinacija koje meni osobno dobro sjedaju:
-banana, cimet, đumbir, mlijeko
-banana, rižino mlijeko, listići mente
-dinja i peršin, malo mlijeka
-banana, malina, sojino mlijeko
-borovnice, banana, mlijeko, menta
-dinja, ananas, đumbir
-ananas, kokosovo mlijeko, žlica ruma.....hik!... ( ili kap arome ruma :)
ostali dodaci: sladoled, jogurt, med, listići stevije.....
varijacija koju sam u međuvremenu probala je: banana, mlijeko, kuglica sladoleda od vanilije i žlica kikiriki maslaca. Recept je OVDJE.
...i u svima njima tooone đumbira
;)
utorak, 20. rujna 2011.
DIMLJENI LOSOS
Odavno je poznato da je najbolja hrana ona najjednostavnija i da naši okusni pupoljci najviše uživaju u hrani koja je samo lagano termički obrađena sačuvavši svoje izvorne okuse; sjetite se samo janjetine s ražnja, ribe na gradele ili hobotnice pod pekom. Sve su ostale 'kerefeke' naknadno izmišljene iz raznoraznih razloga pa tko voli nek izvoli.
Mislim, nije da mi se ne sviđaju rolice od mesa na pjenici od povrća gratinirane sa blabla, no takve se stvari podrazumijevaju za specijalne prilike u malim količinama isključivo za škakljanje okusnih pupoljaka. A ja volim zasukati rukave i staviti pred sebe tanjur pečenih janjećih rebaraca, bez vilice i noža, molim lijepo, nek se zna. :)
Još jedna hrana u kojoj bih se mogla udaviti je losos. Svježi ili dimljeni, svejedno pa ajmo sad na dimljeni a jednom ćemo se vratiti na svježi.
Losos kojeg volim najčešće bi bio bez ičega, u krajnjoj nuždi s minimalno dodataka, stoga, ako mogu birati, uvijek preskačem jela poput tjestenine s lososom ili drugih sličnih recepata u kojima ima suviše ostalih detalja.
Uz platu od dimljenih fileta najbolje paše samo namaz od svježeg sira a kako je poznato da se dimljeni losos božanstveno slaže s koprom i hrenom u pravilu uvijek nudim samo to. Svježi sir pomiješam sa žlicom - dvije hrena ( onog iz staklenke ), gore malo kopra ili vlasca uz integralni baquette i neko fino vino i njama.
Za one gore okruglice od lososa malo sam se pomučila prije nego što mi je palo na pamet da žlicu za sladoled obložim lososom pa ju zatim napunim mascarponeom pomiješanim s hrenom i zamotam.
Malo i fino :)
Mislim, nije da mi se ne sviđaju rolice od mesa na pjenici od povrća gratinirane sa blabla, no takve se stvari podrazumijevaju za specijalne prilike u malim količinama isključivo za škakljanje okusnih pupoljaka. A ja volim zasukati rukave i staviti pred sebe tanjur pečenih janjećih rebaraca, bez vilice i noža, molim lijepo, nek se zna. :)
Još jedna hrana u kojoj bih se mogla udaviti je losos. Svježi ili dimljeni, svejedno pa ajmo sad na dimljeni a jednom ćemo se vratiti na svježi.
Losos kojeg volim najčešće bi bio bez ičega, u krajnjoj nuždi s minimalno dodataka, stoga, ako mogu birati, uvijek preskačem jela poput tjestenine s lososom ili drugih sličnih recepata u kojima ima suviše ostalih detalja.
Uz platu od dimljenih fileta najbolje paše samo namaz od svježeg sira a kako je poznato da se dimljeni losos božanstveno slaže s koprom i hrenom u pravilu uvijek nudim samo to. Svježi sir pomiješam sa žlicom - dvije hrena ( onog iz staklenke ), gore malo kopra ili vlasca uz integralni baquette i neko fino vino i njama.
Za one gore okruglice od lososa malo sam se pomučila prije nego što mi je palo na pamet da žlicu za sladoled obložim lososom pa ju zatim napunim mascarponeom pomiješanim s hrenom i zamotam.
Malo i fino :)
nedjelja, 18. rujna 2011.
FILETI LOSOSA S KOPROM
Moje najdraže jelo. Jedno od onih koje bi mogli jesti svaki dan do kraja života a da nam ne dosadi.
Moram priznati da moje prvo kulinarsko iskustvo s filetima lososa nije bilo previše uspješno zbog toga što sam ih previše dugo pekla pa su se presušili i da baš u tom trenutku nije naišao moj otac koji lososa sprema gotovo svako jutro sebi za doručak, ja bih zaključila kako to nije riba koju želimo često jesti i isključila je s jelovnika. Za očinski savjet oko pripreme lososa bit ću mom ocu zauvijek zahvalna, tim više što je naletio ( što je prilično znakovito ), upravo u trenutku kad se donosila odluka o nečem što će u budućnosti postati moj najdraži komad hrane.
Veliku ulogu u cijeloj priči ima kopar kojeg uglavnom svi spremamo kao 'kopar sos' iako je njegova uloga mnogo šira. U varijanti s lososom kopar daje taman onaj savršen spoj - moj umami spoj - zbog kojeg filete lososa ne pečem ako pri ruci nemam kopra.
Priprema:
-utrljati kopar u losos pa marinirati filete u maslinovom ulju sa svake strane par minuta
-posoliti i baciti na gril tavu sa svake strane najviše 3-4 minute ( ovo je najvažnije )
-pobiberiti prije serviranja
-gotovo-
Ovako marinirani dobe dovoljno 'vlage' a kratkim pečenjem fileti ostaju sočni što je presudno u pripremi lososa. Često sam čula ljude koji kažu kako ne vole pečeni losos no uvjerena sam da je greška bila samo u pripremi.
Postoje recepti s umakom od vrhnja ali meni je ovako asketski najbolje pa sve ostale varijacije prepuštam osobnom izboru. Ja ga jedem samo s rikulom ali može se poslužiti s kuhanim krumpirom ili bilo kojim drugim povrćem.
SENDVIČ S LOSOSOM I KOPROM
( NJAMA :)
Sastojci: 2 kriške raženog kruha ili pecivo od integralnog brašna, maslac, malo sjeckanog kopra, sol, biber, kap limuna, par tankih listova dimljenog lososa
Priprema: Dobro izmiješati maslac, pola količine kopra, sol, biber i limun. Kriške kruha ili pecivo premazati namazom pa na njih složite losos. Posipati preostali kopar po lososu.
Mogu se dodati jaja, listovi zelene salate, svježi krastavci, luk...
Naravno, u laganijoj varijanti maslac može zamijeniti svježi sir, no bez obzira što uz njega servirali losos je iznimna riba ( o tome već sve znate ) i zbog njegovih ga kvaliteta treba što češće imati na tanjuru.
četvrtak, 15. rujna 2011.
KRPICE SA ZELJEM
Kad razmišljam što kuhati za drugi dan na njih uvijek zaboravim...
Sastojci:
krpice
1 glavica crvenog luka
500g svježeg zelja
2 žlice svinjske masti
1 žlica šećera
100 g kiselog vrhnja
ulje, sol i papar
Priprema:
Luk očistiti, narezati na listiće i pržiti na masti do zlatno žute boje. Posipati šećerom i pustiti da se karamelizira. Dodati očišćeno zelje narezano na rezance te i njega malo popržiti, dodati sol i papar, poklopiti i pirjati cca 20 minuta. Za to vrijeme skuhati krpice, (al dente 4 minute), procijediti, pomiješati sa zeljem, poklopiti i ostaviti da se začini prožmu.
Gore dodati vrhnje ili što već tko želi, ja volim jako pobiberene i posute šećerom
:)
utorak, 13. rujna 2011.
ZOBENA KAŠA S KOMBU ALGOM , SJEMENKAMA I LJEŠNJACIMA
Doručak je nešto što nikada ne preskačem. Taman da čitav dan ništa ne jedem, za doručak moram nešto ubaciti u kljun.
U knjizi 'Zašto kinezi ne broje kalorije' kaša za doručak je obavezan obrok koji se priprema unaprijed za nekoliko dana a mijenjaju se samo dodaci kako bi se dobio raznolik obrok svaki dan.
Taman nešto za mene. Kako mi često nedostaje vremena, mašte ili volje za spravljanje kompliciranih obroka,ovo sa kašom ( koja može biti rižina, zobena, pšenična, ječmena.. ) čini se jednostavna baza. Ako mi se jede slatko dodam malo javorovog sirupa, grožđica ili svježeg voća, ako mi se jede slano popržim sjeckani ružmarin, chilli, vlasac, prah od vrganja i malo kikirikija, ili jednostavno dodam malo soya sosa ili Teryake umaka.
Recept sam uzela iz kuharice 'Suvremena makrobiotika' u kojoj pored svakog recepta stoji korisna napomena, pored ovog piše da pomaže da se osjećamo toplije i daje trajnu energiju. Upravo ono što nam treba za aktivan početak dana :)
sastojci:
200 g zobi namočenih preko noći i 1 l vode
1 duga kombu traka, namočena sa zobi
4 žlice prženih sjemenki suncokreta
4 žlice prženih nasjeckanih lješnjaka ( ili badema )
Pustiti da zob i kombu zavru u dvolitrenom pokrivenom loncu. Smanjiti plamen pa pustiti da jelo nepokriveno kuha 1 sat. Ugasiti plamen i ostaviti da stoji preko noći.
Ujutro oprezno zagrijati kašu i provjeriti ima li dovoljno vode da se kaša ne lijepi. Poslužiti u zdjelici sa prženim sjemenkama suncokreta i lješnjacima.
Napomena: u frižideru može stajati 3 dana
ponedjeljak, 12. rujna 2011.
NO KNEAD BAQUETTE
...ili u prijevodu kruh koji ne treba mijesiti
Dakle ovo zvuči isuviše dobro a izgleda isuviše lijepo da bi se moglo odoljeti.
Postupak kaže da sastojke ( brašno, sol, šećer, kvasac i vodu ) treba umiješati večer ranije, ili najmanje 10 - 18 sati ( autorica kaže da je lijena pa ga napravi čak 24 sata ranije ), pobrašniti dobro zdjelu, u nju staviti tijesto pa zdjelu prekriti plastičnom frish folijom. Ostaviti na sobnoj temperaturi tih 10-24 sata, ovisno koliko ste se odlučili.
Kad je prošlo navedeno vrijeme, namočiti ruke vodom i oblikovati kuglu od tijesta koju zatim prerezati na četiri dijela pa svaki razvući rukom u dugi, tanki baquett i položiti na lim za pečenje.
Baquette ukrasiti mini rajčicama, maslinama i češnjakom pa oko svakog sastojka nakapati maslinovo ulje i ostaviti da se diže još 1-2 sata. Posipati krupnom solju, ali oprezno jer masline su već slane a i ranije smo dodali sol u tijesto. Peći 15-20 minuta na 220 stupnjeva. Servirati odmah.
Priznat ćete da izgledaju fantastično a originalan recept sam pronašla OVDJE
NAPOMENA: NEPOUZDAN!!!
Od pet pokušaja, dva puta je ispalo fantastično a tri puta se nije baš iskazalo :(
Još uvijek nisam shvatila zašto
Dakle ovo zvuči isuviše dobro a izgleda isuviše lijepo da bi se moglo odoljeti.
Postupak kaže da sastojke ( brašno, sol, šećer, kvasac i vodu ) treba umiješati večer ranije, ili najmanje 10 - 18 sati ( autorica kaže da je lijena pa ga napravi čak 24 sata ranije ), pobrašniti dobro zdjelu, u nju staviti tijesto pa zdjelu prekriti plastičnom frish folijom. Ostaviti na sobnoj temperaturi tih 10-24 sata, ovisno koliko ste se odlučili.
Kad je prošlo navedeno vrijeme, namočiti ruke vodom i oblikovati kuglu od tijesta koju zatim prerezati na četiri dijela pa svaki razvući rukom u dugi, tanki baquett i položiti na lim za pečenje.
Baquette ukrasiti mini rajčicama, maslinama i češnjakom pa oko svakog sastojka nakapati maslinovo ulje i ostaviti da se diže još 1-2 sata. Posipati krupnom solju, ali oprezno jer masline su već slane a i ranije smo dodali sol u tijesto. Peći 15-20 minuta na 220 stupnjeva. Servirati odmah.
Priznat ćete da izgledaju fantastično a originalan recept sam pronašla OVDJE
NAPOMENA: NEPOUZDAN!!!
Od pet pokušaja, dva puta je ispalo fantastično a tri puta se nije baš iskazalo :(
Još uvijek nisam shvatila zašto
JUHA OD KRASTAVACA I ĐUMBIRA
Ljeto je na izmaku. S prvim hladnijim danima topla juhica vraća se u naše tanjure. Imam odličan recept za juhu od krastavaca ali kombinaciju sa đumbirom još nisam isprobala. Recept sam pronašla u knjizi 'Suvremena makrobiotika', zvuči zanimljivo a pored njega stoji napomena - lagana osvježavajuća juha koja će vas pročistiti iznutra. Pa ajmo probati...
vrijeme pripreme 20 minuta
sastojci:
5 suhih shiitake gljiva
1 komad kombu alge
1 žlica maslinovog ili sezamovog ulja
30 g. mladog luka, narezanog dijagonalno na komade od 1 cm
komadi đumbira od 2 cm, izrezani na štapiće
morska sol
130 g. opranih krastavaca, raspolovljenih i izrezanih na kriške u obliku polumjeseca
150 g. tofua, izrezanog na kockice
2 žlice kukuruznog brašna
svježi korijander kao ukras
Namočiti shiitake gljive i kombu u 150 ml hladne vode 5-10 minuta. Sačuvati tu vodu. Odstraniti stabljike s gljiva pa narezati kombu i gljive na kvadratiće.
Zagrijati ulje u velikoj tavi. Dodati mladi luk i đumbir te miješati drvenim štapićima. Uroniti štapiće u morsku sol i njima miješati luk i đumbir na jakoj vatri 1 minutu. Dodati gljive i krastavce pa kuhati još minutu. Dodati kombu, sačuvanu vodu i tofu i pustiti da vrije 2-3 minute. Dolijati 750 ml vode, pokriti i pustiti da proključa.
Za to vrijeme pomiješati kukuruzno brašno s 50 ml hladne vode kako bi dobili gustu smjesu.
kad juha zakipi, skinuti poklopac, dodati smjesu brašna i 1 čajnu žličicu morske soli pa pustiti da jelo kuha na slaboj vatri par minuta.
Ukrasiti korijandrom.
nedjelja, 11. rujna 2011.
UMAMI - peti element okusa
Slatko, slano, kiselo i gorko četiri su osnovna okusa koja osjećamo pomoću specijaliziranih okusnih stanica koje se nalaze na jeziku. Ali uz njih postoji i manje poznati peti okus - umami kojeg prema popularnom istoimenom filmu često nazivaju i petim elementom okusa (The fifth element of taste).
Umami je japanska riječ i ima zanimljivu povijest. Riječ "umami" potječe od zen riječi koja označava jedinstvo sa svemirom. U filozofskom smislu, riječ umami znači "duboku povezanost" i "osjećaj jedinstva" s hranom koju jedemo. Iako na Zapadu ne postoji točna riječ kojom bi se opisao "umami", najčešće se prevodi kao tečan, ukusan, sočan, slastan okus.
Umami je okus kojeg je najteže opisati, za ljubitelje dobrog jela to je onaj osjećaj okusne potpunosti i užitka pri jelu; zaokružena cjelina uravnoteženih okusa koji pružaju puno više od pojedinačnih sastojka. Hrana bogata umamijem pojačava kvalitetu svih okusa u jelu i daje prepoznatljivi osjećaj punoće u ustima. Ako vam sve to oko umamija i dalje zvuči nevjerojatno, sjetite se samo kako su slasni špageti s umakom od rajčice posipani parmezanom, goveđa juha, pizza s feferonima, odrezak s pirjanim gljivama, ploška slavonskog kulena, dalmatinskog pršuta ili paškog sira... Vjerovali ili ne, to je umami na djelu.
Umami potječe iz aminokiselina, točnije glutamata (ili glutaminske kiseline) te nekih nukleotida. Glutamat se iz sastojaka oslobađa procesima kuhanja, soljenja, sušenja, fermetiranja, odležavanja..., što znači da se istim procesima hrani pojačava i umami okus.
što je duži proces kuhanja, više glutamata biti će oslobođeno pa će time i umami okus biti istaknutiji.
U kulinarskoj čaroliji 'Italia al dente' autorica Laura Santtini za tanjur umamija predlaže:
( sastojci za 4 tanjura )
-12 sušenih rajčica
-12 komadića sira parmezana
-4 žlice delikatesnih zelenih maslina
-4 žlice delikatesnih crnih maslina
-staklenka gljiva u ulju
-staklenka artičoka u ulju
-12 kriški parmskog pršuta
-maslac
-8 soljenih inćuna
-ulje od tartufa
-ekstradjevičansko maslinovo ulje
-balzamični ocat
-miješani talijanski kruh i krušni štapići
Preko inćuna prelijati ulje od tartufa a maslinovo ulje i balzamični ocat servirati sa strane.
---
Laura je, usput rečeno, izbacila na tržište umami pastu pod nazivom 'Taste No. 5 ' koju bi
svakako trebalo probati. Zanimaju me omjeri jer je sastav veoma jednostavan; koncentrat rajčice, češnjak, vrganji i, naravno, svaki umamijem bogat okus koji nam se nađe pri ruci :)
Opisati umami kao jedan jedini okus kojega stimulira jedan čimbenik, poput slatkog ili slanog, je netočan. Umami je okus koji stimuliraju aminokiseline i nukleotidi. To je okus koji ispunjava usta, ukusan je i bogat, to je pojačivač okusa koji stalno doživljavamo, ali kojega ne identificiramo.
Laurina umami smočnica trebala bi sadržavati:
-usoljene inćune
-rajčice
-pršut
-parmezan
-vrganje
-bijele tartufe
-balzamični ocat
-mesne prerađevine
-umake ( Aromat, Bovril, Maggi, sojin, riblji, od inćuna, Marmite, Gentlmen's relish, Worcestershire ... )
-miso
-kiselo zelje
-grah parloa
-koncentrat rajčice
-sok od rajčice, kečap od rajčice
-zeleni čaj
Znanstvenici tvrde da glutamat zajedno s kombinacijom određenih nukleotida u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla pojačava umami okus hrane za čak devet puta. Na nama je da ih kombiniramo, konzumiramo i testiramo
jer umami je njami
:)
petak, 9. rujna 2011.
KINESKI REZANCI
Već sam rekla kako najveću noćnu moru imam s pauzom za posao. Obrok bi trebao biti ukusan, zdrav, po mogućnosti niskokaloričan i jednostavan za pripremanje. Uz to bi morao odgovarati upravo onom što taj dan traži moj organizam. E pa fučkaj ga sad...
Kako me makrobiotički pristup hrani 'odljenio' pa mi više ujutro prije posla nije teško skuhati svježi obrok za posao, tako sam počela usmjeravati fokus na recepte koji bi bili pogodni za takav način pripreme. Jedan od takvih je i ovaj.
Doduše, tu još uvijek pada u vodu onaj makrobiotički sistem sa čišćenjem i rezanjem svježih namirnica neposredno prije pripreme jer toliko vremena ipak nemam. Ja sam sve to nasjeckala večer ranije i ujutro samo izvadila iz frižidera
sastojci:
1 paketić tankih rižinih rezanaca ( Blue Dragon )
1 komad piletine ili puretine ( bijelo meso )
1 mrkva
list kupusa
bijeli dio poriluka
2 češnja češnjaka
1 komad oguljenog svježeg đumbira ( veličine palca )
soya sos
Teryake umak
sjemenke sezama
ulje od kikirikija
Mrkvu oguliti i narezati na način julienne ( ja sam gulilicom narezala tanke šnitice koje sam zatim izrezala na sasvim tanke prutiće ), kupus i poriluk također narezati na prutiće, meso na male kockice pa ga prelijati soya sosom i ostaviti da se marinira, najbolje preko noći.
Zakipjeti vodu za rezance. Za to vrijeme u woku popržiti meso koje se mariniralo u soya sosu pa dodati sjemenke sezama i zajedno pržiti dok meso omekša. Meso zatim presipati u zdjelicu a u wok dodati žlićicu ulja i sjeckano povrće. Kako ja oduvijek umjesto sjeckanja češnjaka primjenjujem ribež ( onaj za parmezan ili muškatni oraščić ),
i ribam direktno u lonac, što je mnogo jednostavnije od sjeckanja na daskici, možete i vi u wok naribati đumbir i češnjak, još malo promiješati pa dodati popržene komadiće mesa.
Dok se prži povrće u vodi zakuhati rezance. Ja sam uzela one najtanje za koje je pisalo da se kuhaju 3 minute ali mi se to učinilo previše pa sam preventivno ugasila vatru nakon dvije minute i ostavila još jednu minutu poklopljeno da stoji u loncu.
Zatim sam ih prema uputstvu ocijedila i isprala pod mlazom vode pa sipala u zdjelu i odmah prelijala Blue Dragon Black Beans umakom i poprilično soya sosa kako bi svi u potpunosti bili obloženi aromom. Nešto je nedostajalo....nije to bio onaj okus kineskih rezanaca kakav sam znala da bi morao biti pa sam dodala još i Teryake umak ( koji imače ljubomorno čuvam samo za umakanje sushija ) i to je bilo to. Dodala sam povrće i meso i zadovoljno odnijela na posao :)
Btw. danas sam isprobala istu varijantu s ribom, mi volimo soma pa sam umjesto puretine uzela filete soma.
NAPOMENA: okus je u oba slučaja fantastičan ali oni najtanji rižini rezanci se polome prilikom 'saftanja' pa sve izgleda kao kaša rezanaca izvađenih iz juhe,
drugi put ću probati one malo deblje
KAD TE PUKNE MUNJA
Znate onaj osjećaj kad vam se učini da vas je puknula munja i ubila bezbroj upitnika koji su do tada stajali nad vašom glavom? E pa danas se meni dogodio upravo jedan takav dan. Nije da sam jako iznenađena, očekivala sam da će se to jednom desiti ali nisam se nadala da će to biti tako brzo. Naime, iako bi se reklo da nisam više baš tako mlada, već sam davno pregazila što ono kažu 'srednje godine', posljednje sam tri godine provela studirajući dizajn na prestižnom prekooceanskom fakultetu, pokrenula web stranicu i sanjala kako ću s kolegicom razviti biznis opremanja interijera. Posao je čak već poprilično razvijen a ja bila u fazi pripremanja posljednjeg, završnog ispita kad mi se dogodio ovaj blog o hrani. 'Dogodio' kažem zato što bi logično bilo da sam pokrenula blog o dizajnu, interijerima, trendovima...bilo što što ima veze s bojama, tapetama, namještajem.. ali hrana....???
Danima sam se pitala koji mi je vrag to trebao? Zar sam doista prolupala pod stare dane? ( zanimljivo, nisam se to pitala dok sam upisivala studij u kasnim 40-im :)
I tako svaki dan.
Znam da bih trebala pripremati projekte i sjediti čitavo poslijepodne uz tlocrte, skice i karte boja a ja čitava popodneva i pola noći provodim ukucavajući recepte i razmišljajući što bih mogla kuhati sutra. Umjesto radnih skripta sjedim okružena makrobiotičkim kuharicama koja su mi u međuvremenu postale prava opsesija pa iz knjižnice nikad ne izađem bez 4 nova primjerka, uvijek sa bezbroj upitnika nad glavom - dokle će to trajati?....jer dizajn je moj izbor, u boje sam zaljubljena, prostor osjećam u kostima....kog vraga sad ova manija?
I tako iz dana u dan isto pitanje
Zaboravila sam reći da normalno radno vrijeme provodim u obiteljskoj tvrtki od koje svi živimo i koja nema veze ni sa kakvom kreativnošću, čista trgovina, pa rado velim da od nje živim a dizajn me hrani, puni baterije i daje svrhu postojanja.
Dakle, pored obitelji i posla veoma mi malo vremena ostaje za taj moj hobi, pa studij, a u svu tu gužvu sad se uvukla još i hrana. I normalno da se čovjek pita ko je tu lud, jel ja il onaj moj horoskopski blizanac pod kojim sam rođena. I tako opet svaki dan isto pitanje. A danas mi je odjednom sinulo...
Kako mi je u svoj toj mojoj gužvi u ruke dospjela knjiga Penney Peirce pod nazivom FREKVENCIJA, a bila je samo nadogradnja, vrh piramide svega što sam do sad naučila i prihvatila kao način funkcioniranja, iz nje sam izvukla pouku da čitav život funkcionira u ciklusima. Amplitude uspona i padova koje nam se neprestano dešavaju, a koje doživljavamo svojim osobnim uspjesima i neuspjesima, uobičajeni su dio životnog ciklusa u svim segmentima života; osobnim, poslovnim, zdravstvenim...
U jednom se segmentu ( npr. posla ) penjemo, razvijamo, polako napredujemo, uspinjemo prema vrhu...kad dostignemo vrhunac i više nemamo kuda dalje, amplituda kreće prema dolje i tu počinje naš pad. U tom je trenutku vrijeme za neki radikalan zahvat, npr. izbacivanje novog proizvoda na tržište, okretanje novim ciljanim skupinama, korporativno spajanje ili tome slično. Ali problem je u tome da treba prepoznati taj trenutak i na vrijeme poduzeti korake koji su najbolji za nas u tom trenutku jer u protivnom ćemo tresnuti nosom o tlo tumačeći to, naravno, svojom nesposobnošću.
Iz toga je vjerojatno proizišla ona stara izreka 'Tko bi gori sad je doli i obratno'. U okrutnom poslovnom svijetu jednostavno bi takve žigosali sa - propao je. Ali uspješnost se ne mjeri time koliko dugo netko ostane na vrhu već koliko se brzo digne nakon pada. Ali to su već lamentacije Valenta Žganca :)
Zapravo sam htjela reći da me ona munja danas opičila u mozak s idejom da sam vrlo vjerojatno bila pred samim korakom da dosegnem vrh svoje amplitude pa se ovo sa hranom jednostavno dogodilo kao logičan nastavak moje osobne nadogradnje. Možda nije bio vrhunac, možda je bilo dno pa se nešto trebalo dogoditi kako ne bih 'zaglavila' u jednoj dimenziji nego nastavila rasti i razvijati se u širinu, visinu i dubinu....(?)
A možda je to ipak moja blizanačka svestranost ( čitaj: nemogućnost fokusiranja na samo jednu interesnu sferu ), nema veze, što god bilo nadam se da me neće tjerati da kad usavršim makrobiotiku krenem - na balet :)
četvrtak, 8. rujna 2011.
MIJEŠANO VARIVO
Ne tako davno moja mi je kolegica s posla rekla kako ona skuha najbolji ručak kad čisti frižider pa sad, svaki put kad otvorim frižider, imam to na umu vrteći u glavi, onak' u sekundi, film, što bi ispalo da sve to s police potrpam u lonac :)
Jučer sam, analizirajući sadržaj frižidera, primjetila snopić kopra koji već predugo stoji u čaši s vodom na vratima frižidera i zaključila da je došlo vrijeme da i ja iskušam taktiku. Tako se na stolu našao krumpir i luk ( kojih uvijek imam na zalihi ), zatim smrznuti blanširani vrganji, pa blanširane mahune ( koje su na kraju završile u susjedinom loncu jer joj je suprug zakasnio na plac :), pa graškić, mrkvica i snopić svježeg kopra od kojeg je sve počelo
U standardnom postupku, počevši od luka i krumpira narezanog na kockice i prodinstanog na ulju, sve osim kopra završilo je u loncu sa žlicom vegete i komadićem kombu alge koja se prije toga kratko močila. Pred sam kraj kuhanja dodala sam sjeckani kopar ( čitav snopić ), vršak chilli papričice i u posljednjem trenutku odlučila ukuhati još i domaće žličnjake, ilitiga noklice, pa sve zgusnuti s malo gustina razmućenog u 2 dl vrhnja za kuhanje.
Nije da je neka revolucija ali baš mi je pasalo malo jušne hrane s prvim jesenskim nižim temperaturama. I znate što?...bilo je za prste polizati!
Dok sam ga jela, razmišljala sam o Leonardi Boban i njenim cušpajzima koje još nisam uspjela probati. Uvjerena sam da se ovog ne bi posramila ni sama Leonarda zato bravo mojoj kolegici i njenom čišćenju frižidera
:)
srijeda, 7. rujna 2011.
SPINACH AND POTATO ( breakfast ) Hash
Okejj...ovo spada u ono ''doručkuj kao kralj...'' mada nisam sigurna tko još ima vremena spremati tako nešto za doručak osim onih koji samo siđu stepenicama i sjednu pred prostrt stol. Kako uopće taj naziv prevesti?....mješavina krumpira i špinata za doručak?... špinat i krumpir doručak mix?...
Kako god ga prevodili neće zvučati tako dobro kao original i kako god ga opisivali neće moći opisati mješavinu okusa i mirisa koji se nađu na tanjuru - zato čitajte kako piše, usudite se probati, pogledajte sliku i vjerujte na riječ. Ne kažu zabadava da slika govori tisuću riječi :)
Na ovaj sam božanstveni recept naletjela noćas na jednom od onih bezbroj maštovitih blogova koji mame izgledom i finim papicama na kojima se ja, ko Ivica i Marica, pogubim među pitama, tortama, tartima i muffinima. Odmah me oborio s nogu ( recept mislim ). Da nije bilo gluho doba noći primila bih se tavice i ljuštenja krumpira, ali zadovoljila sam se s dvije nektarine i činjenicom da znam što ću kuhati ovaj vikend.
To što u nazivu piše da se jede za doručak samo mi je otežalo stvar...gdje zaboga toga još ima, kod nas se jedu pahuljice, u najboljem slučaju špekec i jaja.
Nije da ja to ne bih mogla smlaviti za doručak, štoviše, doručak je moje doba dana, ali one dvije i pol kile koje sam nabrala u šest mjeseci a skidala preko tri godine vrištale su iz djelića mozga zaduženog za alarm. I tako sad sanjam vikend ( kao da i inače ne sanjam vikend, btw. danas je tek srijeda ), i jedina mi je briga da li još uvijek na placu ima svježeg špinata jer bez njega sve to skupa ne bi imalo smisla. Vjerujem da se slažete....
Dakle ono što nam treba je:
-1 zelena paprika, izrezana na rezance
-1 srednji luk, također na rezance
-3 češnja češnjaka, nasjeckana
-mladi krumpir
-maslinovo ulje
-kobasice, kuhane i narezane na šnite ( ili hrenovke (?) op.a. )
-1 žlićica sjemenka komorača
-sol i papar
-svježi špinat
-jaja, pečena na oko
Zagrijati pečnicu. Opran i narezan krumpir staviti u posudu za pečenje, prelijati ga s cca 2 žlice maslinova ulja, posoliti, pobiberiti pa peći 20-30 minuta da budu reš pečeni. Dok su već skoro pečeni u tavici na ulju popržiti papriku i luk da uvenu ( cca 6 minuta ), posoliti, popapriti, dodati sjeckani češnjak, pržiti još najviše 1 minutu pa maknuti s vatre i presipati u posebnu posudu.
Kad je krumpir pečen tavicu vratiti na vatru, u nju staviti narezane kobasice ( i dalje mislim da mogu biti i hrenovke ) i pečeni krumpir pa pržiti dok postanu hrskavi, dodati sjemenke komorača, unutra umiješati papriku i luk pa sve dobro promiješati. Maknuti s vatre, dodati lišće špinata i servirati s pečenim jajetom
Ovo je skraćena verzija ( i dalje mi sline cure ) a kompletan članak možete pogledati ovdje
utorak, 6. rujna 2011.
INDIJSKI ORAŠČIĆ - Cashew
Zbog navike da stalno nešto grickamo imamo problema sa šlaufekima, doduše ne svi, netko više netko manje, ali da su grickači napast - napast su!
Ja moram priznati da uspješno odolijevam toj navici iako mi koji puta dođe da stavim pred sebe zdjelu s keksima i potamanim sve do zadnje mrvice. Zbog toga na stolu držim zdjelu s kikirikijem, onim u ljusci, oko kojeg se treba malo pomučiti a uz to napravim takav nered da najčešće zdjelu odložim prije nego sam bilo što i počela. Znamo da su sjemenke, sušeno voće i orašasti plodovi zdravi u malim količinama ali teško je zapamtiti koliko koji od njih donosi koristi za naš organizam. Oraščić pogotovo. Kad kupujem, uglavnom je upakiran u mješavinu grickača zbog toga uvijek smetnem s uma da bih ga mogla npr. posipati po rižici :)
O brojnim kvalitetama koje ga krase pročitajte na netu, ja bih izdvojila samo 576 kcal kolika mu je kalorijska vrijednost na 100 g. i zdrave masnoće za koje piše 'da su dvije trećine nezasićene od čega 75% njih čini oleinska kiselina (nju sadrži i maslinovo ulje) poznata po svom blagotvornom utjecaju na zdravlje srca.'
Inače Indijski oraščić sadrži puno manje masnoće nego ostali orašasti plodovi zbog čega je posebno pogodan kao dio dijete za mršavljenje ( zanimljivo :)
Vele ovako: Često se preporučuje uzimati Indijski oraščić kao dio zdrave dijete za mršavljenje jer ne sadrže kolesterol, bogati su dijetalnim vlaknima i daju puno energije. Umjereno konzumiranje ove namirnice tokom dijete daje osjećaj sitosti i zadovoljstva.
Eto :)
Zanimljivo je da se ne preporučuje konzumirate velike količine Indijskih oraščića od jedanput nego pomalo dodavati u prehranu, odnosno ako ih se konzumira same, preporučuje se 3 puta tjednom po 30 g (otprilike osamnaest oraščića)
Kreativne ideje za korištenje Indijskog oraščića:
-Međuobrok: promiješati Indijske oraščiće sa drugim orašastim plodovima i suhim voćem da bi napravili zdravi međuobrok
-Povrće: pred kraj kuhanja dodati Indijske oraščiće jelima od povrća
-Kaše: ukrasite kašu Indijskim oraščićima i prelijte žličicom javorovog sirupa ( njama :)
-Sos: za sos je potreban maslac Indijskog oraščića, tamari, kajenska paprika, papar, đumbir, sol i malo vode. Na laganoj vatri, miješajući, prokuhati sve sastojke da bi se dobio delikatesan sos za jela od povrća i rižu
-Slatkiši: preprženi Indijski oraščići su odličan ukras za deserte i slatkiše
-Riža: kod pripreme riže dodati pregršt Indijskih oraščića.
-peći ih u pećnici 15-20 minuta na temperaturi 75°C da se sačuvaju hranjivi sastojci
Recept za DOMAĆI MASLAC OD INDIJSKOG ORAŠČIĆA ( još ga nisam isprobala ali vjerujem da uskoro hoću )
Sastojci:
2 šalice neslanih prepečenih Indijskih oraščića
2-3 žličice ulja po izboru
¼ čajne žličice soli
1 čajna žličica šećera (po želji)
Priprema:
U blenderu samljeti sve sastojke 30 sekundi. Ako je potrebno, dodati još 1-2 žličice ulja i ponovno samljeti
Maslac od Indijskih oraščića može se koristiti kao dip, namaz ili dio drugih jela poput sosa i slatkiša.
Uz malo truda na webu se nađu razni kreativni specijaliteti, ja sam sebi izabrala ovaj sa crnim špagetima. Iako tjesteninu sa sipinim crnilom najviše volim na maslinjaku samo sa češnjakom i peršinom ova ideja sa oraščićima i kozicama veoma mi je primamljiva:
CRNI ŠPAGETI SA INDIJSKIM ORAŠČIĆEM
250 g očišćenih škampi
250 g crnih špageta
60 g indijskih oraščića
1 češanj češnjaka
1 ljuta papričica
2 žlice nasjeckanog peršina
50 mlmaslinova ulja
1 žličica šarenog papra u zrnu
( piše Vegeta ali ja preferiram običnu morsku ili himalajsku sol )
-Špagete skuhati u malo posoljenoj vodi i ocijediti. Dio tekućine u kojoj su se kuhali špageti sačuvati (150 – 200 ml).
-U široj tavi kratko popržiti škampe, dodati nasjeckani češnjak i narezanu ljutu papričicu.
-Podlijati s malo vode u kojoj su se kuhali špageti i kuhati 1-2 minute.
-Na kraju umiješati papar, špagete i sve dobro izmiješati
Prije posluživanja posipati peršinom i dodati indijske oraščiće