utorak, 20. rujna 2011.

DIMLJENI LOSOS

Odavno je poznato da je najbolja hrana ona najjednostavnija i da naši okusni pupoljci najviše uživaju u hrani koja je samo lagano termički obrađena sačuvavši svoje izvorne okuse; sjetite se samo janjetine s ražnja, ribe na gradele ili hobotnice pod pekom. Sve su ostale 'kerefeke' naknadno izmišljene iz raznoraznih razloga pa tko voli nek izvoli.
Mislim, nije da mi se ne sviđaju rolice od mesa na pjenici od povrća gratinirane sa blabla, no takve se stvari podrazumijevaju za specijalne prilike u malim količinama isključivo za škakljanje okusnih pupoljaka. A ja volim zasukati rukave i staviti pred sebe tanjur pečenih janjećih rebaraca, bez vilice i noža, molim lijepo, nek se zna. :)

Još jedna hrana u kojoj bih se mogla udaviti je losos. Svježi ili dimljeni, svejedno pa ajmo sad na dimljeni a jednom ćemo se vratiti na svježi.
Losos kojeg volim najčešće bi bio bez ičega, u krajnjoj nuždi s minimalno dodataka, stoga, ako mogu birati, uvijek preskačem jela poput tjestenine s lososom ili drugih sličnih recepata u kojima ima suviše ostalih detalja.

Uz platu od dimljenih fileta najbolje paše samo namaz od svježeg sira a kako je poznato da se dimljeni losos božanstveno slaže s koprom i hrenom u pravilu uvijek nudim samo to. Svježi sir pomiješam sa žlicom - dvije hrena ( onog iz staklenke ), gore malo kopra ili vlasca uz integralni baquette i neko fino vino i njama.

Za one gore okruglice od lososa malo sam se pomučila prije nego što mi je palo na pamet da žlicu za sladoled obložim lososom pa ju zatim napunim mascarponeom pomiješanim s hrenom i zamotam.
Malo i fino :)