Znate onaj osjećaj kad vam se učini da vas je puknula munja i ubila bezbroj upitnika koji su do tada stajali nad vašom glavom? E pa danas se meni dogodio upravo jedan takav dan. Nije da sam jako iznenađena, očekivala sam da će se to jednom desiti ali nisam se nadala da će to biti tako brzo. Naime, iako bi se reklo da nisam više baš tako mlada, već sam davno pregazila što ono kažu 'srednje godine', posljednje sam tri godine provela studirajući dizajn na prestižnom prekooceanskom fakultetu, pokrenula web stranicu i sanjala kako ću s kolegicom razviti biznis opremanja interijera. Posao je čak već poprilično razvijen a ja bila u fazi pripremanja posljednjeg, završnog ispita kad mi se dogodio ovaj blog o hrani. 'Dogodio' kažem zato što bi logično bilo da sam pokrenula blog o dizajnu, interijerima, trendovima...bilo što što ima veze s bojama, tapetama, namještajem.. ali hrana....???
Danima sam se pitala koji mi je vrag to trebao? Zar sam doista prolupala pod stare dane? ( zanimljivo, nisam se to pitala dok sam upisivala studij u kasnim 40-im :)
I tako svaki dan.
Znam da bih trebala pripremati projekte i sjediti čitavo poslijepodne uz tlocrte, skice i karte boja a ja čitava popodneva i pola noći provodim ukucavajući recepte i razmišljajući što bih mogla kuhati sutra. Umjesto radnih skripta sjedim okružena makrobiotičkim kuharicama koja su mi u međuvremenu postale prava opsesija pa iz knjižnice nikad ne izađem bez 4 nova primjerka, uvijek sa bezbroj upitnika nad glavom - dokle će to trajati?....jer dizajn je moj izbor, u boje sam zaljubljena, prostor osjećam u kostima....kog vraga sad ova manija?
I tako iz dana u dan isto pitanje
Zaboravila sam reći da normalno radno vrijeme provodim u obiteljskoj tvrtki od koje svi živimo i koja nema veze ni sa kakvom kreativnošću, čista trgovina, pa rado velim da od nje živim a dizajn me hrani, puni baterije i daje svrhu postojanja.
Dakle, pored obitelji i posla veoma mi malo vremena ostaje za taj moj hobi, pa studij, a u svu tu gužvu sad se uvukla još i hrana. I normalno da se čovjek pita ko je tu lud, jel ja il onaj moj horoskopski blizanac pod kojim sam rođena. I tako opet svaki dan isto pitanje. A danas mi je odjednom sinulo...
Kako mi je u svoj toj mojoj gužvi u ruke dospjela knjiga Penney Peirce pod nazivom FREKVENCIJA, a bila je samo nadogradnja, vrh piramide svega što sam do sad naučila i prihvatila kao način funkcioniranja, iz nje sam izvukla pouku da čitav život funkcionira u ciklusima. Amplitude uspona i padova koje nam se neprestano dešavaju, a koje doživljavamo svojim osobnim uspjesima i neuspjesima, uobičajeni su dio životnog ciklusa u svim segmentima života; osobnim, poslovnim, zdravstvenim...
U jednom se segmentu ( npr. posla ) penjemo, razvijamo, polako napredujemo, uspinjemo prema vrhu...kad dostignemo vrhunac i više nemamo kuda dalje, amplituda kreće prema dolje i tu počinje naš pad. U tom je trenutku vrijeme za neki radikalan zahvat, npr. izbacivanje novog proizvoda na tržište, okretanje novim ciljanim skupinama, korporativno spajanje ili tome slično. Ali problem je u tome da treba prepoznati taj trenutak i na vrijeme poduzeti korake koji su najbolji za nas u tom trenutku jer u protivnom ćemo tresnuti nosom o tlo tumačeći to, naravno, svojom nesposobnošću.
Iz toga je vjerojatno proizišla ona stara izreka 'Tko bi gori sad je doli i obratno'. U okrutnom poslovnom svijetu jednostavno bi takve žigosali sa - propao je. Ali uspješnost se ne mjeri time koliko dugo netko ostane na vrhu već koliko se brzo digne nakon pada. Ali to su već lamentacije Valenta Žganca :)
Zapravo sam htjela reći da me ona munja danas opičila u mozak s idejom da sam vrlo vjerojatno bila pred samim korakom da dosegnem vrh svoje amplitude pa se ovo sa hranom jednostavno dogodilo kao logičan nastavak moje osobne nadogradnje. Možda nije bio vrhunac, možda je bilo dno pa se nešto trebalo dogoditi kako ne bih 'zaglavila' u jednoj dimenziji nego nastavila rasti i razvijati se u širinu, visinu i dubinu....(?)
A možda je to ipak moja blizanačka svestranost ( čitaj: nemogućnost fokusiranja na samo jednu interesnu sferu ), nema veze, što god bilo nadam se da me neće tjerati da kad usavršim makrobiotiku krenem - na balet :)