Nedavno sam čitala knjigu 'Zašto kinezi ne broje kalorije' u kojoj se pojam jutarnje kaše spominje kao idealan doručak bez obzira da li to bila kaša od kuhanog ječma, integralne riže ili zobenih pahuljica. Zbog hrpe korisnih podataka knjigu sam čitala čak dvaput a ideja o jutarnjoj kaši nije mi izlazila iz glave sve do trenutka do kad sam zaključila da je vrijeme da se bacim na nju.
Kako su žitarice visokokalorična hrana trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim činjenicu da ću ujutro utrpati u usta oko 600 kalorija, gotovo polovicu dnevne količine koju sam si propisala u fazi restrikcije kad mi se 1200 kalorija činio dozvoljeni maksimum ( iako sam redovno taj broj premašila bar za 500...hehe...)
Ali kaj ćeš, bez doručka ne funkcioniram pa sam si gotovo odmah oprostila :)
Još je samo trebalo rješiti kako da naviku pauze, koju obično na poslu imamo oko 10 sati, prebacim za podne. Međutim to je ispalo lakše nego što sam se nadala. Nakon dva dana tijelo je ulovilo novi ritam i jutarnja je kaša postala svakodnevni doručak, pa sad, osim svakodnevnog rituala pripreme namirnica za jutarnje kuhanje pauze za posao, dodatno svaku večer pripremam i sastojke za doručak.
Klasičnu pripremu zobenih pahuljica s mlijekom, sjemenkama i suhim voćem, obično napravim samo kad mi je turbo hitno, dok se uobičajeni doručak, sad preko zime, sastoji od kuhane kaše servirane s raznim dodacima; sezam, mljevene sjemenke lana i konoplje, prženi lješnjaci, sjeckani bademi, malo pistacija, listići kokosa, žličica sušenog voća - grožđice, brusnice, 1-2 smokve namočene u soku od naranđe i obavezno dodatak jedne banane. Tu su još i cimet, đumbir ili HERBARIA ZAČINI. Ponekad umjesto banane stavim komadiće pečene jabuke pripremljene večer ranije iako priznajem da mi je banana draža.
Kalorijska bomba.
Ali dovoljna da si napokon uspijem organizirati obroke i međuobroke u pravilnim razmacima a to se pokazalo veoma dobro. Sita sam i mirna sam. Možda neću postati mršava ko trlica ali odjednom mi to nije primarna želja. Osjećaj zadovoljstva je suviše dobar da bi se time zamarala. Više ne gledam čitavo jutro na sat i stalno nešto čekam; te 10 kad će pauza, te kad će mi opet kruljiti da pojedem voćku, pa zatim 16, da, gladna ko vuk, jurim kući i u trenutku izjedem sve s tanjura...
Kaša od integralne riže može se pripremiti unaprijed za nekoliko dana pa držati u frižideru. Piše da je integralna riža naročito fina kad se kuha 30 minuta u ekspres loncu jer tada dođe do izražaja njen prirodan slad. I to sam iskušala i priznajem da je istina iako ja svoju kašu obično kuham na slatkom sojinom mlijeku u omjeru pola vode-pola mlijeka pa mi šećer ne fali.
Recept iz knjige kaže da se pola šalice riže kuha s 2 1/2 šalice vode i prstohvatim soli pod pritiskom 30 minuta a zatim ostavi da se pritisak sam spusti pa tek zatim otvori lonac.
Obično mi je mjera zdjelica od 2 dl pa sam po njoj i sad mjerila.
Iz tog omjera dobije se kaše za dva jutarnja obroka a riža je meka i kremasta...
...tko voli može dodati med, javorov sirup, agavin ili rižin slad.., sve je stvar ukusa i mašte. Kad jutarnje kaše jednom krenu ideje dolaze same a za one kojima fali početna inspiracija predlažem FORUM UDRUGE RODA, gdje sam se i ja na početku često inspirirala.
Zdjelica, kašica, dodaci i mljaaaacc :)