MASTER CLEANS i 5/2 GLADOVANJE

Naše je tijelo stvoreno za gladovanje. Od prapočetaka kad su naši preci svoju hranu lovili toljagama u borbama na život i smrt pa kroz stoljeća u kojima se gladovanje pojavljuje u vjerskim i zdravstvenim svrhama.

Nekada, kad hrana nije bila dostupna kao sada, obroci su bili povremeni i ne tako obilni, zdraviji, bez rafiniranih ugljikohidrata, sladilo se medom, žitarice su bile cjelovite, ulje nerafinirano, voće i povrće netretirano. S vremenom tri su se redovna obroka polako pretvorila u pet gotovo obaveznih a da ne velimo da se između njih još uvijek konzumiraju grickalice, sokići i ostale trice i sitnice koje već gotovo ni ne primjećujemo da smo ih strpali u usta.

Puni smo aditiva i toksičnih sastojaka i naš organizam, već umoran od prerađivanja zatrovane hrane, zaslužuje malo odmora. Nisu bez razloga proljetna čišćenja organizma a ono najvažnije i najviše što sami sebi možemo pružiti je - gladovanje.
Gladovanje = potpuna regeneracija
Gotovo nezamislivo u ovo današnje vrijeme, gladovanje je melem za svaki organizam, naravno ako prije toga uspijemo savladati prepreke u svojoj glavi i predrasude koje smo s godinama o gladi usvojili.

Zašto gladovanje?

• za čišći i zdraviji krvožilni sistem
• ojačane funkcije mozga
• više energije
• zdraviju kožu
• reduciranje bolova iz muskulature
• smanjenje glavobolja
• stabilizacija krvnog tlaka
• za jaču i efikasniju probavu
• gubitak težine
• autoregeneraciju ( razgradnja bolesnog tkiva i tvorevina )
• izbacivanje toksina

Ovo posljednje nije i nevažno. Detoksikacija je prava blagodat. U njoj se čistimo od silnih hormona kojih je prepuno meso životinja kojima se hranima i pesticida nakupljenih u našim masnim naslagama i probavnom traktu u kojem sve počinje i gdje sve završava. Jer naša su crijeva naša matična baza. Srčeko pumpa, mozak nas vodi a crijeva odrađuju najtežu ulogu - preradu svih silnih  da ne kažem sra*a koja kroz život popapamo.  
Da su gadna govori podatak da od toksina koji se oslobađaju kad se salo počne topiti možemo dobiti
lagano trovanje a bubrezi mogu trpjeti ozbiljna oštećenja od filtracije svih tih otpadnih tvari pa se stoga preporučuje početi s jednodnevnim ili trodnevnim postom kako bi se funkcije organizma polako prilagodile.

Za to je upravo idealan 5/2 program gladovanja kojeg je osmislio Michael Mosley, autor knjige The Fast Diet koja se i kod nas može pronaći na kioscima Tiska.
Osnova tog programa su dva dana u tjednu u kojima konzumiramo 500 kcal dnevno ( 600 za muškarce ) a ostale dane u tjednu jedemo što želimo, uz kočnice, naravno.
Svojih 500 kcal kroz dan možemo rasporediti kako želimo no poželjno je da to bude u poslijepodnevnim satima kako bi organizam uspio ući u mod gladovanja jer nije gladovanje ako gricnemo po malo svakih pola sata. Važno je ne imati suvišna očekivanja i zadržati dobre emocije. Pozitivno razmišljanje i vjera u dobre rezultate uvelike pomažu.

Osobno sam se u avanturu posta upustila u siječnju, nakon čitanja svog Kindle izdanja gore spomenute knjige i do sada dogurala

do dva kilograma manje, vikend prežderavanja i saznanja da je post itekako izvediv. Nakon što sam u početku na posao sa sobom nosila cijelu hrpu pomagala u obliku hrane, kupila termosicu, u jutro prije posla kod kuće kuhala chai, nosila sa sobom voće i bademe, napunila ladicu na poslu zdravim zalogajima,,, sad u dane posta ( dva puta tjedno ) na posao idem ležerno, bez ikakvih briga, strahova i razmišljanja. I praznom torbom. Svojih 500 kalorija poslije posla konzumiram u obliku svježe iscijeđenih povrtnih sokova i smoothija jer sam shvatila da je opasno

primiti se konkretne hrane zbog toga što kad počnem jesti ne stajem pa su se obroci od 500 najčešće pretvorili u obroke od 2500 kalorija.

Stoga svatko mora pronaći svoj model.


Nakon otkrivanja blagodati jednodnevnog posta logično je bilo krenuti dalje.

Master Cleans je desetodnevni program s 50 godišnjom tradicijom i bezbroj zadovoljnih sljedbenika. Prvi sam put za njega čula na predavanju doktorice Bura kad ga je samo usput spomenula u smislu sastojaka no kako se uvijek ulovimo za ono što želimo čuti tako i meni vrag nije dao mira pa sam dalje iskopala da je na tom programu cijela jedna generacija ljudi mršavila i regenerirala svoj organizam, pa zašto onda ne bih i ja?
Limunov sok, javorov sirup i kajenski papar. Finoooo

I šta da Vam kažem, od danas sam na njemu, a dokle ću dogurati vidjet ćemo.

Više i detaljnije o svakom od tih programa slijedeći tjedan a dotle i više informacija iz osobnog iskustva.

Pozz

VRIJEME ČEKANJA

Ne kuhaš? Pitala me kolegica na poslu neki dan.
Bilo je to logično pitanje nakon što već neko vrijeme ovdje nema ni jednog novog recepta.

Ma kuham, kako ne! No svatko od nas ima nekih svojih planova a ovo je trenutno moje vrijeme čekanja.
Čekanja na svoj mali kutak u kojem će se roditi mnogo mnogo novih recepata. Još samo malo i sve će se doznati a do tada mi oprostite što se družim s majstorima, kupujem pločice, boje za zidove, frižider, aparate...

I vrt je već porastao

Majčina dušica je preživjela svoju prvu opaku zimu, špinatek proklijao, okra prvi puta iznikla a rabarbara dala svoje prve plodove.













Crnu cherry rajčicu sam uspjela nabaviti u trenutku kad joj se više nisam nadala, još samo da uspijem i žutu.

I tako eto, nije da se ništa ne radi, no kuhanje je trenutno u drugom planu. Čeka svoje vrijeme. Zato je ovo vrijeme čekanja.
Još malo, još samo malo :)

TRENKOVSKI GRAH

Ne ne, nemojte misliti da je ovo neki od starih recepata iz doba baruna Trenka, ovo je sasvim običan prvomajski grah koji se u Trenkovoj ulici počeo kuhati prije nekih desetak godina kad je ekipa iz susjedsva zaključila da joj se neda gužvati na tradicionalnom gradskom grahu na Dravi i odlučila pripremiti svoj.
U trenu se složila komisija za organizaciju, donio lonac, prikupili sastojci i krenuo običaj koji je postao tradicija.

Da nam je dobro, govori podatak da je od početnih petnaestak ljudi broj narastao na nekih redovnih 22 pa do 25 kad smo svi na broju. I baš nam je super.

Petnaest litarni lonac u međuvremenu je narastao na 50 litarni a ono oko čega se svake godine javlja problem je kronično pretjerivanje u količini namirnica, uglavnom zbog zaborava, pa onda ponovimo istu šemu od prethodne godine i dodamo (za svaki slučaj ) još pomalo svega a najviše mesa i tako na kraju dobijemo prvomajsko meso s grahom. Jest da je super fino ali prošle smo godine doista pretjerali. Od mesa nisi vidio grah. Zato smo uveli restriktivne mjere.


Ženski je dio napravio popis za nabavku, kojeg se muški dio uglavnom nikad ne pridržava, no stoji, tu je i ove je godine napokon dotjeran gotovo do savršenstva. Zato ga pišem da se popis slučajno nekud ne zametne.

Dakle za jedan 50 litarni lonac graha trebamo:


1 suhi buncek
1 kg bočinga ili
1 kg svježe lopatice
2 para kobasica

1 kg pečenog špeka
1 kg svježih nogica
4 kg graha
5 kg luka
1 kg mrkve
1 veliki celer
peršun ( 5 komada + 2 snopa lišća )
3 glavice češnjaka
sol, papar, crvena paprika, čili, lovor, vino, konjak i par ljutih feferona

Od šest kruha pojela su se samo dva pa zaključujemo da su nam dovoljna tri ne računajući klipiće, nekoliko domaćih baquetta i jedan integralni.



Teško je gladan raditi pa se na stolu uvijek nešto nađe, ovog su puta to bili sušena bravetina, dobar domaći kulen, kosana mast, friško pečeni kruh i fini varaždinskii klipići




Dan je bio savršen! I dok se na loncu se smjenjivala ekipa...

...neki su tek dolazili

a drugi zabavljali svatko na svoj način, 

netko igrom 

netko edukacijom 

a najviše međusobnim druženjem.

Uz neprestano žvakanje kulena i kobasica, grah nam je na kraju došao kao točka na 'i'... 

...i povod za još jedno od ugodnih prijateljsko-obiteljskih druženja kojem se svake godine uvijek ispočetka radujemo.