četvrtak, 9. svibnja 2013.

TRENKOVSKI GRAH

Ne ne, nemojte misliti da je ovo neki od starih recepata iz doba baruna Trenka, ovo je sasvim običan prvomajski grah koji se u Trenkovoj ulici počeo kuhati prije nekih desetak godina kad je ekipa iz susjedsva zaključila da joj se neda gužvati na tradicionalnom gradskom grahu na Dravi i odlučila pripremiti svoj.
U trenu se složila komisija za organizaciju, donio lonac, prikupili sastojci i krenuo običaj koji je postao tradicija.

Da nam je dobro, govori podatak da je od početnih petnaestak ljudi broj narastao na nekih redovnih 22 pa do 25 kad smo svi na broju. I baš nam je super.

Petnaest litarni lonac u međuvremenu je narastao na 50 litarni a ono oko čega se svake godine javlja problem je kronično pretjerivanje u količini namirnica, uglavnom zbog zaborava, pa onda ponovimo istu šemu od prethodne godine i dodamo (za svaki slučaj ) još pomalo svega a najviše mesa i tako na kraju dobijemo prvomajsko meso s grahom. Jest da je super fino ali prošle smo godine doista pretjerali. Od mesa nisi vidio grah. Zato smo uveli restriktivne mjere.


Ženski je dio napravio popis za nabavku, kojeg se muški dio uglavnom nikad ne pridržava, no stoji, tu je i ove je godine napokon dotjeran gotovo do savršenstva. Zato ga pišem da se popis slučajno nekud ne zametne.

Dakle za jedan 50 litarni lonac graha trebamo:


1 suhi buncek
1 kg bočinga ili
1 kg svježe lopatice
2 para kobasica

1 kg pečenog špeka
1 kg svježih nogica
4 kg graha
5 kg luka
1 kg mrkve
1 veliki celer
peršun ( 5 komada + 2 snopa lišća )
3 glavice češnjaka
sol, papar, crvena paprika, čili, lovor, vino, konjak i par ljutih feferona

Od šest kruha pojela su se samo dva pa zaključujemo da su nam dovoljna tri ne računajući klipiće, nekoliko domaćih baquetta i jedan integralni.



Teško je gladan raditi pa se na stolu uvijek nešto nađe, ovog su puta to bili sušena bravetina, dobar domaći kulen, kosana mast, friško pečeni kruh i fini varaždinskii klipići




Dan je bio savršen! I dok se na loncu se smjenjivala ekipa...


...neki su tek dolazili

a drugi zabavljali svatko na svoj način, 

netko igrom 



netko edukacijom 
a najviše međusobnim druženjem.


Uz neprestano žvakanje kulena i kobasica, grah nam je na kraju došao kao točka na 'i'... 


...i povod za još jedno od ugodnih prijateljsko-obiteljskih druženja kojem se svake godine uvijek ispočetka radujemo.