četvrtak, 3. siječnja 2013.

2013-ta


Posljednjih dana 2012-te, dok jedemo jednu od onih prefinih tabli čokolade i trinkamo se alkoholom iz sasvim neprikladnih čaša, primjećujem kako vrijeme brzo bježi dok se družiš s dragim ljudima.
Pričamo o emisiji u kojoj je David Rocco kuhao gulaš i škampe s čokoladom i radio tjesteninu s čoksom i inćunima. Ma ne bih ja to, iako zvuči zanimljivo rađe ću napraviti onu čokoladu s bosiljkom koju je tom prilikom spomenuo.

I eto me opet kako razmišljam o hrani. Zar nisam početkom prošle godine rekla kako ću skinuti ona tri zločesta kilograma koja nikako da se odljepe? Pa eto još nisu došli na red a kako sam krenula prijete da će se poduplati. Mislim da je vrijeme da u ovoj ozbiljnije poradim na tome.

Početak je godine vrijeme novih odluka i svaka je realna i čvrsta sve do jutra kad se probudimo i shvatimo da je jučer nekim slučajem sve to palo u vodu pa nastavak nema nikakvog smisla....i eto nas opet gdje smo i bili.

Zato budimo realni, tko kaže da na Novu moramo donijeti sve pametne odluke? Donesimo jednu pa makar bila i smiješno mala.

No dobro, ja sam svoju donijela neki dan pred vratima ormara pa ne znam koliko je čvrsta i da li je baš u potpunosti izvediva ali Nova će biti godina čišćenja. Pražnjenja prostora i ozbiljnog micanja nepotrebnih stvri iz života.
Upravo nevjerojatno kako takav prostor poboljšava život i olakšava disanje a kako ga je lako zapuniti glupostima.

Doduše još ne znam kako ću to izvesti jer bih trebala izbaciti najmanje 50% stvari iz svog doma, no znam da počinjem od desktopa, USB-a i eksternih discova pa preko kozmetarije koje se usput rečeno nakupilo za jedan omanji kozmetički i dva frizerska salona, pa do ormara kojem pak treba generalka prvog stupnja. Sve van! Ostavljam samo onih petnaestak stvari za koje se lovim svakoga dana, ostalo neka traži svog vlasnika jer moje očito nije.

Eto.
Odluka.
Jedna i zastrašujuća
Za potpuni uspjeh svaki dan jedan sat čišćenja.

I dok dovršavamo ovu prokleto dobru tablu čokolade i nazdravljamo novoj koja je pred nama, uhvatim se kako razmišljam o novim čašama.
Za cognac.
Njih još nemam.
Trebaju mi? ( Cviiilll...žeeliiimm iiihhh', viče ona sakupljačica u meni)...no nema šanse....
Ah dobro, možda ima, vidjet ćemo što možemo učiniti po pitanju toga kad prolistam Amazon.

Najprije za promjenu napraviti red oko svog životnog prostora i raskrčiti mjesta za nove stvari.
Možda uleti nešto zanimljivo, nešto sasvim nepotrebno i neočekivano, nešto sitno za dušu a opet dragocjeno i vrijedno spomena.
Možda neko novo zanimljivo prijateljstvo.
A možda samo nastane više prostora za neke drage ljude i dobra stara zanemarena druženja.
Tko zna?
Ne kaže se uzalud ''da najbolje stvari nisu stvari'' pa zašto onda težiti kupljenima kad već imamo sve što nam treba, zar ne?
( Veli ona koja će sutra otrčati u trgovinu i vratiti se s prepunim gepekom ) no ostat će prazan desktop, nekoliko slobodnih USB-a i hrpica stvari koja će možda napokon naći svog vlasnika a i to je nešto, priznajte.