KUGLOF OD BUČINOG ULJA

Ja sam jedna od onih kuharica, kojima svi kalupi kod kuće izgledaju kao da su stigli iz 21. stoljeća pa iako se u posljednje vrijeme baš jako palim na one prave, starinske, do njih je danas sve teže doći.
Unatrag nekih dva mjeseca imala sam sreću da dođem u posjed nekoliko starih zdjela i takvih starih kalupa za kolače na kojima je prošlost ostavila trag pa je svaki komad za sebe čaroban i u potpunosti jedinstven.

Jedan od njih je i ovaj za kuglof koji svojim izgledom asocira na miris bakine kuhinje i one prave starinske kolače. Kako nisam imala kalupe nisam imala ni recepte za njih pa možete zamisliti sreću kad sam koji dan kasnije, u Lisi, ugledala ovaj recept, kao stvoren uprvo za moj novi kalup. Naravno, odmah ga isprobala.

Kažu da je bučino ulje izrazito zdravo a kako je sasvim uobičajeno da u kolače stavljamo suncokretovo, u posljednje vrijeme i maslinovo, zašto bi nam bučino bilo neobično? Okus je lagano orašast i vrlo ugodan, a boja zelena, drugačija od svih koje sam do sad ispekla. Vrijedi isprobati.



SASTOJCI za 16 komada:

• 100 g sjemenki bundeve
• 4 jaja
• 200 g šećera u prahu 
• 125 ml ulja od sjemenki bundeve
• 125 ml vode
• prstohvat soli
• 280 g brašna
• 1 prašak za pecivo
• šećer u prahu za posipanje

1) Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva. Kalup za kuglof promjera 22 cm premazati maslacem ( najbolje mašću ) i posipati brašnom.

Sjemenke popržiti na tavi bez dodavanja masnoće ( pržiti ih tako dugo dok ne počnu fino mirisati ), a potom ih usitniti nožem.

Odvojiti bjelanjke od žumanjaka .

Žumanjke stući sa šećerom u prahu da se zapjene.

Ulje, prstohvat soli i 125 ml vode lagano dodati u smjesu od žumanjaka pa umiješati brašno, prašak za pecivo i pržene sjemenke.

Bjelanjke stući u snijeg te i njega rahlo umiješati u smjesu žumanjaka.

2) Tijesto staviti u kalup, poravnati i peći 35-40 minuta. Ako je potrebno pred kraj ga pokriti aluminijskom folijom da ne pregori. 

Kolač potom izvaditi iz pećnice i ostaviti da se ohladi.

Izvrnuti na rešetku i poslužiti posipano šećerom u prahu.  




.....razmišljam da ovo ponovim u kalupu za muffine

ZELENI AJVAR

Na ovom sam receptu ubila blender i gotovo uništila električni ribež no nije mi žao.
Da sam ranije znala kako je dobro i jednostavno za pripremu čitavo bih ljeto skupljala zelene rajčice i spremala ovaj namaz.
A sve je počelo s jednom zdjelicom zelenih rajčica iz vrta s kojom nisam znala što bih, pa hajde, u nedostatku ideje, idemo potražiti nešto s weba. I tako je ispalo da je ta jedna mala staklenka bila dovoljna za utvrditi kako ovo definitivno vrijedi utrošenog truda i vremena. Čak i polomljenih aparata. Sad ću bar kupiti pošteni multipraktik koji može izdržati višekratno blendanje zelenih rajčica.

Mjere sam prilagodila no baznog sam se recepta držala OVDJE:

POTREBNO:
za cca dvije veće flašice

• 2 kg zelenih rajčica
• 1/2 korijena hrena ( naribanog )
• par žlica senfa ( cca 3 vrhom pune )
• sol ( oko 2 čajne žličice )
• 2-3 dl ulja 

Rajčice samljeti ili ih usitniti u blenderu ( ja sam blendala i to krupno jer nisam željela paštetu već namaz u smislu pravog ajvara )

Usitnjenu masu staviti u cjediljku preko gaze da se dobro ocijedi ( još je na kraju malo iscijediti rukama )

Pomiješati ulje, sitno ribani hren, senf i sol.

Pomiješati s ocijeđenim rajčicama, probati i po potrebi doraditi.

Uliti u staklenke pa ako ga ne mislite odmah potrošiti preko gornjeg sloja staviti sloj ulja.

Komentar: Mi smo svoj gotovo odmah pojeli. Bio je odličan na prepečenom toastu za doručak...s hrenovkama 

HALLOWEEN PRSTIĆI

Recept iz časopisa Dobra hrana br. 17

Genijalna ideja kako od jednostavnog tijesta umijesiti originalne Halloween keksiće

POTREBNO:

• oko 200g oštrog brašna
• velika žlica mljevenog đumbira
• 100g maslaca
• 75g šećera
• 1 žumanjak

Umijesiti i ostaviti da odleži u frižideru oko pola sata pa razvaljati u gliste debljine 1 cm i rezati dužinu prosječnog ljudskog prsta. Na mjesto nokta staviti listić badema. Napraviti zareze na mjestu članaka pa peći prstiće na 160 stupnjeva oko 20 minuta.
Super, zar ne?

evo kako to izgleda sa čitavim bademima ( RECEPT sa Allrecipes.com )

500g brašna
200g maslaca
200g šečera
1 jaje
1 žlica ekstrakta badema
1 žlica ekstrakta vanilije
1 čajna žličica praška za pecivo
malo soli
100g čitavih badema


......a kako je to ispalo u praksi, pogledajte OVDJE

ZAKAMUFLIRANI PORILUK

Recept iz časopisa Dobra hrana br. 16

Poriluk u bešamelu u kojeg je umiješano malo puretine, piletine ili bilo kojeg drugog mesa a može i ostataka.





Za 4 osobe:

• 300 g kuhane ili pečene piletine narezane na komadiće
• 2 jušne žlice maslaca
• 2 manja poriluka, oprana i narezana na komadiće
• 2 jušne žlice brašna
• 300 ml mlijeka
• 150 ml slatkog vrhnja ili vrhnja za kuhanje
• 1 čajna žlica senfa
• 500 g lisnatog tijesta
• malo svježe majčine dušice
• 1 jaje

Na maslacu propirjati poriluk. Nakon desetak minuta posuti ga brašnom te dobro izmiješati. Preliti mlijekom pa neprestano miješajući kuhati da masa bude ujednačena i kremasta. Zatim umiješati slatko vrhnje i senf. Na kraju dodati meso i par listića majčine dušice.
Poriluk i meso zajedno s umakom premjestiti u keramičke ili vatrostalne posudice.
Lisnato tijesto razvaljati i njime pokriti posude te na kraju tijesto premazati razmućenim jajetom. i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 190 stupnjeva oko 30 minuta.



Original racept može se pogledati na novoj web stranici časopisa Dobra hrana ( OVDJE  ).

Komentar: pa ja bih možda ipak za tu namjenu koristila prhko tijesto za pitu, jest da je lisnato jednostavnije, no prhko se bolje sljubljuje s umakom, lakše jede i bolje ponaša prilikom pečenja.

DOBRA HRANA ( br. 17 ) na webu

Pa evo, dočekali smo i to. Od sada više nema prepisivanja nego sve lijepo na http://dobrahrana.jutarnji.hr/


No nisu baš svi recepti na webu pa je tako recimo moja susjeda radila punjene jabuke zapečene u tijestu koje su bile odlične i koje sam ja btw. pojela prije nego sam ih stigla uslikati a recepta nema. Na sreću svi znamo kako to ide s punjenim jabukama pa su tako i ove bile punjene orasima i kuhane u šerbetu a na kraju još umotane u lisnato tijesto i zapečene. I odlične. Fotku sam skenirala a recept ćemo improvizirati.





Zato je pokus za ZAKAMUFLIRANI PORILUK iz prošlog broja časopisa u potpunosti uspio. Original je OVDJE na webu a ja sam zbog nekih u našem domu koji ne vole poriluk stvar iskušala u obliku onog što obično zovu chicken potpie ilitiga pitu od piletine, s mrkvom i graškićem.





I na kraju nešto što svakako ne bi trebalo propustiti a čega također nema na webu a to je originalna ideja za HALLOWEEN KEKSIĆE koji izgledaju toliko dobro da vjerujem kako će malo tko od nas odoljeti da ih već ovog mjeseca isproba.


I to je bilo to.

MIRISI I OKUSI TOSCANE

Toscana asocira na specifičnu arhitekturu, finu hranu, dobra vina, neku posebnu atmosferu i još podosta ugodnih stvari koje svatko od nas ima u glavi na spomen te talijanske pokrajine.



Dio ugođaja mogao se osjetiti neki dan kad je David Rocco u svojoj emisiji Dolce Vita pripremao toskansku fettuntu, a kako smo se prijateljica i ja dva dana ranije vratile iz Firence još nam je čitava ta toskanska priča ostala vrlo bliska.

Istina je doduše da nismo ni probale fettunte (oliti bruschette ) no hrana je bila standardno fantastična pa smo Chiantijem obilno zalile carpaccio od sabljarke, toliko dobar da smo se drugi dan vratile na još, zatim odlično pečenu fiorentinu ( fino sočnu i krvavu ) a za platu assaggia rekla bih da je bila sreća da nije bila veća jer bi smo valjda još danas tamo sjedile i tamanile redom sve do daske.


Assaggi je u stvari naziv za način serviranja. Radi se o nekoliko vrsta hrane serviranih u jednom obroku, na plati ili odvojeno, ovisno o kreativnosti kuhara i ležernosti restorana.
Tko nije probao neka svakako proba. Plate se razlikuju sastojcima a naša je imala karamelizirani luk, domaći namaz od jetre, umak od sjeckanih rajčica, dvije vrste sira, pršut, još neke nareske i vruće, svježe pečene uštipke umjesto bruschetta. Uz to naravno Chianti Classico.

Upravo je njega i David Rocco poslužio u svoje fettunte.
Jednostavne bruschette s gutljajem crvenog Chiantija bude čula i asociraju na onaj naslov iz knjige 'Pod suncem Toskane' prizivajući slike uskih prašnjavih cesta i vitkih čempresa toliko jako da želja da zagrizemo u jedan takav hrskavac postaje gotovo instantna. Pogotovo uz zarazan osmijeh Davida Rocca. Taj bi mi osmijeh bez problema ( uz svoj hedonistički pristup ) mogao prodati i otrov a kamoli ne malo tostiranog kruha i čašicu crnog vinčeka.

Dakle ono što mi zovemo bruschetta u Toskani nazivaju FETTUNTA.
Ostaje činjenica da tamo to sve nekako sjeda na mjesto i možemo jesti samo kruh i udisati samo zrak no oni će imati poseban miris i okus i bit će bolji nego igdje drugdje jer to je Toscana.
Slažete se?

A sad trk u kuhinju napraviti fettunte:

• tostirani komadi focaccie 
• češnjak
• maslinovo ulje
• sol

Kako ih napraviti svi dobro znamo: na grill ploči (to je važno) tostirati kruhiće pa ih natrljati prepolovljenim češnjakom, nakapati dobrim domaćim maslinjakom i posoliti krupnom solju. I to je to. Jedino kaj mislim da bi tu kod nas u Zagorju uz to baš dobro sjelo malo fino rezanog domaćeg špeka a dolje, uz more, dobrog domaćeg pršuta. Slažete se?...pa ko je videl jesti samo kruh...

Još jedan od Davidovih toskanskih recepata je i 

RIŽOTO OD PIRA

Sve isto kao klasičan rižoto, znači maslinjak, luk, malo ribanog češnjaka i sjeckanog peršina no umjesto riže stavlja se pir a umjesto bijelog vina podlijeva Chiantijem Clasicco pa je atraktivne crvene boje, naravno, serviran uz krupno ribani grana padano. 

Jedan od toskanskih specijaliteta su i CANTUCCI za koje sam isprva mislila kako sam kupila suviše stare, tvrde i presušene kekse a onda ( hvala Bogu na Googlu ) shvatila da se radi o dva puta pečenim bademovim biskvitnim keksićima koji se prvo ispeku pa narežu pa još jednom narezani ispeku i doista su jako ukusni.
Recepata ima po netu i u svakom slučaju treba ih probati.

Eto, imamo predjelo, glavno jelo i desert. Za ugođaj Toscane treba još samo Chianti Classico zato trkom u vinoteku, isplati se požuriti.