I to je došlo. Već je prošlo više od mjesec dana kako se naša mala ekipa nije okupila oko stola. Nekako mi se čini da sam djelomice i sama kriva za to ali baš se stvari nisu slagale a vrijeme leti ko blesavo. Evo već je Nova na vratima a još jučer smo jeli prvomajski grah, roštiljili, pekli ajvar i pijuckali vinčeko s punim ustima, da slučajno ne dođe vrijeme rastanka a mi nismo sve pojeli.
Volim te večeri, uživam u svakom trenutku zajedničkog druženja....papica, vinčeko i dobra ekipa...zar čovjeku nešto više treba? Radost je upravo u tim sitnim stvarima. Život je ionako prepun brige i stresa i takve večeri napune dušu dobrim emocijama pa jedva dočekamo naredni susret.
Kako sam u proteklih mjesec dana ovdje nagomilala doista hrpu neisprobanih recepata, bilo je teško napraviti izbor samo nekoliko njih, no uzevši u obzir da su večernji sati i da svi uvijek cvile kako previše jedemo, trebalo je paziti da ne pretjeram.
Izbor je pao na TART OD LUKA. Bila sam nešto skeptična prema onom prhkom tijestu priloženom uz njega pa sam odlučila testirati ga.
Naše društvance broji osam članova od kojih svi ne jedu luk, dakle potrebna je rezervna varijanta. Najsigurniji izbor bio je NO KNEAD BAQUETTE, jer to svi jedu a meni se činilo da bi dizano tijesto bilo baš idealna podloga za taj luk iz tarta koji sam naumila raditi, pa onda zašto ne ubiti dvije muhe jednim udarcem? Dio nadjeva staviti u originalno tijesto za pitu a dio na podlogu od dizanog tijesta. I tako se u loncu ( točnije tri lonca ) našla količina od dva kilograma sjeckanog luka.
Opaki luk! suze su tekle, nos je šmrcao, članovi obitelji napuštali su kuhinju glavom bez obzira....
Ali leće su čaroban izum, svijet gledaš bistrim očima a luk ti postane prijatelj :)
Dok se luk pirjao našlo se vremena za izradu NO KNEAD BAQUETTA. Za njih sam večer ranije zamijesila tijesto i po uzoru na autoricu sad ujutro samo razvukla tijesto, posipala svježim ružmarinom, premazala pastom od maslina i cherry rajčicama....
...i gle vraga...ispali su srednja žalost :((
Zbog previše posla nisam imala baš vremena razmišljati o tome, samo sam pomislila kako će drugi pokušaj sigurno biti uspješniji. Glupost. Neposredno prije dolaska gostiju postupak sam još jednom od stavke do stavke školski ponovila, sve lijepo razvukla, premazala.. i skoro me herc vdrapil kad sam ih izvadila iz pećnice. Nit su se digli nit su pokazali da imaju volju za to. Malo je falilo pa da svi skupa polomimo zube na njima. Nemreš vjerovati.
Sva sreća da nam je pekara blizu jer bi si kajmak mazali po prstima :)
No zato je tart od luka ispao super. Tijesto od kukuruznog brašna bilo je odlično i jako se dobro slagalo s nadjevom a dizano tijesto za baquette se taman diglo tu mrvicu koliko je trebalo da dobije onu pizza formu
...eh sad...sve pet ali ja ne bih bila ja da nešto ne zakuham, pa sam u luk dok se pirjao osim puno meda dodala i puno sjeckanog čilija tako da je sve skupa više ličilo na chutney nego na nadjev od luka. Meni fino, ali ne za svekoliko pučanstvo, jer mi je ekipa bila malčice suzdržana a ja volim kad svi mljackaju i zadovoljno se lupkaju po trbusima :)
Na kraju sam stvar popravila s desertima. Ionako su mi oni uvijek bili jača strana. Kako sam paralelno radila i glavno jelo i deserte tako se u jednom trenutku u pećnici stvorila čitava gužva.
Naime, za desert sam izabrala ispeći PITU OD BUNDEVE i PUDING OD JABUKA.
Pita od bundeve je bila logičan izbor jer je upravo sada sezona. Bundeve su na tržnici ogromne i slatke i jedna velika, domaća, rasna, u našem frižideru već nekoliko dana umire od želje da skoči u pećnicu :)
Ali pita od bundeve imala je manu! Naime, tijesto se toliko povuklo od ruba kalupa da je jedva nešto malo nadjeva stalo u nju. Da sam to znala ranije ne bih odrezala toliko tijesta prilikom oblaganja kalupa.
No nema veze, pita je pokupila sve pohvale pa doista moram reći da sam njome bila zadovoljna.
Pun pogodak bio je PUDING OD JABUKA. Za njega se jednoglasno tražio recept. U nekoliko sam ga navrata sama sebi već ranije spravljala i zaključila da bi bila prava grehota da društvo to ne proba.
...i društvo je prepoznalo čaroban okus savršene jednostavnosti. Stara je stvar da su jednostavne stvari uvijek najbolje. Ovo je jedna od njih. Kremasta, sočna, aromatična i vječna, jer sezona jabuka traje čitavu godinu.
tako je završilo.
Sad stižu blagdani, vrijeme kolačića. Već si guštam MACARONSE, ČILI BROWNIESE i praline kojima ove godine planiram posvetiti svu svoju kreaivnu energiju oko kombiniranja novih okusa.
Fučkaš kalorije, u siječnju ćemo biti na dijeti.
:)