Nova je godina standardno početak novih odluka. I ova pred nama još je jedno testiranje koliko nam snaga volje izdržava....jer odluka, bez obzira koliko ona bila mala, ili velika, ili hrabra, ili luda....osjećaj je obaveze kojeg svaki iole odgovoran član zajednice nastoji ispoštovati, uz osjećaj grizodušja koji sjedne na dušu i polako ju gricka dok neprimjetno ( ali vrlo svjesno ) zaboravljamo odluke koje smo donijeli uz ležerno izmišljanje isprika.
Jer takvi smo mi.
I bilo bi čudno da, kakvi sve jesmo, takvi nismo ( čast iznimkama! )
No vratimo se odlukama. Nije to šala, pa ipak je pred nama novih 365 dana uspjeha ili neuspjeha, zato predlažem da se ozbiljno uhvatimo posla.
Redosljed je ovakav:
1) Napraviti popis ciljeva --> neka bude unutar jedne stranice ( ili barem pola ) ali
prvu stavku pokušajte shvatiti ozbiljno!
Ozbiljno
2) Napraviti svoj VISION BOARD ilitiga 'pano želja'--> to je onaj list papira na kojeg nabockate slikice svog novog JA, zatim ga zalijepite na vidljivo mjesto da vam je oku dostupan i svakog dana bacite okce na njega nekoliko puta ( čovjek kaže da je tako izgubio 99 kila, pa si vi mislite, evo
ČLANAK :))
3) Razraditi svaku želju: napišite korake do ostvarenja cilja ( to je jedna od tajni iz knjige '
100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi' --> Algoritam, knjige za 5 kn, odlična knjiga, trk po nju )
4) Siđite s autobusa --> e tu ćemo sad malo ostati
Najčešća odluka, i to ona o hrani, počinje s prvim danima siječnja a zove se 'dijeta'. Ne trebate ništa reći, znam sve o tome, dugo su vremena dijete bile centar mog interesa pa moram reći da, iako se čitav život intenzivno igram hranom, svih tih godina nisam naučila toliko koliko u proteklih godinu i pol dana i nikad se u životu nisam tako dobro osjećala. Zašto?
Zato što sam sišla s autobusa. U njemu sam provela pola stoljeća zarobljena u istim okvirima i sve što sam kuhala bilo je samo varijacija na temu s malo više jednog malo manje drugog uz dodatak ovoga ili onoga a sve je u sebi imalo isti sastojak - šećer. Dijeta se sastojala u traženju one koja funkcionira; bolnička, Montignac, Dukan....sve sam isprobala, o svim sastojcima sve proučila no naravno, nije pomoglo ništa od toga jer sve se svodilo na to da se ja ipak ne bih ničega odrekla, a jesti manje znači biti gladan ( želite li vi biti gladni ostatak života? )...dakle nešto tu ne štima.
Naravno da ne štima, pa vrtimo se u krugu istih namirnica; brašno, šećer i eventualno maslac umjesto margarina...
Gdje je kvaka?
Sići s tog autobusa i krenuti malim koracima. Recimo za početak - izbaciti šećer?
...nije baš da tu sve završava...
5) Regeneracija
Detox ovdje, detox tamo...svi pričaju o detoxu a ja priznajem da ga do unatrag godinu i pol baš i nisam sasvim razumjela. Okej, čišćenje organizma, tjedan dana zelena prehrana a onda se opet vratimo svojim kobasicama i starim navikama? Bez veze. Danas mislim da je to u ono vrijeme bilo mučenje sebe same i vlastitog organizma, jer, realno, šopati se zelenjem dok ti tijelo žudi za mesekom i kolačima baš i nije neka furka. Onda mi je dr. Bura otvorila šalaporke na očima činjenicom da sve što moje tijelo prima, i dobro i loše, dolazi kroz crijeva, koja su od moje pohlepnosti već vjerojatno veoma propusna ( grc! o tome nisam razmišljala ), usput spomenula Master Clean čišćenje i objasnila kakvebi sve mogle biti posljedice ako nam probavni sistem dobro ne funkcionira, točnije opasnosti koje prijete od svih tih naslaga i silnih ostataka koji stoje unutra i trunu u našim crijevima.
Odjednom kao da je netko otvorio prozore. Sva površna saznanja o riječi 'detoksikacija' odjednom su dobila smisao. Napokon sam uistinu do kraja shvatila poantu samog tog čina i hranu po prvi put sagledala kroz prizmu zdravlja za sebe i svoj organizam umjesto kao 'nešto fino što svakako želim podijeliti s drugima'.
Poanta: tjedan dana detoxa na zelenim sokovima pretvara vas u novog čovjeka
6) Krenite malim koracima! Priprema uključuje dobro skovan plan
Ako se radi o karijeri onda vam nisam od koristi no ako se radi o hrani jedno sam istinski naučila: ključna je stvar
plan prehrane. Dovoljno je napraviti ga
samo za tjedan dana.To znači da sjednete sami sa sobom i napišete što jedete za doručak, ručak i večeru + međuobroci + slatkač za krizna stanja. Ukoliko to nemate dohvatiti ćete se prvog što vam je pri ruci. Naglasak je upravo na tom posljednjem jer tu najčešće pokleknemo stoga je poželjno imati pri ruci nekoliko brzinskihh recepata. Jedan zdrav i jednostavan su praline od kokosova ulja: 1/2 šalice
kokosova ulja zagrijete sa 6 žlica
lucume, dodate prstohvat himalajske soli i malo organskog vanili praha. Sipate u kalupe za praline i strpate u fridge. Ako dodate žličicu
mace okus će biti fino karamelast. Držite u hladnjaku cijelo vrijeme i koristite za krizna stanja. Nije bez kalorija ali nema ni grama šećera. Ako ste na laganoj prehrani ovakav slatki zalogaj je dozvoljen, dapače, čak poželjan jer ključan element uspjeha dugoročnog pridržavanja plana je osjećaj da se ničeg ne odričemo, pa ni slatkog. Još malo o lucumi pročitajte
OVDJE
PRIMJER JEDNODNEVNOG JELOVNIKA: ( količine po savjesti )
DORUČAK:
zeleni smoothie ( moj najdraži je 1/2 banane, šaka špinata, mlijeko ( nikako ne kravlje ), 1 žlica kakaoa i puno đumbira u prahu )
RUČAK: zdjela vaše najdraže salate + 1/2 avokada + preljev ( sok od naranče ili limuna, malo maslinjaka, sol, žličica nutricionističkog kvasca, vode po potrebi ) + prstohvat sjemenki buče ili suncokreta
VEČERA: sirova krem juha ( lisnato povrće staviti u blender i preliti vrućom vodom,
ne kipućom ) isto tako možete juhicu napraviti s brokulom ili cvjetačom ali zaboga nemojte ubiti povrće previše vrućom vodom
MEĐUOBROCI: voće ( jabuka, kaki, kivi, naranča, ... ) + 4-5 badema
Voće jesti uvijek na prazan želudac ili pola sata prije obroka, nikako poslije
Napomena: u redovnoj prehrani sirova hrana osim voća i povrća ima u sebi mnogo više kvalitetnih
sastojaka: orašastih plodova, sjemenki i ostalih nutritivno vrijednih masnoća koje trebaju našem organizmu za svakodnevno funkcioniranje, stoga je ovo primjer trodnevnog ili najviše jednotjednog detox menija koji nikako nemojte duže primjenjivati. Ovisi o vama hoće li to biti početak jedne krasne ljubavne priče između vas i više svježih obroka ili će ostati samo kapljica zdravlja u baruštini ustajalih navika.
7) Odrediti termin
Predlažem da počnete s tri dana. Ako preživite dajte si vremena do kraja tjedna. Tjedan bez šećera je već nešto, no moglo bi vam se dopasti pa produljite rok....možda na godinu dana?
Krizna su prva tri dana koliko našem tijelu treba da se prilagodi novim promjenama pa očajnički vrišti za ovisničkim šutom.....ali zaboga, pa valjda smo mi jači od toga.
( Jesmo li? )
Old habits die hard...pjeva Mick Jagger.....zna on kaj pjeva a bogme znamo i mi, pogotovo kad je u pitanju fina hrana koje bi se po našim mjerilima trebalo odreći.
E pa samo da nešto razjasnimo.....fino je ono što fino pripremimo! Dobro? Ako nije pripremljeno kao do sad ne znači da nije fino, ok?... samo je malo drugačije.
Zamislite samo koliko finih stvari propuštate zaglavljeni u kuharicu s istim receptima. Dajte zaboga, život vam ide, iskočite iz tog autobusa.
Pogledajte
Nadu Rocco....žena se hrabro upustila u sirovu hranu i svaka joj čast! Nije to za svakoga. Kod tako drastičnih odluka treba uzeti u obzir otežavajuće faktore ( posao, okolina, vrijeme... ) zato odluku da postanete vegan, vegetarijanac ili frutarijanac u cilju mršavljenja rađe prespavajte ( i to nekoliko puta ) a za postepenu promjenu prehrane nekoliko
njenih recepata zasigurno vas neće razočarati. Žena je u tim godinama odlučila učiniti nešto za sebe, pa ako ona može tako drastično, zašto onda bar sitnu promjenu ne bi mogao svatko od nas?
8) Ne odustajte
To je najteži ispit na kojemu moja odluka neprestano pada. Rođendani, fešte,društvena okupljanja....kolači, torte, sva moguća fina hrana a vi ste odlučili kloniti se šećera? a ma tko bi odolio...za svaki slučaj ponesite sa sobom svoj najnoviji pokusni uradak bez brašna ili šećera i gledajte kako oprezno okolina reagira ( bez šećera? a ma daj...bez brašna? nisam baš sigurna...) možda im se neće dopasti ali baš vas briga...Vi ćete se lijepo najesti svih njihovih šećernih kolača a sutra se vratiti svom pokusnom uratku koji je zapravo baš odličan. Vaši su okusni pupoljci u međuvremenu navikli na njega, njihovi su još do grla od šećera
9) Ne očekujte instant rezultate
E tu je kvaka. Ako se rezultati ne vide unutar tjedan dana onda dijeta ne valja. Normalno da ne valja, još nam mozak nije došel k sebi od novih promjena već ga šupnemo s novom dijetom...
Dajte si vremena. Osluškujte kako vam tijelo reagira na hranu koju ste unijeli. Da li vam ona banana koju ste pojeli 'drži' sat-dva ili bi iza nje pojeli vuka (?) Pratite koje vam namirnice odgovaraju u koje doba dana. Ujutro meso i jaja, uvečer jogurt? Ujutro voće i salata, uvečer kobasica?
Istražujte, ispitujte, osjećajte,... za čim vam tijelo žudi? ( za šećerom, naravno, hahaha...koje glupo pitanje ). Možda vam u jutro odgovara
zeleni smoothie samo što to još neznate jer ste zaglavili između sendviča i pečenih jaja....sve u svemu igrajte se hranom, osim što je ukusna uz to je i zabavna, svaki dan novi okus, svaki dan nova saznanja......jeste li probali nešto sa
CHIA sjemenkama?....niste? pa što čekate?
Kad jednom usvojite što vašem tijelu odgovara u koje doba dana, život postaje jednostavan a vi druga osoba. Za to treba vremena.
10) Vjerujte!
Ako svaki zalogaj stavljate u usta s osjećajem krivnje nema tu kruha...bolje odustanite.
Jedite! pronađite svoju prehranu ( to je ona u kojoj savjest ne reagira, nakon koje niste umorni, nemate nikakvih probavnih smetnja, veseli vas priprema i čitava vas priča oko nje u potpunosti oduševljava ), izbacite laktozu, izbacite gluten, šećer ste već prije izbacili, pratite nakon svake promjene kako se vaše tijelo osjeća... I vjerujte! Kad stavljate u usta svaki zalogaj vjerujte da je upravo on najbolje što možete dati vašem organizmu. Vjerujte u taj zalogaj.
Ako je obrok prepun grižnje savjesti- to nije vaša hrana, idite dalje i tražite svoj način hranjenja.
VAŽNO: ostavite si u glavi prostora za čašu vina na zajedničkim druženjima, na kruh i kolače bez brojenja kalorija ili jednostavno recite sami sebi da jednom na mjesec ili dvaput, ovisno koliko se to puta dešava, jedete sve bez razmišljanja a kasnije se vratite svom načinu života. Ta vam odluka olakšava izabrani način života i oslobađa osjećaja da ste zakinuti. Osim toga ne komplicira vaš društveni život i ne gnjavi ljude da kuhaju nešto specijalno samo za vas. Ako brojimo, onda je to ipak 28 dana zdravog života spram 2 obroka koja uvelike pojednostavljuju život.
Iz te perspektive priznajte da doista nema razloga da se odmah ne uhvatite posla i kreirate svoj novi 'ja'.
JOŠ SAMO JEDNA REČENICA ZA KRAJ :))
Kad sam prije godinu dana izabrala paleo prehranu nisam ni slutila da će moja istinska ljubav postati sirova hrana. Istina, od nje sam se nešto malo udebljala, no nije ni čudo kad sam iste ( ogromne ) količine hrane nastavila tamaniti u bitno drugačijem, meni ukusnijem i neizrecivo zdravijem obliku, ali punom badema, kokosovog ulja i indijskih oraščića. Iz moje perspektive tih par kilica najmanje je što mogu pustiti svom tijelu za ovaj neizrecivo bolji osjećaj prilikom svakog obroka i neusporedivo bolje energetsko stanje spram prošlih godina. I znate što? Tek sad, nakon gotovo devet mjeseci takvog načina prehrane, tek sad je moje tijelo sposobno osjetiti se sitim od jednog standardnog sirovog obroka. Do sad sam tamanila barem dva jer osjećaj lakoće u želucu prokleto zavara. Nešto fali. Misliš ako nema težine onda nisi sit, što je totalna bedastoća no zdrav ju razum teško nadvlada.
I tu nije kraj. U procesu promjene primjetila sam da je svaki dan čistog sirovojedstva završavao ponoćnim tamanjenjem sušenih kobasica iz frižidera, pa sam na kraju kapitulirala i priznala: ja sam u duši mesojed, trebam jedan obrok meseka na dan.
Sirovojedac i mesojed, prava paleo kombinacija...hehe...
Kad sam to tako posložila odjednom je sve sjelo na mjesto kao sat.
Dakle dajte svom tijelu vremena da usvoji hranu, da je prepozna, da odluči što će s njom...
A ja priznajem da ću i dalje svoju sirovu + paleo ljubavnu vezu povremeno varati na društvenim okupljanjima, no manje nego prije ( definitivno manje nego prije ) i s mnogo manje žara.
Čujemo se na godinu, odluka je pala, ovo će ( zapisujem :) napokon biti moja godina.
