nedjelja, 24. studenoga 2013.

VAŽNOST DORUČKA

Jeste li se kad otpremili na more a da niste natankali vozilo?
Sigurna sam da niste, ali zato svakog jutra krećete na 8 sati dug put hektike i tempa bez mrvice goriva za vaše najvažnije vozilo - vaš organizam.

Ne vjerujem da je oduvijek tako bilo, nekako mislim da se doručak izgubio u ovoj novoj pošati zvanoj stres a u posljednje vrijeme udio u tome svakako ima i veličina 36.
Kažem 'veličina' jer 38 je već debljina.
Zar to nije strašno?
Nije zapravo važno pod kojom se šifrom ova globalna problematika skriva već to što je svojim djelovanjem stjerala doručak s naših trpeza. Ako teen generacija ne želi doručkovati iz gore navedenih razloga, odrasli ne stignu doručkovati iz gore navedenih razloga a velik dio ljudi nema tih navika gdje nam je nestao najvažniji obrok u danu?
I što je s koncentracijom ako doručka nema, baterije su prazne a pred nama dan pun stresa?

Ne znam za vas ali ja sam oduvijek doručkovala i iz osobnog iskustva znam da organizam koji dobije svoju dozu jutarnje energije besprijekorno funkcionira ( za razliku od onih dana kad ne stignem ništa ubaciti u kljun pa samo gledam na sat i čekam kad će već jednom ta pauza).

Od kad sam upoznala Teu, jutro mi je postalo
najdraži dio dana zbog njene granole koju naprosto obožavam. Mogla bih je jesti za doručak, ručak i večeru i nikad je se ne bih zasitila. Ali nije samo to...nedavno nam je skuhala domaći čokolino, kako je tek to bilo dobro, sad bih najrađe za doručak jela i jedno i drugo jer su oba fantastična.

Dobro, da dalje ne razvlačim ono što i vrapci znaju; jutarnji obrok mora biti kvalitetan i izbalansiran. Dobar doručak hrani i zagrijava naš organizam a ona stara izreka 'po jutru se dan poznaje' definitivno ga stavlja kao najvažniji obrok u danu.

Teina radionica SLATKI DORUČAK nudi njama recepte uz nutricionističke vrijednosti za one koji nemaju vremena, fali im ideja ili ne doručkuju iz nekog drugog razloga.

Ako i niste bili baš osoba koji voli doručak, uvjeravam vas da ćete nakon ovog postati njegov fan.

Probajte!

subota, 16. studenoga 2013.

HIROŠIMA, LJUBAVI MOJA .......... ( i topli kakao )

Kad si prije spavanja piling za lice natiskaš na četkicu za zube a prije posla kremom za lice počneš slagati frizuru koji bi to bio stupanj?
Moja draga susjeda liječnica vjerojatno bi rekla - sigurno viši.
Nije baš ni čudno ako se uzme u obzir šuma ideja u glavi i tempo iz prethodnog članka.

Jedini istinski problem koji se ovdje javlja je onaj kad otvorim vrata kuhinje pa ne znam čega bih se prije uhvatila a prva misao dok stojim unutra je knjiga Marguerite Duras 'Hirošima, ljubavi moja'. Vjerujem da znate o čemu pričam...

Kaos sastavljen od kalupa, modlica, začina, etiketa i celofana....postoji jedna dobra izreka u koju duboko vjerujem a kaže: kaos na stolu kaos u glavi. E pa ne znam odakle je moj kaos krenuo ali znam da je završio sa: Hirošima ljubavi moja ( toliko me već taj naslov proganja da mislim da je vrijeme da pročitam knjigu ).

A možda s vremenom oguglam. Možda se ova Medenjakova kuhaonica čokolade pretvori u čarobnjački laboratorij sa zabranom prstupa. Ha!! To bi bilo dobro. Nema više kuhanja ručkova, jedu se samo čokoladice a kaos postaje trajno stanje. Ideeeššš....Pa nije mi loša ideja!

Jutros sam, recimo, umjesto uobičajenog instant saniranja nereda odlučila da sama sebi prvo uštrcam jednu dobru dozu minerala u obliku toplog kakaoa.
Ljudi moji! Kad ste posljednji put pili kakao a da nije bio instant i da vas nije pekla savjest zbog ubojite doze šećera?

Kad sam se u 5,50 strčala po stepenicama suprug me samo u čudu gledao. U to bi mi vrijeme uobičajena prva misao bila kavica, no jutros ne znam koji mi je bio vrag, nije mi smetao ni kuhinjski kaos ni dva psa što su se pleli među nogama, prestravljeno sam otvarala paketić sirovog kakaoa i sa srećom utvrdila da je u njemu ostalo taman dvije žličice koliko mi ovog trenutka treba. Uh. A što bih da nije? Nestrpljivo sam čekala da se moj kakao skuha. Ko šiša nered, ovo nisam radila već godinama, valjda još od djetinjstva kad je mirisao iz mamine kuhinje ( i bio mi bezveze ) a sjećam se i sreće kad smo otkrili Nesquik pun šećera pa se svi skupa generacijski prebacili na to.

Čar kuhanog kakaoa nije samo u toplom mlijeku i božanstvenom okusu već i u sastojcima ( VIŠE ) zbog kojih se kakao kao namirnica svrstava u superhranu. Velike doze magnezija, korisnog iz više razloga, između ostalog čine dobro i našem mozgu a znamo da u mozgu sve kreće i sve završava pa smo, eto, opet tamo gdje smo i počeli.
Dakle prije nego što rezerviram mjesto u nekom senatoriju   ( plavo nebo i zelena trava ) popit ću svoju dozu kakaoa, možda pomogne.

                    Kako je malo potrebno za sreću?

-2-3 dl mlijeka ( sojinog, zobenog, rižinog... )
-2 žličice sirovog kakaoa ( nemojte onog iz supermarketa )
-mrvica slada ( agava, stevija, kokosov šećer, par kapi meda... )
-prstohvat krupno mljevenog kardamoma, đumbira, cimeta, čilija, ribane narančine korice ili jednostavno sve zajedno
-topla dekica, pas u krilu i dobra knjiga




Nemojte ubiti sastojke kuhanjem, dovoljno je sve zajedno samo zagrijati da se arome prožmu.

P.S. I nemojte reći da nemate vremena uvrstiti ga u jutarnji ritual



nedjelja, 3. studenoga 2013.

TEMPO, TEMPO...

Ozbiljno me napalo...
Od subote kad smo službeno predstavile Medenjak jedva da se diše. Utješno je da je to samo početna gužva jer na duže staze ne bi se izdržalo. Nedugo sam čitala intervju Ane Ugarković u kojem piše su se na početku skroz polomili   ( baš prikladan izraz ) ali kasnije sve sjedne na mjesto. Da nema tog saznanja vrag bi me zel iako se ništa ne može usporediti s osjećajem sreće koji se istovremeno javlja dok se sve to dešava.

Sigurno se već pitate jedemo li išta ili više uopće ne kuham.
U desetak proteklih dana od kad formalno postojimo imali smo dvije Dunjine radionice, gostovanje 'starog mlinara', Aromaterapiju i Halloween party''

retrospektiva je poprilično je zanimljiva:

Dvije Dunjine na temu 'Zdrava proteinska jela za cijelu obitelj' i 'Brzi jednostavni i zdravi kolači'.








U prvoj smo naučili kako marinirati seitan, kako ga popržiti da ne upije višak masnoće, kako ga pripremiti da bude sočan, kako napraviti gulaš koji gotovo da se ne razlikuje od onog od mesa i kako napraviti fantastičan bezmesni curry...
Nisam tu baš suviše kod kuće pa mi je sve to bila potpuna novost no ovaj me curry kopka i kopka....stvarno je dobar, mislim da ću ga kad-tad podvaliti svom nepopravljivom mesojedu.

Ono što me oborilo s nogu bila je radionica s kolačima. Kolači bez jaja? I to taaako dobri? Ma nemojte se šaliti! Nikad ne bih rekla da biskvit za tortu može biti tako sočan, ukusan i kompaktan a sve zajedno bez jaja, bez mlijeka i bez miksera. Još sam pod dojmom. Moram isprobati. Osim toga primili smo mnogo malih ali važnih savjeta koje Dunja rado daje što sam primjetila već na mojoj prvoj radionici koju sam upisala kod nje.


Odmah iza toga u ponedjeljak 21.10. na Tea & Cookie susret sa 'starim mlinarom',
gospodinom koji nam je predstavio brašna iz svog mlina i donio pogačice i kruh ispečen od njega. Slijedi radionica.

U četvrtak istog tjedna u Medenjaku je gostovala Matilda Ivaniš iz Biovege s radionicom Aromaterapija-kako spriječiti i liječiti sezonske tegobe. Moj prvi susret sa čarobnim svijetom mirisa i aromatičnih ulja. Nevjerojatna snaga u maloj kapi. Dišni sustav, masna koža, reumatski i menstrualni bolovi, temperatura, prhut, upale zglobova.... sve to i još mnogo više liječi nekoliko kapi eteričnog ulja. Impresivno! Više na fejsu Medenjaka.
Ja sam otkačila na benzoin sijamski a jedva čekam da isprobam recepturu za cirkulaciju...zbogom zimo, nema više hladnih ruku i nogu.


Samo tjedan dana kasnije čarobnjačka zabava u Medenjaku.
Da je bilo dobro garantiram, bilo je i poklona a fotkice pogledajte OVDJE




Slijedi Tea & Cookie ponedjeljkom, radionice i niz zanimljivih gostovanja i predavanja. Jedno od njih je uskoro, zove se  'London za optimiste' - pogled na zabavnu stranu Londona kroz pubove, hranu i niz ostalih zanimljvih sitnica. Prijave se primaju, broj mjesta ograničen.

I sad me pitate dal' kuham?