COFFEE BEAN CARAMEL

Evo još nešto što se svakako moralo probati.
U Dobroj hrani broj 13 neposredno prije puta u Chicago, mali me članak o Coffee Bean umacima dovoljno zaintrigirao da uzmem kartu u ruke i potražim mjesta na kojima se mogu naći. Samo su četiri trgovine u gradu bile registrirane za prodaju od čega jedno tržnica na drugom kraju grada, za ostalo sam trebala pronaći način kako stići do njih. Nije bilo jednostavno no nisam željela odustati iz više razloga.

Prvo, već sama informacija da je proizvođač Fat Toad Farm iz Vermonta imala je poveznicu s našim prošlim boravkom u Americi kad su nas u NY došli posjetiti poznanici upravo iz Vermonta. Kako smo u međuvremenu izgubili kontakt s njima, Vermont je ostao negdje oko srca, osjećala se bliskost.

Druga stvar je bila u tom kozjem mlijeku koje je davalo zanimljivu okusnu notu koju je trebalo probati.

Treće, za te karamel umake ( postoje četiri vrste; vanilija, cimet, original i coffee bean ) bila je prilika sad ili nikad..
Southport Grocery & Cafe čija mi se webica dopala bio je udaljen oko pola sata vožnje graskim vlakom u smjeru sjevera. Sjeli smo na crvenu liniju CTA željeznice, odvezli se četiri stanice, presjeli na smeđu liniju, odvezli se slijedećih 12 stanica i izašli na stanici Southport na vrućih +40 stupnjeva.
Iskreno, nisam se osjećala dobro znajući kako moj suprug teško podnosi tako visoke temperature, ali kad si nešto utuvim u glavu tvrdoglava sam ko konj. Trgovina/kafić bila je udaljena svega nekoliko minuta hoda od stanice iako se na vrućem suncu činilo mnogo dalje.

Kafić se pokazao kao vrlo ugodno mjesto gdje se na malim policama nudila domaća, organski proizvedena hrana pa sam tako u trideset sekundi imala pune ruke staklenki i flašica. Tek me mrki pogled mog supruga vratio u stvarnost ( uh da, koferi, prtljaga... ), no ipak sam vanili pastu i ružinu vodicu odlučila prenijeti preko bare pa makar se za njih morala počupati s carinicima.



Popili smo kavicu, a da nismo imali dogovoren ručak ostali bi smo nešto šalabrcnuti u tom ugdnom malom restoranu gdje je pult bio prepun sitnih zamotuljaka organskih grickalica a police se rušile od ponude domaćih džemova i ostale zanimljive zdrave hrane. Baš mi se dopalo.
Chicago je zanimljiv, prepun raznih kvartova, Southport je jedan od onih u kojem bi se usudila pustiti djecu da idu sama pješice u školu.

Za degustaciju karamel umaka trebalo se strpjeti do povratka pa sam jedva dočekala da odvrnem čep i uronim žlicu u gustu kremastu masu. Meka svilena tekstura u ustima je ostavljala lagani okus nescafea.
Fino. Podsjeća na bombone Werther's Original.

Na certifikatu priloženom uz staklenku dobije se uputstvo za čuvanje i nekoliko ideja kako utrošiti karamel pa  sam tako odmah njime zasladila kavu ( i dobila slatku bijelu kavu, što je otpalo kao ideja u budućoj primjeni )  zato se sladoled pokazao kao zahvalna kombinacija.
Osim sladoleda može se koristiti kao dip za voće, sladilo za čaj ili mlijeko, preljev preko palačinka, vafla ili tosta a velik je izbor recepata i na web stranici Fat Toad Farma.

No što drugo učiniti s jednom jadnom malom staklenkom osim pojesti je žlicom u vruće poslijepodne uz dobru knjigu i lijepa sjećanja?? :)